Ponekad se ka\u017ee da ne treba biti antisemit samo ako se kritizira cionizam i odre\u0111ene aktivnosti dr\u017eave Izrael. Ovo je mogu\u0107e. Ali problem je u tome \u0161to je anticionizam \u010desto jednostavno preru\u0161eni antisemitizam. To postaje o\u010dito kada se \u017didovima u Izraelu sudi prema potpuno druga\u010dijim kriterijima od ostalih ljudi, na primjer kada im se uskrati pravo da se brane i, jo\u0161 gore, da pobje\u0111uju u ratovima. Ovdje \u0107u raspravljati o nedavnom islandskom primjeru antisemitizma koji bi mogao biti zanimljiv drugima.<\/p>\n
Dana 13. studenog 2023., 346 zaposlenika na Sveu\u010dili\u0161tu Island, akademika kao i \u010dlanova osoblja i diplomiranih studenata, izdalo je javnu deklaraciju<\/a> potpore ‘palestinskoj naciji’ i njenoj borbi protiv ‘izraelskog kolonijalizma i genocida’. Potpisnici su tvrdili da se u Gazi odvija ‘sustavno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje’. Dodali su da je ‘politika apartheida’ dr\u017eave Izrael dobro dokumentirana, dok su pozvali na bojkot izraelskih akademika i njihovih institucija. Me\u0111u potpisnicima su Sema Serdaroglu, tursko-islandski aktivist, o\u010dito pokreta\u010d deklaracije; Profesorica Helga Kress, ultrafeministica koja je nekada predavala islandsku knji\u017eevnost; Pia Hansson, direktorica Institut za me\u0111unarodne poslove<\/a> na Sveu\u010dili\u0161tu Island Island; dva djelatnika njezina Instituta; Profesor Vilhjalmur Arnason, umirovljeni ljevi\u010darski filozof; i jo\u0161 tri profesora filozofije. Bilo je zapanjuju\u0107e vidjeti ravnatelja Instituta za me\u0111unarodne poslove<\/a> kako potpisuje takvu izjavu, kao i dva \u010dlana osoblja. Time se Zavodu oduzima svaki kredibilitet kao nepristranoj instituciji od povjerenja. Me\u0111utim, ne vidim znakove da je odbor, kojim predsjeda profesor Gudmundur Halfdanarson, na bilo koji na\u010din reagirao.<\/p> Bilo je jednako zapanjuju\u0107e vidjeti \u010detiri filozofa kako potpisuju deklaraciju, iz razli\u010ditih razloga. Kad sam studirao filozofiju na Sveu\u010dili\u0161tu Island (gdje mi je Vilhjalmur Arnason bio kolega), a kasnije na Sveu\u010dili\u0161tu Oxford, naglasak je bio na jasnom razmi\u0161ljanju i to\u010dnoj upotrebi pojmova. Ova deklaracija je primjer sasvim suprotnog, mutnog razmi\u0161ljanja i obezvrje\u0111ivanja pojmova. Prvo, razmislite o ‘kolonijalizmu’. Rije\u010d se, prema Oxfordskom rje\u010dniku, koristi za ‘politiku ili praksu stjecanja potpune ili djelomi\u010dne politi\u010dke kontrole nad drugom zemljom, njezinog okupiranja doseljenicima i ekonomskog iskori\u0161tavanja’. Rije\u010d se obi\u010dno koristi, sasvim ispravno, za politiku velikih europskih sila u osamnaestom i devetnaestom stolje\u0107u kada su \u0160panjolska, Portugal, Francuska, Belgija, Nizozemska, Ujedinjeno Kraljevstvo, Otomansko Carstvo i Rusija kontrolirale velike teritorije u Americi , Africi i Aziji. Dok se ve\u0107ina europskih sila odrekla politi\u010dke kontrole nad svojim kolonijama sredinom dvadesetog stolje\u0107a, neki noviji primjeri kolonijalizma su kada je Kina zauzela Tibet 1950. i kada je Rusija zauzela zapadne regije Gruzije 2008., te Krim i isto\u010dne regije Ukrajine 2014. . Sovjetski Savez, koji se raspao 1991., tako\u0111er bi se mogao smatrati kolonijalnim carstvom pod kontrolom Rusije, iako to nominalno nije bio.<\/p>\n Kolonijalizam je nedvojbeno \u010desto uzrokovao ugnjetavanje i bijedu za narode kolonija. Kao \u0161to je Joseph Conrad napisao u Srce tame<\/em><\/a>: ‘Osvajanje zemlje, \u0161to uglavnom zna\u010di oduzimanje od onih koji imaju druga\u010diji ten ili ne\u0161to ravnije noseve od nas, nije lijepa stvar kad se pogleda.’ Poznati primjer je Kongo pod Belgijancima. Nesumnjivo, kolonijalizam je sam po sebi pogre\u0161an. Za\u0161to bi jedna dr\u017eava bila pod kontrolom druge zemlje umjesto da bude neovisna? Za\u0161to takva podre\u0111enost? Ali potrebna je neka perspektiva. Povremeno je ‘dekolonizacija’ bila pomak s lo\u0161eg na gore. Britanci su odr\u017eavali podno\u0161ljiv mir na golemom indijskom poluotoku prije 1947. Kada su oti\u0161li, izbio je nasilan sukob izme\u0111u muslimana i hindusa, odnijev\u0161i vjerojatno oko milijun \u017eivota, dok se izme\u0111u 14 i 18 milijuna moralo preseliti izme\u0111u Indije i Pakistana. Nakon toga, umjesto da raspr\u0161e vlast na mnoge razli\u010dite indijske kne\u017eevine i teritorije, Britanci su je predali jednoj malobrojnoj intelektualnoj eliti, ogrezloj u fabijanskom socijalizmu na britanskim sveu\u010dili\u0161tima. Ta je elita naknadno nametnula propise i ograni\u010denja indijskom gospodarstvu, sprje\u010davaju\u0107i gospodarski rast i uskra\u0107uju\u0107i nebrojene pojedince mogu\u0107nosti da pobjegnu iz siroma\u0161tva. Pou\u010dno je da stanovnici jedne od posljednjih kolonija u tradicionalnom smislu, Hong Konga, nisu \u017eeljeli da britansku kolonijalnu vlast zamijeni vladavina Kineske komunisti\u010dke partije.<\/p>\n Tako\u0111er nije sigurno da su kolonijalne sile dugoro\u010dno same ne\u0161to dobile od kolonijalizma. Najbogatije zemlje Europe, \u0160vicarska, Norve\u0161ka, Luksemburg i Island, nikada nisu imale kolonije. Zemlje koje su mo\u017eda i najdulje prenijele na sebe imovinu iz svojih kolonija, Portugal i \u0160panjolska, sigurno se nisu time obogatile: dugo su zaostajale za drugim europskim zemljama. U kasnom devetnaestom stolje\u0107u taj lukavi stari Otto von Bismarck, \u017eeljezni kancelar, nije bio odu\u0161evljen stjecanjem kolonija za Njema\u010dku: to je bilo samo ‘skupljanje pustinja’, primijetio je. Kolonijalizam je u pravilu bio skupa gre\u0161ka, igra s negativnim zbrojem, iako je bilo iznimaka poput Hong Konga. Tla\u010ditelji i potla\u010deni vjerojatno su izgubili. Bogatstvo se stvara podjelom rada i slobodnom trgovinom, a ne osvajanjem.<\/p>\n Naseljavanje \u017didova u Izraelu u posljednjih 150 godina ni na koji se na\u010din ne mo\u017ee usporediti sa stjecanjem kolonija od strane europskih sila. Izrael je bio domovina \u017didova tisu\u0107lje\u0107ima, sve dok mnoge od njih nisu protjerali Rimljani. Ipak, neki su uvijek ostajali u zemlji, ponekad \u010dak \u010dine\u0107i ve\u0107inu. Muslimanski Arapi osvojili su Izrael 638. godine i Arapi su se po\u010deli naseljavati u zemlji. Broj \u017didova se smanjivao. Ali 1880-ih, ruski \u017didovi po\u010deli su u velikom broju emigrirati u Izrael kao odgovor na te\u0161ke progone u Carstvu Romanovih. Zatim, cionizam se pojavio krajem devetnaestog stolje\u0107a kada su neki \u017eidovski vo\u0111e zaklju\u010dili, ne samo zbog slu\u010daja Dreyfus u Francuskoj, da je \u017eidovska asimilacija osu\u0111ena na neuspjeh. \u017didovi su se, vjerovali su, morali naseliti u vlastitoj zemlji. \u017didovsko useljavanje pove\u0107alo se u tada\u0161nje tri provincije Osmanskog Carstva, otprilike u drevni Izrael. Ovo nije bilo vojno osvajanje. Doseljenici su kupovali zemlju i obra\u0111ivali je. Kada se Osmansko Carstvo raspalo na kraju Prvog svjetskog rata, Britanci su od Lige naroda dobili mandat da upravljaju tim biv\u0161im osmanskim pokrajinama koje su nazvali Palestina, prema njihovim starim rimskim imenima ( Palestina Prima<\/em> , Palaestina Secunda<\/em> i Palaestina Tertia<\/em> ). Imigracija \u017didova se nastavila. Iako su mu se odupirali neki Arapi, to se uglavnom odvijalo mirno. Imigranti nisu zauzeli nikakvu zemlju. Ili su kupili svoje parcele, ili su se nastanili na nenaseljenoj zemlji, ili su radili u gradovima.<\/p>\n U 1930-ima, s usponom nacizma, cionizam je postao privla\u010dniji mnogim \u017didovima. Na kraju Drugog svjetskog rata \u017didovi su \u010dinili oko jednu tre\u0107inu stanovni\u0161tva mandatne Palestine. Ujedinjeni narodi preporu\u010dili su podjelu teritorija na zasebne \u017eidovske i arapske dr\u017eave. \u017didovski su \u010delnici prihvatili prijedlog, ali su ga arapske dr\u017eave blijedo odbile i napale novoprogla\u0161enu dr\u017eavu Izrael. No, na op\u0107e iznena\u0111enje, \u017didovi su pobijedili u ratu koji je uslijedio i preuzeli kontrolu nad ne\u0161to ve\u0107im podru\u010djem nego \u0161to su predvi\u0111ali Ujedinjeni narodi. Iz Izraela je u arapske zemlje pobjeglo oko 700.000 Arapa, a otprilike isto toliko \u017didova iz arapskih zemalja u Izrael. Razlika je bila u tome \u0161to su \u017eidovske izbjeglice u Izraelu bile dobrodo\u0161le i ubrzo potpuno integrirane u dru\u0161tvo, dok arapske izbjeglice iz Palestine nisu primane u arapske zemlje, ve\u0107 su uglavnom bile dr\u017eane u posebnim kampovima. Jordan je okupirao Zapadnu obalu Jordana, a Egipat je okupirao pojas Gaze, oba naseljena ve\u0107inom Arapima. U \u0160estodnevnom ratu 1967., izazvanom zatvaranjem Egipta Tiranskog tjesnaca, izraelske pristupne to\u010dke Crvenom moru, Izrael je izvojevao pobjedu i okupirao Zapadnu obalu i Pojas Gaze. Kao rezultat sporazuma iz Osla iz 1993. Izrael je dao samoupravu stanovnicima ova dva okupirana podru\u010dja. Zloupotreba je jezika nazivati \u200b\u200bovu kompliciranu povijest izraelskim kolonijalizmom.<\/p>\n Kao drugo, razmislite o ‘genocidu’. Oxford Reference to definira kao ‘namjerno ubijanje velike skupine ljudi, posebno onih odre\u0111ene rase ili nacije’. Izraz je izmi\u0161ljen 1940-ih o ne\u010demu \u0161to je o\u010dito bio genocid, sustavno istrebljenje \u017didova od strane nacista, ponekad u logorima smrti poput Auschwitza, ponekad na poljima europskih ‘Krvavih zemalja’<\/a> kako ih je prikladno nazvao ameri\u010dki povjesni\u010dar Timothy Snyder. Procjenjuje se da je u holokaustu ubijeno \u0161est milijuna \u017didova. Povjesni\u010dari raspravljaju o tome treba li neke druge suvremene tragedije smatrati genocidima, primjerice glad u Ukrajini 1932. \u2013 1933., Holodomor<\/em> , gdje je broj umrlih bio 3,9 milijuna, ili masovno ubojstvo oko milijun Armenaca u Osmanskom Carstvu 1915. godine. Noviji primjeri su iz Ruande 1994. i Kambod\u017ee 1975.\u20131979. Jedna od pote\u0161ko\u0107a u kori\u0161tenju izraza je utvrditi jesu li doti\u010dne smrti bile namjerna ubojstva ili nenamjerne posljedice vladine politike. Primjer bi mogla biti kineska glad<\/a> od 1959. do 1961., vjerojatno najsmrtonosnija u povijesti, koja je odnijela 44 milijuna \u017eivota. Mogu\u0107e da to nije bilo namjerno, koliko god Mao i njegovi dvorjani bili zli. \u0160tovi\u0161e, \u017ertve nisu bile iz odre\u0111ene rase ili nacije. Ali u slu\u010daju Hamasa nema sumnje. Ovo je pokret koji poziva na genocid. U svom manifestu<\/a> otvoreno navodi da \u017eeli ‘pobijediti osvaja\u010de’ i ‘izbrisati’ Izrael.<\/p>\n Hamas potkrepljuje svoje rije\u010di svojim djelima, svojim nedjelima. U deklaraciji koju je potpisalo 346 ljudi sa Sveu\u010dili\u0161ta Island, nema ni rije\u010di o tome \u0161to je uzrokovalo sada\u0161nji sukob u Gazi. Bio je to barbarski napad Hamasovih terorista na Izrael 7. listopada 2023. u kojem je ubijeno 1200 \u017didova, a 253 uzeta za taoce. Bio je to najve\u0107i broj ubijenih \u017didova u jednom danu od holokausta. Ali dok su nacisti pa\u017eljivo poku\u0161avali sakriti sve dokaze o svojim logorima smrti, Hamasovi teroristi u\u017eivali su u bilje\u017eenju svojih zlo\u010dina. Okrutnost je bila neizreciva. Ipak, napad se slavio na ulicama Gaze kojom Hamas vlada od povla\u010denja izraelskih snaga 2005. godine. Istra\u017eivanja javnog mnijenja pokazuju da ve\u0107ina Arapa na Zapadnoj obali i u Gazi podr\u017eava teroristi\u010dke akcije protiv Izraela. Tako\u0111er pokazuju da odbacuju zapadne vrijednosti, poput jednakih prava \u017eena i tolerancije prema manjinskim skupinama. Pew Research otkriva<\/a> da 87 posto palestinskih Arapa vjeruje da \u017eena uvijek treba slu\u0161ati svog mu\u017ea, a samo 33 posto vjeruje da bi \u017eena trebala imati mogu\u0107nost razvesti se od svog mu\u017ea. Zaista je nevjerojatno da ultra-feministica poput Helge Kress sa Sveu\u010dili\u0161ta na Islandu podr\u017eava cilj ovih ljudi. \u010cini se da je ovdje feministkinja podlegla antisemitu. Pew Research tako\u0111er otkriva<\/a> da samo 4 posto Palestinaca smatra da homoseksualnost treba prihvatiti. Doista, na Zapadnoj obali to se ka\u017enjava do 10 godina zatvora, au Gazi smr\u0107u<\/a> .<\/p>\n Mo\u017eda bih tako\u0111er trebao dodati da je optu\u017eba za genocid u Gazi \u010dudna kada se zapravo broj stanovnika u Gazi pove\u0107ao s oko 80.000 u 1948. na 2,1 milijun u 2023. godini. Neki genocid!<\/p>\n Tre\u0107e, razmislite o ‘apartheidu’. Opet, rje\u010dni\u010dka definicija je ‘institucionalizirani diskriminatorni sustav ograni\u010denog kontakta izme\u0111u rasa, kao \u0161to se dogodilo u Ju\u017enoafri\u010dkoj Republici kada je stanovni\u0161tvo bilo odvojeno i definirano zakonom na “bijelce”, “crnce”, “obojene” i “mje\u0161ovite”. rasni\u201d’. To se svakako ne odnosi na Izrael. Od 9,8 milijuna gra\u0111ana Izraela, oko dva milijuna su Arapi, potomci Arapa koji su ostali u Izraelu kada su drugi pobjegli 1984. godine. Ve\u0107ina njih su muslimani, dok su neki kr\u0161\u0107ani ili Druzi. Oni u\u017eivaju ista politi\u010dka i zakonska prava u Izraelu kao i \u017didovi i ispunjavaju uvjete za vojnu slu\u017ebu, ali ne moraju svi slu\u017eiti. Ovo je dovoljno da poka\u017ee da Arapi u Izraelu nisu \u017ertve diskriminacije samo na osnovu toga \u0161to su Arapi. Dakle, Izrael o\u010dito nije dr\u017eava aparthejda. Me\u0111utim, istina je da potomci onih Arapa koji su pobjegli iz Izraela 1948. i sada \u017eive na Zapadnoj obali ili u Gazi ili u izbjegli\u010dkim kampovima u arapskim zemljama ne u\u017eivaju ista prava u Izraelu kao obi\u010dni gra\u0111ani (mnogi od njih radio ili je radio u Izraelu). Ve\u0107ina tih ljudi duboko je neprijateljski raspolo\u017eena prema \u017didovima i dr\u017eavi Izrael. Od Izraelaca se stoga ne mo\u017ee o\u010dekivati \u200b\u200bda ih prihvate kao gra\u0111ane s punim pravima. Ali ono \u0161to je ovdje bitno je da je ovo diskriminacija na temelju onoga \u0161to radite ili \u0107ete vjerojatno u\u010diniti, a ne na temelju toga tko ste.<\/p>\n Tako\u0111er je pogre\u0161no da se u Gazi odvija ‘sustavno etni\u010dko \u010di\u0161\u0107enje’ od strane Izraelskih obrambenih snaga. Hamas je o\u010dito pripremao zamku Izraelcima kada su napali Izrael 7. listopada 2023. Teroristi su jako dobro znali da \u0107e Izraelci krenuti za njima. Stoga su se pobrinuli da uzmu taoce (kr\u0161e\u0107i me\u0111unarodno pravo) i koriste stanovnike Gaze kao \u017eivi \u0161tit (tako\u0111er kr\u0161e\u0107i me\u0111unarodno pravo). Skrivaju se iza i ispod bolnica i sjedi\u0161ta humanitarnih agencija te se poku\u0161avaju uklopiti u mno\u0161tvo na ulicama. U takvoj situaciji sigurno \u0107e biti nekih civilnih \u017ertava \u010dak i ako IDF poku\u0161a sam ciljati Hamas i stoga se kre\u0107e prili\u010dno sporo. Ali oni zapadni promatra\u010di koji te \u017ealosne \u017ertve \u010dine glavnim problemom igraju igru \u200b\u200bna na\u010din Hamasa. Oni krive Izrael za ono \u0161to je doveo Hamas, i to samo Hamas. Jezivo je da u deklaraciji koju je potpisalo 346 ljudi s Islandskog sveu\u010dili\u0161ta, ne samo da se ne spominje brutalni napad Hamasa na Izrael 7. listopada, nego tako\u0111er nema zahtjeva da Hamas oslobodi \u017eidovske taoce ili prestane koristiti stanovnike Gaze kao \u017eivi \u0161tit. Nije rije\u010d. Umjesto toga ti\u0161ina koja govori vi\u0161e od rije\u010di.<\/p>\n\u0160to implicira kolonijalizam?<\/h3>\n
Izrael nije kolonijalna sila<\/h3>\n
Hamas, a ne Izrael, zala\u017ee se za genocid<\/h3>\n
Izrael nije dr\u017eava aparthejda<\/h3>\n