Mnoge duboke ideje i uvidi Burkea i Actona su jo\u0161 uvijek relevantni…<\/p>\n
Dvojica uglednih konzervativno-liberalnih mislilaca<\/a> nedavno su imali ro\u0111endan, Edmund Burke (1729.\u20131797.) 12. sije\u010dnja i Lord John Acton (1834.\u20131902.) 10. sije\u010dnja. Ovo je prigodna prigoda da se prisjetimo \u0161to mi, u prvoj \u010detvrtini dvadeset i prvog stolje\u0107a, mo\u017eemo nau\u010diti od njih.<\/p>\n Burke je bio gotovo prva osoba koja je uo\u010dila destruktivne tendencije Francuske revolucije 1789. Me\u0111utim, priznao je da je kraljevski apsolutizam koji mu je prethodio pro\u0161ao svojim tijekom. Pitanje je bilo \u0161to \u0107e ga zamijeniti:<\/p>\n Apsolutna monarhija je bila na kraju. Odahnulo je, bez stenjanja, bez borbe, bez gr\u010deva. Sva borba, sva neslaganja nastala su nakon toga zbog preferencije despotske demokracije u odnosu na vladu uzajamne kontrole. Trijumf pobjedni\u010dke stranke bio je nad na\u010delima britanskog ustava ( Reflections<\/em> , Liberty Fund Edition, str. 159).<\/p><\/blockquote>\n Burke je ispravno vidio da je izbor izme\u0111u ‘despotske demokracije’ u kojoj je narod zamijenio kralja ili ‘recipro\u010dne kontrole’ kao u Ujedinjenom Kraljevstvu. Bilo je to izme\u0111u revolucije ili reforme, izme\u0111u Rousseaua ili Lockea.<\/p>\n Burke je prepoznao nastali totalitarizam francuskih revolucionara, jakobinaca:<\/p>\n Individualnost je izostavljena iz njihove sheme vlasti. Dr\u017eava je sve u svemu. Sve se odnosi na proizvodnju sile; nakon toga, sve se povjerava na kori\u0161tenje. Vojna je po svom principu, po svojim maksimama, po svom duhu i u svim svojim pokretima. Dr\u017eava ima vlast i osvajanje za svoje jedine ciljeve \u2014 vlast nad umovima prozelitizmom, nad tijelima oru\u017ejem ( Odabrana djela<\/em> , 3, str. 182).<\/p><\/blockquote>\n Tako\u0111er je shvatio da je to vanzemaljska, agresivna vjera. ‘Ako va\u0161e ruke nisu na va\u0161im ma\u010devima, njihovi \u0107e no\u017eevi biti pod va\u0161im grlom’, napisao je u pismu iz 1794. ‘Nema medija,\u2014nema temperamenta,\u2014nema kompromisa s jakobinizmom’ (Korespondencija<\/em> , VIII, str. 104). To je bio slu\u010daj i s komunisti\u010dkim zemljama dvadesetog stolje\u0107a, ‘Carstvom zla’, kako ih je prikladno nazvao predsjednik Ronald Reagan. Hladni rat je bio o tome da su na\u0161e ruke bile na na\u0161im ma\u010devima kako nam njihovi no\u017eevi ne bi bili u grlu.<\/p>\n Jedna od najzna\u010dajnijih ideja koje je iznio Burke bila je njegova revizija Lockeove teorije dru\u0161tvenog ugovora. Slo\u017eio se da se ljudsko dru\u0161tvo temelji na ugovoru, ali to nije bio ugovor o kojem su pregovarali pojedinci koji su se zatekli ovdje i sada, ve\u0107 ugovor napisan i potpisan od strane povijesti, koji se sastoji od vremenski provjerenih na\u010dela:<\/p>\n Dru\u0161tvo je doista ugovor. Podre\u0111eni ugovori, za predmete od pukog povremenog interesa, mogu se raskinuti po \u017eelji; ali dr\u017eavu ne treba smatrati ni\u0161ta boljim od partnerskog ugovora u trgovini paprom i kavom, kalikom ili duhanom, ili nekim drugim tako niskim interesom, koji \u0107e se uzeti za mali privremeni interes i raspustiti fancy stranaka. Na to treba gledati s drugim po\u0161tovanjem; jer to nije partnerstvo u stvarima koje su podre\u0111ene samo gruboj \u017eivotinjskoj egzistenciji privremene i pokvarljive prirode. To je partnerstvo u cijeloj znanosti; partnerstvo u cijeloj umjetnosti; partnerstvo u svakoj vrlini i u svakom savr\u0161enstvu. Kako se ciljevi takvog partnerstva ne mogu posti\u0107i u mnogim generacijama, ono postaje partnerstvo ne samo izme\u0111u onih koji \u017eive, ve\u0107 i izme\u0111u onih koji \u017eive, onih koji su mrtvi i onih koji \u0107e se roditi. Svaki ugovor svake pojedine dr\u017eave samo je klauzula u velikom iskonskom ugovoru vje\u010dnog dru\u0161tva, koji povezuje ni\u017ee s vi\u0161im prirodama, povezuje vidljivi i nevidljivi svijet, u skladu s fiksnim dogovorom koji je odobren nepovredivom zakletvom koja dr\u017ei sve fizi\u010dke i sve moralne prirode, svaka na svom odre\u0111enom mjestu (Razmi\u0161ljanja,<\/em> str. 192\u2013193).<\/p><\/blockquote>\n Kada je Robert Nozick dao svoj prikaz u Anarchy, State and Utopia<\/em> o tome kako se dr\u017eava mo\u017ee pojaviti spontano, bez kr\u0161enja individualnih prava, osvrnuo se na Carla Mengera<\/a> . Ali to je zapravo i ideja iza Burkeove revizije teorije dru\u0161tvenog ugovora, pro\u0161iruju\u0107i je u oba smjera, na pro\u0161le i nero\u0111ene generacije.<\/p>\n Veliki uvid lorda Actona<\/a> bio je da je sloboda praksa, a ne apstraktno na\u010delo. ‘To je delikatan plod zrele civilizacije’ ( Odabrani spisi<\/em> , izdanje Liberty Fund, I, str. 5). Njegova definicija slobode bila je<\/p>\n jamstvo da \u0107e svaki \u010dovjek biti za\u0161ti\u0107en u obavljanju onoga \u0161to smatra svojom du\u017eno\u0161\u0107u od utjecaja autoriteta i ve\u0107ine, obi\u010daja i mi\u0161ljenja. Dr\u017eava je nadle\u017ena da dodjeljuje du\u017enosti i povla\u010di granicu izme\u0111u dobra i zla samo u svojoj neposrednoj sferi. Iznad granica stvari koje su potrebne za njegovu dobrobit, mo\u017ee samo posredno pomo\u0107i u borbi protiv \u017eivotne bitke promicanjem utjecaja koji prevladavaju isku\u0161enja, religije, obrazovanja i raspodjele bogatstva ( Odabrani spisi<\/em> , I, str. . 7).<\/p><\/blockquote>\n Acton je upozorio na politi\u010dke pokrete koji su nastojali rekonstruirati dru\u0161tvo na temelju pro\u0161lih pritu\u017ebi, poput egalitarizma. Za egalitariste je demokracija zna\u010dila neograni\u010deni suverenitet naroda. Acton je ovo smatrao korupcijom demokratskog principa:<\/p>\n Pravo demokratsko na\u010delo, da nitko ne\u0107e imati vlast nad narodom, podrazumijeva se da nitko ne\u0107e mo\u0107i obuzdati ili izbje\u0107i njegovu mo\u0107. Pravo demokratsko na\u010delo, da se narod ne smije tjerati da radi ono \u0161to mu se ne svi\u0111a, podrazumijeva da se od njega nikada ne\u0107e zahtijevati da tolerira ono \u0161to mu se ne svi\u0111a. Istinsko demokratsko na\u010delo, da \u0107e slobodna volja svakog \u010dovjeka biti \u0161to je mogu\u0107e vi\u0161e nesputana, podrazumijeva da slobodna volja kolektivnog naroda ne\u0107e biti sputana ni u \u010demu ( Odabrani spisi<\/em> , I, str. 80).<\/p><\/blockquote>\n Za Acton demokracija nije bila kona\u010dni cilj. Bilo je to sredstvo za postizanje kona\u010dnog cilja, slobode. Ono \u0161to je bilo va\u017eno nije da \u0107e politi\u010dku vlast imati na\u0161i sunarodnjaci, a ne stranci, nego da \u0107e ona biti ograni\u010dena, ograni\u010dena:<\/p>\n Kad god se jedan odre\u0111eni cilj u\u010dini vrhovnim ciljem dr\u017eave, bilo da se radi o prednosti klase, sigurnosti ili mo\u0107i zemlje, o najve\u0107oj sre\u0107i najve\u0107eg broja ili o potpori bilo koje spekulativne ideje, dr\u017eava postaje za vrijeme neizbje\u017eno apsolutno. Sama sloboda zahtijeva za svoje ostvarenje ograni\u010denje javne vlasti, jer je sloboda jedini cilj koji svima jednako koristi i ne izaziva iskreno protivljenje ( Odabrani spisi<\/em> , I, str. 424).<\/p><\/blockquote>\n Razlog za\u0161to je \u0160vicarska najslobodnija zemlja na svijetu (barem prema Indeksu ljudske slobode<\/a> ) je decentralizacija, podjela ovlasti izme\u0111u op\u0107ina, kantona i savezne dr\u017eave, a tako\u0111er i provjere redovnim referendumima i jakim tradicija slobode. Ovo na\u010delo je tako\u0111er donekle obuhva\u0107eno ‘na\u010delom supsidijarnosti’ Europske unije.<\/p>\n Jedan od Actonovih malo zapa\u017eenih uvida bio je o doprinosu drevnih njema\u010dkih plemena slobodi:<\/p>\n Njihovi kraljevi, kad su imali kraljeve, nisu predsjedali njihovim vije\u0107ima; ponekad su bili izborni; ponekad su bili svrgnuti; a bili su obveznici zakletve da \u0107e djelovati u pokornosti op\u0107oj \u017eelji. Pravi autoritet u\u017eivali su samo u ratu. Ovaj primitivni republikanizam, koji priznaje monarhiju kao povremeni incident, ali se \u010dvrsto dr\u017ei kolektivne nadmo\u0107i svih slobodnih ljudi, konstitutivne vlasti nad svim konstituiranim vlastima, daleka je klica parlamentarne vlade ( Odabrani spisi<\/em> , I, str. 30\u2013 31).<\/p><\/blockquote>\n Kao \u0161to sam istaknuo u svojoj nedavnoj knjizi<\/a> o konzervativno-liberalnoj politi\u010dkoj tradiciji, to su ideje tako\u0111er prona\u0111ene u Heimskringli islandskog kroni\u010dara Snorrija Sturlusona<\/em><\/a> , napisanoj 1220-ih o borbi izme\u0111u norve\u0161kih kraljeva i njihovih podanika. Britanski politi\u010dar i pisac Daniel Hannan, lord Hannan iz Kingsclerea, razvio je ove ideje u svom pronicljivom djelu o anglosaksonskoj politi\u010dkoj tradiciji, How We Invented Freedom & Why It Matters<\/em> (2013.).<\/p>\n U svojoj povijesti slobode, Acton daje fascinantan sa\u017eetak sukoba izme\u0111u crkvene i feudalne hijerarhije srednjeg vijeka gdje je na kraju prona\u0111ena ravnote\u017ea, ne svjesno, ve\u0107 polako i mukotrpno. Na temelju te ravnote\u017ee sloboda je mogla rasti kao ne\u017eeljena posljedica. Acton je prije svega bio povjesni\u010dar, a njegova razmi\u0161ljanja o povjesni\u010darskoj postaji i njezinim du\u017enostima s pravom su poznata. Napisao je kolegi povjesni\u010daru, anglikanskom biskupu Mandellu Creightonu:<\/p>\n Ne mogu prihvatiti tvoj kanon da mi trebamo suditi Papi i Kralju za razliku od drugih ljudi, uz povoljnu pretpostavku da nisu pogrije\u0161ili. Ako postoji ikakva pretpostavka, to je drugi na\u010din protiv nositelja mo\u0107i, pove\u0107avaju\u0107i kako se mo\u0107 pove\u0107ava. Povijesna odgovornost mora nadoknaditi nedostatak pravne odgovornosti. Mo\u0107 te\u017ei korumpiranju, a apsolutna mo\u0107 apsolutno kvari. Veliki ljudi su gotovo uvijek lo\u0161i ljudi, \u010dak i kada imaju utjecaj, a ne autoritet: jo\u0161 vi\u0161e kada autoritetu dodate tendenciju ili sigurnost korupcije. Nema gore krivovjerja od toga da slu\u017eba posve\u0107uje njezinog nositelja. To je to\u010dka u kojoj se negacija katolicizma i negacija liberalizma susre\u0107u i odr\u017eavaju visoki praznik, a cilj u\u010di opravdavati sredstva ( Odabrani spisi<\/em> , II, str. 383).<\/p><\/blockquote>\n Ove su rije\u010di aktualne danas kada vladari Kine i Rusije poku\u0161avaju potisnuti sve povijesne studije o gnusnim zlo\u010dinima svojih prethodnika. U Kini je zabranjena<\/a> monumentalna Maova biografija Junga Changa i Jona Hallidaya; tako i razotkrivaju\u0107a trilogija Franka Dik\u00f6ttera o komunisti\u010dkoj Kini. U Rusiji su vlasti nedavno zatvorile<\/a> Memorial, institut posve\u0107en sje\u0107anju na \u017ertve. Lenjin, Staljin i Mao nikada nisu izvedeni pred N\u00fcrnber\u0161ki sud, za razliku od nacisti\u010dkih vo\u0111a. Svi su umrli u snu. Stoga, kako je primijetio Acton, povijesna odgovornost mora nadoknaditi nedostatak pravne odgovornosti.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Mnoge duboke ideje i uvidi Burkea i Actona su jo\u0161 uvijek relevantni… Dvojica uglednih konzervativno-liberalnih mislilaca nedavno su imali ro\u0111endan, Edmund Burke (1729.\u20131797.) 12. sije\u010dnja i Lord John Acton (1834.\u20131902.) 10. sije\u010dnja. Ovo je prigodna prigoda da se prisjetimo \u0161to mi, u prvoj \u010detvrtini dvadeset i prvog stolje\u0107a, mo\u017eemo nau\u010diti od njih. Nastali totalitarizam Francuske […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":2011,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[186,185,161],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[330,366],"types":[450],"class_list":["post-2212","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-eseji","category-kultura-hr","category-politika-hr","regions-central-europe-hr","regions-western-europe-hr","types-opinion-hr"],"yoast_head":"\nNastali totalitarizam Francuske revolucije<\/h2>\n
Burkeova revizija teorije dru\u0161tvenog ugovora<\/h2>\n
Sloboda: praksa prije nego princip<\/h2>\n
Zadatak povjesni\u010dara<\/h2>\n