Dru\u0161tveni mediji nisu samo privatne tvrtke. Oni su tako\u0111er uobi\u010dajeni nositelji…<\/p>\n
Pravovremeno je, mo\u017eda hitno, podsjetiti na tri argumenta<\/a> Johna Stuarta Milla za slobodu mi\u0161ljenja i izra\u017eavanja: Prvo, potisnuto mi\u0161ljenje mo\u017ee biti istinito. Negirati ovo zna\u010di pretpostaviti vlastitu nepogre\u0161ivost. Drugo, iako je potisnuto mi\u0161ljenje pogre\u0161ka, ono mo\u017ee sadr\u017eavati dio istine; a budu\u0107i da je prevladavaju\u0107e mi\u0161ljenje o bilo kojoj temi rijetko cijela istina, samo sudarom suprotnih mi\u0161ljenja ostatak istine ima ikakve \u0161anse da bude dostavljen. Tre\u0107e, \u010dak i ako je primljeno mi\u0161ljenje ne samo istinito, ve\u0107 cijela istina; osim ako se ne dopusti, i zapravo je, sna\u017eno i ozbiljno osporavano, kako Mill ka\u017ee, ve\u0107ina onih koji ga primaju bit \u0107e dr\u017eana na na\u010din predrasude, uz malo razumijevanja njegovih racionalnih osnova. Mill isti\u010de da \u010dak i Katoli\u010dka crkva postavlja ‘\u0111avoljeg zagovornika’ \u010diji je zadatak prona\u0107i dokaze i argumente protiv uzdizanja uglednih pojedinaca u svece.<\/p>\n Ne moram prihvatiti Millovu kontroverznu koncepciju slobodnog dru\u0161tva kao golemog debatnog kluba u kojem bi sve trebalo biti otvoreno sumnji i raspravi kako bi se uvidjela snaga njegove falibilisti\u010dke pozicije. Cenzura zna\u010di da je nekim gre\u0161nim pojedincima povjerena ovlast suzbijanja mi\u0161ljenja, za razliku od razumnog zahtjeva da gra\u0111ani preuzmu odgovornost za ono \u0161to su rekli: ako se upuste u pobunu, klevetu ili uznemiravanje, mogu i trebaju biti privedeni sud. Cenzore \u0107e uvijek postavljati vlasti, a oni \u0107e te\u017eiti za\u0161titi te vlasti. Istina je da sloboda mi\u0161ljenja i izra\u017eavanja teoretski mo\u017ee postojati u autokraciji kao \u0161to je Pruska Fridrika II., iako \u0107e op\u0107enito vladari biti u isku\u0161enju da je ukinu. Ali u modernoj demokraciji sloboda govora je klju\u010dna, ne samo da bira\u010di \u010duju obje ili sve strane argumenta prije izbora, ve\u0107 i da bi slobodni tisak djelovao kao ograni\u010denje vlasti, ma koliko vladaju\u0107i bili popularni u bilo kojem trenutku. Jo\u0161 jedan argument za slobodu govora je da omogu\u0107uje ljudima da svoje frustracije izraze rije\u010dima, a ne djelima: ina\u010de bi mogli eksplodirati, poput kotlova.<\/p>\n Naravno, sloboda govora se \u010desto zloupotrebljava, a ne samo sloboda tiska. Moderni novinari jednako su pogre\u0161ivi kao i Millovi cenzori, a neki od njih su zlonamjerni i lo\u0161e informirani. Ali tada nije kriva sloboda govora: ve\u0107 je sam po\u010dinitelj (ili ona sama). Ovdje je prikladan odgovor svetog Ivana Zlatoustog: ‘\u010cujem mnoge kako pla\u010du kad se doga\u0111aju \u017ealosni ekscesi: “Ne bi bilo vina!” Oh, ludost! Oh, ludilo! Je li vino ono \u0161to uzrokuje ovu zloupotrebu? Ne\u2026 Ako zbog pijanaca ka\u017eete: “Ne bi li bilo vina”, onda morate re\u0107i, postupno, “Da ne bi bilo \u010delika”, zbog ubojica, “Ne bi bilo no\u0107i”, zbog lopova, \u201cDa ne bi bilo svjetla\u201d, zbog dou\u0161nika i \u201cNe bi bilo \u017eena\u201d, zbog preljuba.’<\/p>\n Tako\u0111er je istina da moje pravo govora ne podrazumijeva va\u0161u du\u017enost da slu\u0161ate, ili \u0161to je jo\u0161 va\u017enije, da mi svoje resurse stavite na raspolaganje. Ako ste vlasnik novina, niste du\u017eni tiskati moje komentare, \u010dak i ako su ispravci neistina koje ste objavili, osim ako sud ne utvrdi da su takve neistine u suprotnosti sa zakonom. Ali ako pozdravljate po\u0161tene komentare i olak\u0161avate ispravljanje \u010dinjeni\u010dnih pogre\u0161aka, bolji ste novinar i zaslu\u017eujete pohvalu. Nedavno je, na primjer, finski Hufvudstadsbladet<\/em> ljubazno tiskao moje ispravke<\/a> neprijateljskog djela o Islandu. Me\u0111utim, njema\u010dki S\u00fcddeutsche Zeitung<\/em> mi nije dopustio da razjasnim neke zlonamjerne i obmanjuju\u0107e izvje\u0161taje o istoj temi. Nije ni odgovorilo na moje pismo. Neka bude tako. Sloboda tiska tako\u0111er je sloboda odbijanja podnesaka, \u010dak i bezazlenih ispravaka. Opet, ako posjedujete neku drugu vrstu platforme, na primjer veliki otvoreni forum ili dvoranu za sastanke, niste mi je du\u017eni iznajmiti. Razlog za\u0161to to obi\u010dno nije problem je taj \u0161to je u slobodnoj i konkurentnoj ekonomiji dostupno mnogo razli\u010ditih i raznolikih platformi. Mogao bih objaviti komentare<\/a> koje je S\u00fcddeutsche Zeitung<\/em> odbio tiskati ovdje u The Conservative<\/em> , a ako \u017eelim odr\u017eati sastanak, a vi mi odbijete iznajmiti svoju dvoranu, jednostavno \u0107u oti\u0107i negdje drugdje.<\/p>\n Ali \u0161to ako se zapravo vi\u0161e nema kamo oti\u0107i? Ako sloboda mi\u0161ljenja i izra\u017eavanja treba biti vi\u0161e od prazne fraze, \u010dini se da zahtijeva raspr\u0161eno vlasni\u0161tvo nad medijima i drugim javnim platformama, osim ako ne vjerujete u osnovnu dobrotu i toleranciju (i, kako bi Mill naglasio, u nepogre\u0161ivost) monopolisti. Osnovna je istina u uzviku Rose Luxemburg da je sloboda uvijek sloboda disidenta, ‘die Freiheit der Andersdenkenden.’ Kako se odr\u017eava sloboda disidenta ako jedna i samo jedna agencija kontrolira pristup svakoj platformi koja bi disidentu mogla biti potrebna kako bi izrazio svoje mi\u0161ljenje? Uz ogroman uspjeh dru\u0161tvenih medija, posebice Facebooka i Twittera, te odre\u0111enih vrsta internetskih platformi, kao \u0161to su Amazon i Storytel (brzo rastu\u0107i \u0161vedski dobavlja\u010d audioknjiga), ovo je postalo hitan zadatak.<\/p>\n Razmislite o izdavanju knjiga. Amazon i Storytel ne nose knjige nekih autora ako smatraju da su njihova mi\u0161ljenja nepo\u017eeljna. Iako bi to moglo biti prikladno u slu\u010daju dje\u010dje pornografije ili teroristi\u010dkih priru\u010dnika, ove tvrtke idu mnogo dalje. Na primjer, Amazon rado nudi knjigu koja zagovara transrodnost za djecu, Neka Harry postane Sally<\/em> (Hypothesis Press, 2018.), znanstvene spisateljice Kelly R. Novak, ali odbija navesti knjigu koja kritizira takav transrodnost za djecu, When Harry Became Sally<\/em><\/a> ( Encounter Press, 2018.), filozofa Ryana T. Andersona. Takva odluka Amazona \u010dini veliku razliku kada tvrtka kontrolira polovicu tr\u017ei\u0161ta tiskanih knjiga u Sjedinjenim Dr\u017eavama i mo\u017eda dvije tre\u0107ine tr\u017ei\u0161ta e-knjiga. Isto tako, neki izdava\u010di su imali pote\u0161ko\u0107a u natjeranju Storytela da objavi knjige koje kritikuju islamski fundamentalizam: one se odbacuju kao ‘govor mr\u017enje’.<\/p>\n Uzmite u obzir dru\u0161tvene mre\u017ee, posebno Twitter i Facebook. Neki ljudi koji su stekli sljedbenike na tim platformama postali su financijski ovisni o njima. Jedan primjer je britanski kontradiktor Milo Yiannopoulos koji je zara\u0111ivao za \u017eivot dr\u017ee\u0107i predavanja, prikupljaju\u0107i donacije od obo\u017eavatelja i prodaju\u0107i \u010dlanke i knjige. Neko vrijeme je imao 300.000 pratitelja na Twitteru i vi\u0161e od dva milijuna na Facebooku. Gay desni\u010dar (\u017eidovskog podrijetla i o\u017eenjen Afroamerikancem) i strastveni prista\u0161a Trumpa (on je Trumpa nazvao ‘tata’), u\u017eivao je u provociranju ljevi\u010dara. \u0160to su bili ljutiji, Yiannopoulos je izgledao veselije. No, 2016. Twitter ga je trajno zabranio jer je u svojim tweetovima vrije\u0111ao Leslie Jones, afroameri\u010dku glumicu. A 2019. ga je Facebook zabranio. Ove radnje nisu samo li\u0161ile Yiannopoulosa platforme, ve\u0107 su ga i prakti\u010dki dovele do bankrota.<\/p>\n Jesu li ti postupci Twittera i Facebooka bili razumni? Slo\u017eio bih se da su Yiannopoulosovi napadi na Leslieja Jonesa bili uvredljivi i ne\u010duveni. U znak protesta napustila je Twitter (prije nego \u0161to je Yiannopoulos zabranjen). Ali javna osoba poput poznate glumice mora se naviknuti na ne\u017eeljeni publicitet. Trebala ga je ignorirati umjesto da ga udostoji odgovorom, koliko god on bio iskren. Bila bi sasvim druga stvar da je Yiannopoulos objavio njezinu adresu ili broj telefona ili izravno poticao ljude da je uznemiravaju ili zastra\u0161uju. To se moglo protuma\u010diti kao poticanje na nasilje, kao takozvana neminovna bezakona radnja, a nedvojbeno se to ne bi smjelo dopustiti ni na jednoj javnoj platformi. Zabrana Facebooka tako\u0111er je po mom mi\u0161ljenju bila nerazumna. Iako su mnoge Yiannopoulosove javne izjave izrazito neuljudne i uvredljive, treba ga argumentirati ili ga jednostavno zanemariti. Prisjetimo se Millove tvrdnje da bi primljeno mi\u0161ljenje trebalo o\u0161tro i ozbiljno osporiti, ako se ne \u017eeli pretvoriti u predrasude. Tako\u0111er je pomalo neiskreno optu\u017eivati Yiannopoulosa za poticanje na nasilje, kada su nasilje oko njega uglavnom proizveli njegovi protivnici koji su mu poku\u0161avali zabraniti govor na sveu\u010dili\u0161tima i koji su ga ponekad fizi\u010dki napadali.<\/p>\n Najkontroverzniji potez Twittera i Facebooka vjerojatno je bio kada su trajno zabranili samog predsjednika Sjedinjenih Dr\u017eava Donalda Trumpa nakon nereda u Capitolu 6. sije\u010dnja 2021., nekoliko dana prije nego \u0161to je napustio du\u017enost. Trumpov uspon na vlast bio je ne samo zato \u0161to je putem dru\u0161tvenih medija mogao zaobi\u0107i republikanski establi\u0161ment i izravno do\u0107i do svojih sljedbenika, svih njih 89 milijuna. Iako je izgubio na predsjedni\u010dkim izborima 2020., dobio je vi\u0161e od 74 milijuna glasova i nosio je 25 od 50 dr\u017eava. Drugim rije\u010dima, Twitter je isklju\u010dio politi\u010dara koji ne samo da je bio predsjednik Sjedinjenih Dr\u017eava \u010detiri godine, ve\u0107 ga je vi\u0161e od 74 milijuna Amerikanaca smatralo sposobnim za nastavak du\u017enosti. Sigurno je potrebno malo hrabrosti da se takva sila otjera s platforme. Ili je to mo\u017eda bila arogancija: Twitter bi mogao pre\u017eivjeti bez Trumpa, ali bi li Trump mogao pre\u017eivjeti bez Twittera?<\/p>\n Ve\u0107 sam rekao da bih 2016. glasao za Hillary Clinton, a ne za Trumpa, uglavnom iz dva razloga: \u010dinila se sigurnim izborom, dok on nije djelovao predsjedni\u010dki i podr\u017eavao je protekcionizam koji ja, kao predani pobornik slobodne trgovine<\/a> , smatrati pogubnim. Ali Trump je bio bolji predsjednik nego \u0161to sam o\u010dekivao. Deregulirao je gospodarstvo i smanjio poreze, imenovao nadle\u017ene suce, bio je \u010dvrst u Kini i rano u epidemiji shvatio koliko je klju\u010dno razviti cjepiva (Operacija Warp Speed). Trump je me\u0111utim bio lo\u0161 gubitnik<\/a> . Trebao je graciozno odgovoriti na svoj poraz, poput Richarda M. Nixona koji je mogao napraviti problem iz nepravilnosti na predsjedni\u010dkim izborima 1960., posebno u Illinoisu, ali koji je to odlu\u010dio ne u\u010diniti. \u0160tovi\u0161e, Trump je \u010desto bio nevjerojatno grub u svojim tweetovima.<\/p>\n Ne bih smatrao Trumpovu uobi\u010dajenu grubost i njegovo neljubazno odbijanje da prizna predsjedni\u010dke izbore dovoljnim da mu se zabrani pristup dru\u0161tvenim mre\u017eama. Slu\u017ebeni razlog je naravno bio taj \u0161to je potaknuo \u0161okantnu neredu na Kapitolu 6. sije\u010dnja. Ali ovo je te\u0161ko uvjerljivo. Istina je da je Trump bio previ\u0161e nevoljan i spor da osudi odvratni napad, ali ga nikada nije poticao niti hvalio, barem ne izravno. Kako bi objasnio svoju zabranu, Twitter se pozvao na dva tweeta napisana nakon nereda. Prvi je bio: ’75 000 000 velikih ameri\u010dkih Patriota koji su glasali za mene, AMERICA PRVO, i U\u010cINITE AMERICU PONOVNO VELIKOM, imat \u0107e DIVOVSKI GLAS jo\u0161 dugo u budu\u0107nosti. Oni ne\u0107e biti zanemareni ili nepravedno tretirani na bilo koji na\u010din, oblik ili formu!!!’ Drugi tweet je bio: ‘Svima onima koji su pitali, ne\u0107u i\u0107i na inauguraciju 20. sije\u010dnja.’ Ne mogu protuma\u010diti ove tweetove kao poticanje na nasilje, a drugi je doista oti\u0161ao onoliko daleko koliko je Trump i\u0161ao priznaju\u0107i izbore.<\/p>\n Zanimljivo je pitanje mo\u017ee li se predsjednik djelomi\u010dno smatrati odgovornim za postupke svojih najvatrenijih prista\u0161a, mo\u017ee se argumentirati, ali ne treba zaboraviti da su oni djelovali, a ne on. Ne mogu a da ne zaklju\u010dim da je ono \u0161to su dru\u0161tvene mre\u017ee dale kao razlog za zabranu Trumpa prije bio izgovor. Lijevi menad\u017ement i osoblje na Twitteru i Facebooku dugo su se bunili kako je koristio te platforme za svoje potrebe, ali su se usudili prekinuti vezu s njim tek nakon \u0161to je izgubio izbore i bio na odlasku. Za usporedbu, tvitao<\/a> je Mahathir Mohamad, biv\u0161i premijer Malezije nakon \u0161to su islamski fundamentalisti odrubili glavu francuskom u\u010ditelju Samuelu Patyju: ‘Francuzi su tijekom svoje povijesti ubili milijune ljudi. Mnogi su bili muslimani. Muslimani imaju pravo biti ljuti i ubijati milijune Francuza zbog pokolja iz pro\u0161losti.’ Iako je Twitter izbrisao tweet, nije zatvorio Mohamadov ra\u010dun.<\/p>\nCenzori su pogre\u0161ni, kao i novinari<\/h2>\n
Potrebno je raspr\u0161eno vlasni\u0161tvo<\/h2>\n
Amazon kontrolira tr\u017ei\u0161te knjiga<\/h2>\n
\u010cudan slu\u010daj Yiannopoulosa<\/h2>\n
Predsjedniku zabranjen pristup dru\u0161tvenim mre\u017eama<\/h2>\n
Izlika, a ne razlog<\/h2>\n
Bidenov laptop i virus iz Wuhana<\/h2>\n