Austrijski ekonomski centar<\/a> u Be\u010du ve\u0107 vi\u0161e od desetlje\u0107a dodjeljuje godi\u0161nju Hayekovu nagradu za \u017eivotno djelo. Prija\u0161nji primatelji uklju\u010duju znanstvenike kao \u0161to su Niall Ferguson, Deirdre McCloskey i Arthur B. Laffer, javne intelektualce kao \u0161to je Mario Vargas Llosa i poduzetnike kao \u0161to su Peter Thiel i Richard J. Stephenson. Ove godine dobitnik Nagrade je izvanredan po tome \u0161to nije samo znanstvenik, ve\u0107 i javni intelektualac i poduzetnik.<\/p>\n Veselin Vukoti\u0107 ro\u0111en je 5. kolovoza 1949. u Piperima na sjeveroistoku Crne Gore, od sina Napoleona Vukoti\u0107a i njegove supruge Ljubice, ro\u0111ene Ivanovi\u0107. Njegova je zemlja prema europskim standardima mala, 14.000 \u010detvornih kilometara, sa 620.000 stanovnika. Crna Gora je bila samostalna kne\u017eevina, a kasnije i kraljevina, sve dok nije u\u0161la u sastav Kraljevine Jugoslavije nakon Prvog svjetskog rata. Godine 1945. komunisti su preuzeli vlast u Jugoslaviji i uspostavili jednopartijsku dr\u017eavu. Vukoti\u0107 je odrastao u komunizmu koji je podijelio mnoge obitelji. Doista, i njegov otac i njegov ujak su neko vrijeme bili u radnim logorima na otocima u Jadranskom moru.<\/p>\n Vukoti\u0107 je kao mladi\u0107 bio strastveni i uspje\u0161an nogometa\u0161, a bio je pred izborom izme\u0111u ekonomista ili profesionalnog nogometa\u0161a. Na sre\u0107u Crne Gore, odabrao je ekonomiju. Kad je Vukoti\u0107 bio na prvoj godini fakulteta, pridru\u017eio se studentskim novinama koje su se usudile uvoditi nove ideje umjesto da vuku strana\u010dku liniju. Ali njemu i njegovim prijateljima prijetilo je su\u0111enje i zatvor samo zato \u0161to su izrazili svoje mi\u0161ljenje. Ipak, Vukoti\u0107 je zadr\u017eao svoju intelektualnu neovisnost. Magistrirao je ekonomiju na Dr\u017eavnom sveu\u010dili\u0161tu Crne Gore 1977., a doktorirao na Sveu\u010dili\u0161tu u Beogradu 1980. godine. O\u017eenjen je Ljiljanom, ro\u0111enom Kova\u010devi\u0107. Imaju tri k\u0107eri Milicu, Milenu i Mariju. Zanimljivo je kako se Vukoti\u0107 susreo s austrijskom ekonomijom. Dok je pisao doktorsku disertaciju, proveo je neko vrijeme u Moskvi gdje je jedan od nastavnika napao ‘austrijskog reakcionara’ po imenu Friedrich Hayek. Vukoti\u0107 je odlu\u010dio sam doznati \u0161to u\u010di taj ozlogla\u0161eni reakcionar. Po\u010deo je \u010ditati Hayekovo djelo i ubrzo se uvjerio u njegove argumente. Moram dodati da je to bio i moj put do slobode, otkrivaju\u0107i Hayekovu duboku obranu slobodnog dru\u0161tva.<\/p>\n Nakon diplomiranja Vukoti\u0107 postaje docent na Dr\u017eavnom sveu\u010dili\u0161tu Crne Gore. Tamo je zapo\u010deo okrugli stol, Sveu\u010dili\u0161nu tribinu, gdje su bili pozvani ugledni govornici da sa svojim studentima raspravljaju o brojnim i kompliciranim problemima Jugoslavije. Vukoti\u0107 je pou\u010davao svoje studente o obja\u0161njavajnoj snazi austrijske ekonomije, koju su predstavili Carl Menger i njegovi u\u010denici poput Hayeka. Naglasili su da se ekonomske aktivnosti i procesi moraju objasniti pozivanjem na pojedince koji biraju te da matemati\u010dki modeli i statisti\u010dki agregati ne mogu djelovati sami od sebe, koliko god zanimljivi bili.<\/p>\n U me\u0111uvremenu, Jugoslavija je prolazila kroz velike politi\u010dke promjene. Josip Broz Tito je od kraja rata vladao zemljom \u017eeljeznom rukom, iako je dopustio vi\u0161e ekonomske slobode od ostalih komunisti\u010dkih vo\u0111a, ali nakon Titove smrti 1980., njegovi su nasljednici te\u0161ko izlazili na kraj s napetostima izme\u0111u mnoge nacionalnosti. Slom komunisti\u010dkih re\u017eima u drugim zemljama srednje i isto\u010dne Europe 1989. tako\u0111er je imao veliki utjecaj na Jugoslaviju.<\/p>\n Do sada je socijalizam kao ekonomski sustav bio potpuno diskreditiran u cijelom svijetu, a ekonomski liberalizam je iznenada prona\u0161ao publiku. Ideje su bile u zavjeri s okolnostima, sretnom frazom Johna Stuarta Milla. Vukoti\u0107 je bio \u010dlan Vlade Crne Gore od 1986. do 1989., te \u010dlan posljednje savezne vlade Jugoslavije 1989.-1992. gdje je bio zadu\u017een za privatizaciju i poduzetni\u0161tvo. Ali centrifugalne sile u zemlji bile su prejake da bi Jugoslavija pre\u017eivjela. I Slovenija i Hrvatska proglasile su svoju neovisnost u lipnju 1991., a do sljede\u0107e godine Jugoslavija je prestala postojati, budu\u0107i da su se Makedonija i Bosna i Hercegovina tako\u0111er odvojile. Crna Gora je bila u zajednici sa Srbijom do 2006. godine kada je ve\u0107ina glasala za neovisnost. Bilo je to turbulentno i zaista traumati\u010dno vrijeme za Crnu Goru, te\u0161ko je bilo odr\u017eati ravnopravnu glavu, ali Vukoti\u0107 je to uspio.<\/p>\n Nakon raspada Jugoslavije Vukoti\u0107 se vra\u0107a na sveu\u010dili\u0161te i osniva poslijediplomski studij iz poduzetni\u010dke ekonomije. Bio je to prvi program na sveu\u010dili\u0161tu financiran od \u0161kolarina, a ujedno i prvi koji se izvodio na engleskom jeziku. Me\u0111u stranim znanstvenicima uklju\u010denim u program bili su istaknuti ekonomisti Steve Pejovich i Enrico Colombatto. Nepotrebno je re\u0107i da poduzetnici igraju klju\u010dnu ulogu u kapitalizmu, kao \u0161to je Hayek naglasio. Kapitalizam bez poduzetnika je poput Cheshire ma\u010dke: nema ma\u010dke, samo vragolasti osmijeh. Vukoti\u0107 je osnovao i Institut za strate\u0161ke studije i prognoze, ISSP, koji je postao vrlo utjecajan u Crnoj Gori. Vukoti\u0107 je 1998. objavio knjigu Konceptualne osnove novog ekonomskog sustava u Crnoj Gori<\/em> u kojoj je obrazlo\u017eio i branio ekonomske slobode. Mnoge reforme koje su naknadno provedene u Crnoj Gori mogu se pripisati njegovom utjecaju. Na primjer, carine su sni\u017eene sa oko 30 posto na 2,9 posto, a za nekoliko godina privatizirano je oko 80 posto privrede Crne Gore.<\/p>\n Jedan od najve\u0107ih izazova za Crnu Goru bio je kako se pripremiti za neovisnost i kako se integrirati u Europu. Vukoti\u0107 je u\u010dio da je jedini na\u010din da se odgovori na taj izazov ukidanje jugoslavenskog dinara i usvajanje njema\u010dke marke. To je u\u010dinjeno 1999. godine, a kada je euro zamijenio njema\u010dku marku, Crna Gora je uvela euro, 2002. godine. Ljudi se mo\u017eda ne sla\u017eu oko toga koji je monetarni sustav najpogodniji za malu, otvorenu ekonomiju, ali u ovim okolnostima ovo je bio razuman izbor i utrlo je put crnogorskoj neovisnosti. To je tako\u0111er zna\u010dilo da je u biti ukinuta svaka diskrecijska ovlast doma\u0107e monetarne vlasti, kao \u0161to je to bio slu\u010daj prije Prvog svjetskog rata gdje se monetarni sustav temeljio na zlatnom standardu.<\/p>\n Ovdje bih \u017eelio dodati zapa\u017eanje o malim dr\u017eavama. Ponekad se odbacuju kao nebitne fantazije. Ali \u010dinjenica je da ekonomska integracija olak\u0161ava nastanak malih dr\u017eava jer im ekonomska integracija omogu\u0107uje da imaju koristi od me\u0111unarodne podjele rada. \u0160to je ve\u0107a ekonomska jedinica, politi\u010dka jedinica mo\u017ee biti manja. To je naravno ono \u0161to je Adam Smith<\/a> primijetio: podjela rada ograni\u010dena je opsegom tr\u017ei\u0161ta. \u0160to je tr\u017ei\u0161te opse\u017enije, to bi bilo vi\u0161e mogu\u0107nosti za samoupravne zajednice. Doista, sami po sebi su po\u017eeljni. Kao \u0161to je Hayek napisao u The Road to Serfdom<\/em>: ‘U maloj zajednici postojat \u0107e zajedni\u010dki stavovi o relativnoj va\u017enosti glavnih zadataka, dogovorenih standarda vrijednosti o velikom broju tema. Ali njihov \u0107e broj biti sve manji \u0161to budemo \u0161irili mre\u017eu: a kako je sve manje zajednice stajali\u0161ta, potreba za oslanjanjem na silu i prisilu raste.’ Hayek je dodao: ‘Nije slu\u010dajno da je op\u0107enito bilo vi\u0161e ljepote i pristojnosti u \u017eivotu malih naroda, a da je me\u0111u velikima bilo vi\u0161e sre\u0107e i zadovoljstva srazmjerno tome \u0161to su izbjegli smrtonosnu bolest centralizacije.’<\/p>\n Ekonomske reforme u Crnoj Gori uvelike su provodili Vukoti\u0107evi studenti, uklju\u010duju\u0107i i Mila \u0110ukanovi\u0107a, koji je dugo bio dominantni politi\u010dki lider u zemlji, a sada je predsjednik Crne Gore. Vukoti\u0107 je rano shvatio veliki potencijal koji \u0110ukanovi\u0107 ima kao politi\u010dki reformator. Doista, jednom prilikom vo\u017enje vlakom sa svojim studentima, rekao je jednom od svojih kolega: Pogledaj pa\u017eljivo ovog mladi\u0107a. On \u0107e napraviti razliku. Reforme u Crnoj Gori uvelike su osna\u017eile ekonomiju i omogu\u0107ile da se zemlja 2006. godine pojavi kao samostalna dr\u017eava. Va\u017enu ulogu u tom procesu imao je Vukoti\u0107ev institut, ISSP, koji je i dalje najva\u017eniji istra\u017eiva\u010dki institut u Crnoj Gori. No Vukoti\u0107 nije mirovao na lovorikama. \u017delio je vi\u0161e mogu\u0107nosti za ostvarivanje svojih znanstvenih interesa, posebno o poduzetni\u0161tvu. Vukoti\u0107 je 2007. godine sa starim kolegom Draganom Vuk\u010devi\u0107em pokrenuo privatno sveu\u010dili\u0161te, Sveu\u010dili\u0161te Donja Gorica, UDG, smje\u0161teno u blizini glavnog grada, u poslovnoj \u010detvrti. Jedan za drugim su se osnivali fakulteti, a 2010. godine integrirani u sveu\u010dili\u0161te. Danas UDG ima 3500 studenata, moderno je, dinami\u010dno i \u017eivopisno mjesto s velikim me\u0111unarodnim vezama.<\/p>\nObi\u010dno po\u010dinje s Hayekom<\/h2>\n
Agregati ne djeluju sami od sebe<\/h2>\n
Ideje u zavjeri s okolnostima<\/h2>\n
Priprema za neovisnost<\/h2>\n
Osnivanje privatnog sveu\u010dili\u0161ta<\/h2>\n