Francuski ekonomist Thomas Piketty postao je novi guru, ili idol, ljevice, zamijeniv\u0161i ameri\u010dkog filozofa Johna Rawlsa. Pikettyjev kapital u dvadeset prvom stolje\u0107u<\/em> \u2014 gdje naslov svjesno odzvanja Marxovom kapitalu<\/em> \u2014 bio je bestseler 2014. iako se na Kindleu moglo primijetiti da je malo kupaca \u010ditalo vi\u0161e od uvoda. Pikettyjeva poruka je, ukratko, da se na Zapadu nejednakost bogatstva i prihoda pove\u0107ava tijekom posljednjih nekoliko desetlje\u0107a do te mjere da se prakti\u010dki vra\u0107amo dru\u0161tvu s po\u010detka devetnaestog stolje\u0107a, koje opisuje Honor\u00e9 de Balzac u svojim romanima, prvenstveno P\u00e8re Goriot<\/em> , objavljen 1835. godine. Piketty op\u0161irno citira P\u00e8re Goriota.<\/em> Radnja romana odvija se u razdoblju 1819\u20131820. Rije\u010d je o mladom plemi\u0107u s juga Francuske, Eug\u00e8neu de Rastignacu, koji studira pravo u Parizu. \u017divi u skromnom pansionu s jo\u0161 nekim ljudima, uklju\u010duju\u0107i starog Goriota koji je bio imu\u0107an trgovac, ali je doveden u siroma\u0161tvo, jer je gotovo sve svoje bogatstvo potro\u0161io na svoje dvije nezahvalne k\u0107eri, obje udate za plemi\u0107e. Goriota izjeda njegova neuzvra\u0107ena ljubav prema k\u0107erima. Zna da ga ne bi ignorirali da mu je ostalo ne\u0161to novca, \u0161to ga navodi da na bolesni\u010dkoj postelji uzvikne: ‘Novac je \u017eivot. Novac \u010dini sve.’ Piketty komentira da Rastignac ‘otkriva cinizam dru\u0161tva potpuno iskvarenog novcem’. Moderni kapitalizam je jednako lo\u0161, smatra Piketty.<\/p>\n To nije uvjerljivo, niti kao Balzacova interpretacija niti kao prikaz modernog kapitalizma. Za novac se mora re\u0107i da sam po sebi nikada nikome nije naudio. To je medij razmjene koji olak\u0161ava podjelu rada i time stvaranje stvarnog bogatstva. Novac je dru\u0161tveni izum, a ne neovisni agent. Istina je da je \u0161krtost porok, ali srebroljublje je pretjerana i nenormalna te\u017enja za novcem radi novca. Normalni ljudi \u017eele novac jer njime mogu kupiti robu i zadovoljiti svoje potrebe. Ako su njihove potrebe nemoralne, mo\u017eemo re\u0107i da su korumpirane, ali ih ne kvari novac, ve\u0107 njihov vlastiti nemoral. Oni nisu lo\u0161i zbog svog novca, ve\u0107 zato \u0161to su ga poku\u0161ali dobiti prijevarom ili nasiljem ili zato \u0161to su svoj novac upotrijebili lo\u0161e ili neozbiljno. Stari Goriot je na primjer poku\u0161avao kupiti ne\u0161to \u0161to se ne mo\u017ee kupiti, naklonost svojih k\u0107eri. Obi\u010dno je novac osloba\u0111aju\u0107a sila. Omogu\u0107uje izbor, ali ga ne zamjenjuje. Po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a, prvi zahtjev islandskih sindikata bio je da radnici budu pla\u0107eni u novcu, a ne u robi ili kuponima. Kad bi bili pla\u0107eni u novcu, mogli su odlu\u010diti kako \u0107e njime raspolagati. Ono \u0161to je, me\u0111utim, kvarno je poni\u017eavanje novca, koje su vlade prakticirale od pamtivijeka. Obi\u010dno ima dvije vrste \u017ertava, \u0161tedljive i siroma\u0161ne. \u0160tedljivi vide kako im u\u0161te\u0111evina smanjuje vrijednost, a siroma\u0161ni nemaju na\u010dina da se obrane od deprecijacije valute: ne posjeduju zlatne poluge kao bogati, samo nekoliko nov\u010danica sve manje. Zdrav novac je imperativ u slobodnom dru\u0161tvu.<\/p>\n Novac ne kvari ljude, ali mo\u017ee biti da ih nedostatak novca kvari. Ovako sam \u010ditao Balzacovog P\u00e8re Goriota<\/em> . Nisu svi protagonisti u romanu siroma\u0161ni, ali gotovo svi nemaju novca, bilo zato \u0161to im ambicija prema\u0161uje resurse kao u slu\u010daju Rastignaca, ili zato \u0161to su u ropstvu strasti poput Goriota, ili zato \u0161to su su nepromi\u0161ljeni. Neki jednostavno nemaju sre\u0107e. Balzac ima o\u0161tro oko za krhkost ljudskih bi\u0107a, a tako\u0111er i za krhkost bogatstva (\u0161to se \u010dini da Piketty pori\u010de). Kada Balzac opisuje ulogu novca u dru\u0161tvu, on zapravo promatra ljudsku prirodu, ili kako je sam rekao, ljudsku komediju. Druga spisateljica, Ayn Rand, ipak ima vi\u0161e za re\u0107i o dru\u0161tvenoj funkciji novca. U The Fountainhead<\/em> , objavljenom 1943., arhitekt Howard Roark vodi raspravu o novcu s novinarom, Gail Wynand. Roark se gnu\u0161a slu\u017eenja ili masama ili milijuna\u0161ima: cijeni svoju neovisnost pod svaku cijenu. Wynand primje\u0107uje da se paradoksalno, on, gospodar tiska, mo\u017ee smatrati utjelovljenjem nesebi\u010dnosti kojoj plje\u0161\u0107u socijalisti (kao \u0161to je Piketty), jer se samo brine o tome da svoje mu\u0161terije odr\u017ee sretnima, a ne o tome da potvrdi sebe. Roark komentira da ljudi koji \u017eive iz druge ruke nemaju sebe. Oni \u017eive unutar drugih. ‘Ne vidim ni\u0161ta lo\u0161e u \u017eelji za zaradom. Ali novac je samo sredstvo za postizanje nekog cilja. Ako \u010dovjek to \u017eeli u osobne svrhe \u2013 ulagati u svoju industriju, stvarati, studirati, putovati, u\u017eivati u luksuzu \u2013 potpuno je moralan. Ali mu\u0161karci koji prvo stavljaju novac idu mnogo dalje od toga. Osobni luksuz je ograni\u010deni pothvat. Ono \u0161to \u017eele je razmetljivost: pokazati, zapanjiti, zabaviti, impresionirati druge. Oni su rabljeni.’<\/p>\n Rand tako\u0111er raspravlja o novcu u Atlas Shrugged<\/em> , objavljenom 1957. Novinar ka\u017ee poslovnom \u010dovjeku Franciscu d’Anconiji da je novac korijen svih zala. D’Anconia protestira: ‘Jeste li ikada pitali koji je korijen novca? Novac je oru\u0111e razmjene, koje ne mo\u017ee postojati ako nema proizvedenih dobara i ljudi ih mogu proizvesti. Novac je materijalni oblik principa da ljudi koji \u017eele poslovati jedni s drugima moraju trgovati i dati vrijednost za vrijednost. Novac nije oru\u0111e moochers, koji suzama tra\u017ee va\u0161 proizvod, ili plja\u010dka\u0161a, koji vam ga oduzimaju silom. Novac omogu\u0107uju samo ljudi koji proizvode.’ On nagla\u0161ava razliku izme\u0111u nu\u0111enja novca i upotrebe sile: ‘Novac ne dopu\u0161ta nikakve poslove osim onih na obostranu korist neprisiljenom prosudom trgovaca. Novac od vas zahtijeva priznanje da ljudi moraju raditi za svoju korist, a ne za svoju ozljedu, za svoj dobitak, a ne za gubitak \u2013 priznanje da oni nisu tovarne \u017eivotinje, ro\u0111ene da nose te\u017einu va\u0161e bijede \u2013 da vi mora im ponuditi vrijednosti, a ne rane – da zajedni\u010dka veza me\u0111u ljudima nije razmjena patnje, ve\u0107 razmjena dobara. Novac zahtijeva da prodate, ne svoju slabost mu\u0161koj gluposti, ve\u0107 svoj talent njihovom razumu; zahtijeva da kupi\u0161, ne najlo\u0161ije \u0161to nude, ve\u0107 najbolje \u0161to tvoj novac mo\u017ee prona\u0107i.’<\/p>\nNe novac, nego nedostatak, kvari ljude<\/h2>\n
Bogatstvo radom\u2014ili osvajanje<\/h2>\n