Nova otkri\u0107a Wall Street Journala podsje\u0107aju na neke sudske slu\u010dajeve na Islandu…<\/p>\n
Dana\u0161nje Wall Street Journal<\/em> razbija an nevjerojatna pri\u010da<\/a> na naslovnoj stranici, rezultat duge i temeljite istrage njezinih novinara: U Sjedinjenim Dr\u017eavama od 2010. godine vi\u0161e od 130 saveznih sudaca saslu\u0161alo je slu\u010dajeve u kojima su bile uklju\u010dene tvrtke u kojima su imali dionice, umjesto da su se izuzeli kako bi trebali prema zakon. Suce je imenovao gotovo svaki ameri\u010dki predsjednik od Lyndona B. Johnsona do Donalda Trumpa. Mo\u017eda je jo\u0161 zanimljivije da je oko dvije tre\u0107ine njihovih presuda bilo u korist tvrtki u kojima su dr\u017eali dionice. U New Yorku je sudac Edgardo Ramos, dioni\u010dar Exxona, odlu\u010dio, na primjer, na preporuku arbitra\u017enog vije\u0107a da osiguravaju\u0107e dru\u0161tvo isplati Exxonu 25 milijuna, dodaju\u0107i 8 milijuna kamata na karticu. U Coloradu je sudac Lewis Babcock sa svojom obitelji dr\u017eao dionice u podru\u017enici tvrtke Comcast iu pravnom slu\u010daju presu\u0111enom u korist Comcasta. U Ohiju, sutkinja Julia Smith Gibbons napisala je mi\u0161ljenje u korist Ford Motora u sporu, dok je njezin suprug dr\u017eao dionice u tvrtki. Nakon \u0161to su ona i jo\u0161 dvoje suca u vije\u0107u saslu\u0161ali argumente u slu\u010daju, ali prije nego \u0161to su oni donijeli odluku, financijski savjetnik njezina supruga kupio je dva dijela Fordovih dionica za mirovinski fond svog klijenta. Iz izvje\u0161taja WSJ-a \u010dini mi se da su neki ameri\u010dki suci to u\u010dinili nehotice (kao \u0161to su neki pojedinci nad kojima sude svaki dan radili stvari nehotice). \u0160tovi\u0161e, u mnogim slu\u010dajevima mo\u017eda bi iste odluke donijeli i drugi suci, bez financijskog interesa u doti\u010dnim tvrtkama. No, \u010dini se da su svi ti savezni suci prekr\u0161ili na\u010delo, koje se nalazi i u ameri\u010dkom i u europskom zakonu, da gra\u0111ani imaju pravo na po\u0161teno su\u0111enje od strane sudaca \u010dija neovisnost i nepristranost nisu upitni.<\/p>\n \u010cini se da su i neki islandski suci prekr\u0161ili ovo na\u010delo, ili je barem tako zaklju\u010dio Europski sud za ljudska prava. U velja\u010di 2020. Sud je presudio<\/a> u korist upravitelja islandske banke, Sigridura E. Sigfusdottira, kojeg je vije\u0107e od pet sudaca Vrhovnog suda osudilo za prijevaru zlouporabom polo\u017eaja te za pomaganje i podr\u017eavanje tr\u017ei\u0161ne manipulacije. Dvoje od tih sudaca dr\u017ealo je dionice u njezinoj banci prije njenog propasti u kolapsu islandske banke 2008., kada su pale sve tri velike banke na Islandu. Nepromi\u0161ljeno upravljanje bankama na\u0161iroko se smatralo glavnim uzrokom kolapsa, iako su islandske banke samo pale<\/a> nakon \u0161to je ameri\u010dki odbor federalnih rezervi uskratio Sredi\u0161njoj banci Islanda istu pomo\u0107 za likvidnost koju je dao trima skandinavskim sredi\u0161njim bankama i nakon \u0161to je britanska vlada zatvorila podru\u017enice i podru\u017enice islandskih banaka u Ujedinjenom Kraljevstvu, istovremeno predstavljaju\u0107i ogroman paket spa\u0161avanja svim ostalim britanskim bankama. Nenavikli na neda\u0107e u svojoj dotad prosperitetnoj i mirnoj zemlji, Islan\u0111ani su nakon sloma bili \u0161okirani i zbunjeni, a bili su ra\u0161ireni pozivi da se krivci prona\u0111u i strogo ka\u017enjavaju. Imenovan je specijalni tu\u017eitelj koji je zapo\u010deo istragu o poslovanju triju banaka prije kolapsa, uklju\u010duju\u0107i Landsbanki gdje je Sigfusdottir bio direktor korporativnog bankarstva.<\/p>\n Specijalni tu\u017eitelj je otkrio da je Sigfusdottir sudjelovao u transakciji koja se dogodila neposredno prije kolapsa: Landsbanki je islandskom investitoru posudio znatan iznos novca za kupnju dionica banke, uzev\u0161i kolateral u same dionice i neke dodatne dionice u vlasni\u0161tvu investitor. Specijalni tu\u017eitelj je to smatrao slu\u010dajem tr\u017ei\u0161ne manipulacije: banka koja na umjetan na\u010din poku\u0161ava odr\u017eati tr\u017ei\u0161nu cijenu svojih dionica. Godine 2013. podigao je optu\u017enicu protiv Sigfusdottira i dvojice drugih \u010dlanova kreditnog odbora Landsbankija koji su odobrili transakciju. Optu\u017ebe su bile, prvo, prijevara zlouporabom polo\u017eaja i, drugo, pomaganje i poticanje tr\u017ei\u0161ne manipulacije.<\/p>\n Okru\u017eni sud u Reykjaviku je 2014. oslobodio Sigfusdottira. Specijalni tu\u017eitelj se \u017ealio Vrhovnom sudu koji je 2015. godine ukinuo ovu presudu. Progla\u0161ena je krivom po obje optu\u017ebe i osu\u0111ena na 18 mjeseci zatvora. U svojoj je odluci naveo da su Sigfusdottirove ‘nerazborite odluke o davanju zajmova stoga mogle uzrokovati financijski gubitak dioni\u010darima Landsbanki Islands, velikim i manjim, kao i \u0161iroj javnosti’. Ovdje su neki od sudaca stvarno pri\u010dali o sebi, \u0161to se pokazalo 2016. godine. Tada je u tisak procurilo da su trojica sudaca Vrhovnog suda koji su osudili Sigfusdottira posjedovali udjele u islandskim bankama prije kolapsa. Markus Sigurbjornsson posjedovao je znatan dio dionica u Glitniru, od kojih je ve\u0107inu prodao 2007., dok su njegovi kolege Vidar M. Matthiasson i Eirikur Tomasson posjedovali dionice Landsbankija, Matthiasson znatan iznos i Tomasson manje; u kolapsu su njihove dionice postale bezvrijedne. Barem neki od sudaca nisu otkrili svoje vlasni\u0161tvo nad ovom bankovnom dionicom Odboru za sudski postupak kao \u0161to su bili du\u017eni u\u010diniti prema zakonu. Nakon toga, Sigfusdottir je svoju osudu proslijedila Europskom sudu za ljudska prava u Strasbourgu, isti\u010du\u0107i da prema Europskoj konvenciji o ljudskim pravima ima pravo na po\u0161teno su\u0111enje pred neovisnim i nepristranim sudom, te tvrde\u0107i da je to pravo povrije\u0111eno.<\/p>\n Sud u Strasbourgu utvrdio je da je pravo Sigfusdottir na pravi\u010dno su\u0111enje doista povrije\u0111eno \u010dinjenicom da je jedan od sudaca koji su odlu\u010divali o njenom slu\u010daju, Matthiasson, posjedovao znatnu koli\u010dinu dionica u Landsbanki prije nesre\u0107e (vrijednost oko 63.000 eura prije kolapsa, ali je kupio po znatno vi\u0161oj cijeni, 18 puta ve\u0107oj od mjese\u010dne pla\u0107e suca Vrhovnog suda), dok je Tomasson posjedovao samo nekoliko dionica u istoj banci (vrijednosti oko 13.000 eura), a taj iznos je bio ispod minimalnog iznosa koji je du\u017ean otkriti Odbora za sudski postupak, a Sigurbjornsson je imao dionice u drugoj banci (vrijedne 9 puta ve\u0107e od mjese\u010dne pla\u0107e suca Vrhovnog suda). Osim toga, Sigurbjornssonova djeca posjedovala su nekoliko dionica Landsbankija, ali neznatan iznos. Dakle, zaklju\u010dio je Sud u Strasbourgu, samo je Matthiasson pao na testu objektivne pristranosti koji je artikuliran u mnogim odlukama Suda. Me\u0111utim, Sud nije utvrdio subjektivnu pristranost u jeziku koji je usvojio Vrhovni sud, kao \u0161to je Sigfusdottir tako\u0111er naveo. Dosudio je Sigfusdottir 12.000 eura od\u0161tete i 5.000 eura tro\u0161kova. Nakon toga, Island je namirio potra\u017eivanja<\/a> pet drugih bankara, Sigurjona Th. Arnason, Ivar Gudjonsson, Sigurthor Ch. Gudmundsson, Margret Gudjonsd\u00f3ttir i Karl E. Wernersson, kojima su povrije\u0111ena prava na sli\u010dan na\u010din kao i Sigfusdottir, plativ\u0161i svakom od njih 12.000 eura od\u0161tete i daljnji iznos tro\u0161kova, ovisno o pojedinom slu\u010daju.<\/p>\n Va\u017eno je napomenuti da Europski sud za ljudska prava smatra 13.000 eura toliko zanemarivim novcem da to ne bi utjecalo na nepristranost suca koji posjeduje i izgubi taj iznos dionica u banci, dok u dana\u0161njem izvje\u0161\u0107u WSJ-a neki od doti\u010dnih sudaca dr\u017eali su jo\u0161 manje iznose u dionicama dru\u0161tva. \u010cini se vjerojatnijim pravilom da sudac koji posjeduje bilo koju koli\u010dinu dionica u poduze\u0107u uvijek se treba opustiti u pravnom sporu u koji bi tvrtka bila uklju\u010dena. Kako god bilo, i izvje\u0161\u0107e WSJ-a o ameri\u010dkim saveznim sucima i nedavna odluka Europskog suda za ljudska prava o zahtjevu Sigfusdottira relevantni su, tvrdim, u drugom islandskom slu\u010daju, slu\u010daju Baldura Gudlaugssona, biv\u0161eg stalnog tajnika islandsko ministarstvo financija. Ve\u0107 kao bogati odvjetnik prije nego \u0161to je postao dr\u017eavni du\u017enosnik, Gudlaugsson je, nedugo prije propasti banke 2008., prodao sve svoje udjele u Landsbankiju, tada vrijedne oko 1,5 milijuna eura. Vrhovni sud ga je 2012. godine proglasio krivim za insajdersko pona\u0161anje i osudio na dvije godine zatvora, dok mu je prihod od prodaje oduzet. Jedan od sudaca Vrhovnog suda koji je odlu\u010divao o njegovom slu\u010daju bio je isti Matthiasson koji je osudio Sigfusdottira. Drugim rije\u010dima, Gudlaugssonu koji je u zadnji \u010das uspio izbje\u0107i gubitak na svojim dionicama Landsbanki (ili je barem tako vjerovao) sudio je netko tko je izgubio sve ono \u0161to su vrijedile njegove dionice Landsbanki. Iako je Matthiassonov gubitak od 63.000 eura bio mnogo manji od 1,5 milijuna eura koje je Gudlaugsson poku\u0161ao izbje\u0107i, bio je to zna\u010dajan iznos za svakog obi\u010dnog \u010dovjeka.<\/p>\n \u010cini mi se da je upravo zbog te \u010dinjenice, iako otkrivene dugo nakon \u0161to je Gudlaugsson osu\u0111en (i nakon \u0161to se bezuspje\u0161no obratio Europskom sudu za ljudska prava), povrije\u0111eno njegovo pravo na pravi\u010dno su\u0111enje pred neovisnim i nepristranim sudom . Bilo je jo\u0161 nekoliko ozbiljnih nedostataka u procesu protiv njega. Kada je Gudlaugsson 2000. godine imenovan stalnim tajnikom u Ministarstvu financija, ve\u0107 je posjedovao znatnu koli\u010dinu udjela u islandskoj brodarskoj liniji. 2005. godine ova tvrtka mijenja vlasnika i kao isplatu njezini dioni\u010dari dobivaju dionice Landsbankija. Gudlaugsson je dugo mislio, prema njegovom svjedo\u010denju na sudu, da mu je kao stalnom tajniku u Ministarstvu financija nezgodno posjedovati dionice u banci, \u010dak i ako je bankarski sektor u nadle\u017enosti Ministarstva gospodarstva, a ne Ministarstvo financija, ali je odgodio odluku o tom pitanju. Gudlaugsson je tako\u0111er istaknuo da su pote\u0161ko\u0107e islandskih banaka i rizik posjedovanja udjela u njima (koje se odra\u017eavaju u njihovom velikom rasponu kreditnih obveza) bile op\u0107epoznate 2008. godine, o kojima se mnogo raspravljalo u javnosti. Kada je prodao svoje dionice, tako nije imao nikakve povla\u0161tene informacije o neminovnom propasti Landsbanki. Dapa\u010de, IFSA je istra\u017eila njegovu prodaju dionica i utvrdila kako mu je objavila u svibnju 2009. da ne\u0107e poduzeti daljnje radnje u aferi osim ako se ne iznesu nove informacije. Gudlaugsson je tvrdio da nisu iznesene nikakve relevantne nove informacije kada je IFSA nekoliko mjeseci kasnije iznenada odlu\u010dila ponovno otvoriti slu\u010daj, nakon \u010dega ga je uputila posebnom tu\u017eitelju koji ga je optu\u017eio. (Treba dodati da je u isto vrijeme kada je IFSA odlu\u010dila ne poduzimati nikakve daljnje radnje protiv Gudlaugssona, vlast preuzela nova lijeva vlada, s tvrdokornim starim socijalistom kao ministrom financija, dok je Gudlaugsson, mo\u017eda ne ba\u0161 mudro , je dobrovoljno odbio da se odrekne svoje pozicije stalnog tajnika.)<\/p>\n \u0160tovi\u0161e, i to bizarno, Vrhovni sud proglasio je Gudlaugssona krivim za kazneno djelo razli\u010dito od onog za koje je optu\u017een. U zakonu o financijskoj regulativi razlikuje se tri vrste insajdera: primarni insajderi kao \u0161to su zaposlenici banaka i drugih financijskih institucija; privremeni insajderi koji zbog svog polo\u017eaja saznaju ne\u0161to \u0161to nije javno poznato; i sekundarni insajderi koji informacije primaju na neki na\u010din, mo\u017eda slu\u010dajno ili od curenja informacija, od primarnih ili privremenih insajdera. Specijalni tu\u017eitelj je optu\u017eio Gudlaugssona kao sekundarnog insajdera koji je do\u0161ao do informacija, a ne kao privremenog insajdera. Ovo je va\u017ena razlika. Prema islandskom zakonu, privremeni insajderi moraju biti registrirani na popisu insajdera i o tome obavije\u0161teni, a imaju pravo komentirati ili prigovoriti na ovu registraciju. U skladu s tim, sva je Gudlaugssonova obrana bila usmjerena protiv optu\u017ebe da je bio sekundarni insajder koji je prekr\u0161io povjerenje. Ali Vrhovni sud ga je osudio da je bio privremeni insajder koji je kao takav bio kriv za nedoli\u010dno pona\u0161anje. Osuda nije bila u skladu s optu\u017ebom, kao \u0161to umirovljeni sudac Vrhovnog suda, Jon S. Gunnlaugsson, uvjerljivo tvrdi u nedavnoj knjizi, When Justice Failed<\/em><\/a> (kako se zove engleski izvadak). Ove je to\u010dke tako\u0111er iznio u suprotnom mi\u0161ljenju sudac Vrhovnog suda, Olafur B. Thorvaldsson, koji je \u017eelio osloboditi Gudlaugssona.<\/p>\n Valja naglasiti da se u slu\u010daju Gudlaugsson zapravo nije radilo o tome je li on bio razborit da posjeduje dionice u banci dok je bio stalni tajnik Ministarstva financija, ili ih je prodao kako se financijska kriza zao\u0161travala, ili je odbio da se povu\u010de s polo\u017eaja u Ministarstvu nakon \u0161to je vlast preuzela nova lijeva vlada. Mogu\u0107i nedostatak prosu\u0111ivanja nije zlo\u010din. Gudlaugsson je imao nesre\u0107u da bude gotovo prva osoba koja je procesuirana nakon propasti banke dok su Islan\u0111ani jo\u0161 uvijek bili ljuti i zbunjeni, tra\u017ee\u0107i krivce. Ali vladavina prava ne bi se trebala odnositi na odnose s javno\u0161\u0107u. Slu\u010daj Gudlaugsson odnosio se na to da li je specijalni tu\u017eitelj pru\u017eio dovoljno dokaza da je optu\u017eeni, u svom mogu\u0107em svojstvu sekundarnog insajdera, kriv za nedoli\u010dno postupanje. Tako\u0111er se radilo o tome \u0161to se jedino mo\u017ee smatrati ogromnom pogre\u0161kom Vrhovnog suda, osuditi Gudlaugssona za ne\u0161to za \u0161to nije bio optu\u017een. Tre\u0107e, u svjetlu dana\u0161njih otkri\u0107a u Wall Street Journal<\/em> i nedavna odluka Europskog suda za ljudska prava u slu\u010daju Sigfusdottir protiv Islanda, govori i o tome je li Gudlaugsson vidio povredu svog prava na po\u0161teno su\u0111enje od strane neovisnog i nepristranog suda.<\/p>\nBankar po mi\u0161ljenju biv\u0161ih dioni\u010dara<\/h2>\n
Slu\u017ebenik koji su ocijenili biv\u0161i dioni\u010dari<\/h2>\n
Biv\u0161i premijer po presudi biv\u0161ih dioni\u010dara<\/h2>\n