Iako se \u010dini da ljevica trenutno pobje\u0111uje, desnica mo\u017ee odgovoriti razborito i inteligentno na mnogo na\u010dina…<\/p>\n
Nekoliko je razloga, kao \u0161to sam na drugim mjestima<\/a> istaknuo, za\u0161to je ljevica posljednjih godina zauzela mjesto, ne samo me\u0111u mladima. Politi\u010dka pitanja koja su ujedinjavala i \u010dak definirala desnicu (u \u0161irem smislu, kao nesocijaliste) nestala su s dnevnog reda: jasna i prisutna opasnost od komunizma tijekom Hladnog rata; i izbor izme\u0111u kapitalizma s jedne strane i javnog vlasni\u0161tva nad sredstvima za proizvodnju s druge strane. Zapad je pobijedio u Hladnom ratu, a desnica je vidjela kako njeni najja\u010di argumenti nestaju u zraku. Neki pro\u017eimaju\u0107i dru\u0161tveni trendovi tako\u0111er su bili naklonjeni ljevici. Sve vi\u0161e ljudi ovisi o vladi za svoju egzistenciju, kao javni zaposlenici ili primatelji dr\u017eavnih beneficija i usluga. Za njih prihod nije za zaradu, nego za prikupljanje. \u0160tovi\u0161e, \u0161kole, od vrti\u0107a do sveu\u010dili\u0161ta, preuzeli su novi kolektivisti koji o ljudima razmi\u0161ljaju u smislu rase, spola ili klase, a ne kao o pojedincima. Za njih bi akademska zajednica trebala biti mjesto za prou\u010davanje pritu\u017ebi, a ne za slobodno nadmetanje ideja.<\/p>\n Ljevica odbacuje politi\u010dku tradiciju<\/a> koja potje\u010de sa Zapada, ali je svugdje relevantna, tradiciju privatnog vlasni\u0161tva, slobodne trgovine i ograni\u010dene vlasti. \u0160to mi koji podr\u017eavamo ovu tradiciju, politi\u010dka desnica, mo\u017eemo u\u010diniti po tom pitanju? Jedan mo\u017eda kontraintuitivan, ali ne i potpuno nevjerojatan odgovor je: Ni\u0161ta. Plima \u0107e se okrenuti. Ljudi \u0107e do\u0107i k sebi, stvari \u0107e se same od sebe poslo\u017eiti. Mlade obi\u010dno motivira nada, a starije nara\u0161taje strah, pa se stoga mladima svi\u0111aju duga\u010dke liste \u017eelja koje nudi ljevica. Uskoro \u0107e otkriti da su uglavnom ma\u0161tarije. Sve mlade generacije na kraju to \u010dine, kako stare. Nema \u0161anse, na primjer, da sada ve\u0107 ozlogla\u0161eni jedan posto mo\u017ee financirati sve materijalne potrebe preostalih devedeset devet posto. Siroma\u0161tvo se u svijetu zna\u010dajno smanjilo u posljednjih pedeset godina, ne samo zbog pove\u0107ane slobodne trgovine (globalizacije). Odvratna institucija ropstva uvedena je ranije i trajala je dulje u arapskom svijetu nego na Zapadu, a Zapad je bio taj koji je poduzeo akciju da je ukine. Dok se kolonijalizam te\u0161ko mo\u017ee obraniti, ne treba zaboraviti da je posljednje kolonijalno carstvo bio Sovjetski Savez, dok Kina jo\u0161 uvijek tretira Tibet kao koloniju; stanovnici Hong Konga o\u010dajni\u010dki su \u017eeljeli ostati britanski podanici; a Australija, Kanada i Novi Zeland, sve biv\u0161e kolonije, neke su od najuspje\u0161nijih zemalja svijeta po nekoliko kriterija; opet, one europske zemlje koje nikada nisu imale kolonije, \u0160vicarska, Luksemburg i Island, pro\u0161le su puno bolje od biv\u0161ih kolonijalnih carstava.<\/p>\n Naravno, mi na Zapadu trebali bismo prepoznati ugnjetavanje i bijedu mnogih skupina koje smo dosad bili skloni ignorirati ili previdjeti. Ali u isto vrijeme moramo zadr\u017eati osje\u0107aj za proporcije. Usprkos svim svojim manama, Zapad nikada nije bio tako okrutan i nemilosrdan kao orijentalni despoti (uklju\u010duju\u0107i ne samo faraone i D\u017eingis-kan, ve\u0107 i Asteke i Inke<\/a> ) ili totalitarni vladari dvadesetog stolje\u0107a, od Lenjina do Maoa<\/a> . \u0160tovi\u0161e, upravo je kapitalizam omogu\u0107io, kroz izume kao \u0161to su tablete, ku\u0107anski aparati i fleksibilno radno vrijeme, da \u017eene ostvare samostalnu karijeru, da spomenemo jedan va\u017ean primjer.<\/p>\n S druge strane, dok je Hladni rat izme\u0111u Sovjetskog Saveza i Zapada zavr\u0161io sramotnim porazom komunizma 1989.-1991., Komunisti\u010dka partija Kine je, otkako je Xi Jinping preuzeo vlast 2012., zapo\u010dela novog hladnog rata<\/a> protiv Zapada, kao \u0161kotski povjesni\u010dar Niall Ferguson<\/a> i izraelsko-ameri\u010dki strateg Edward Luttwak<\/a> promatrati. Komunisti su ohrabreni ne samo svojom novoste\u010denom ekonomskom snagom, ve\u0107 i onim \u0161to smatraju propadanjem Zapada. Kada je Luttwak 2009. godine, na vrhuncu me\u0111unarodne financijske krize, susrela zamjenicu kineskog ministra vanjskih poslova Fu Ying, gotovo je vikala: ‘Amerika je pala! Kina je ustala!’ Ostaje za vidjeti kakav \u0107e utjecaj imati ovaj novi hladni rat, ali \u0107e sigurno dugoro\u010dno promijeniti na\u0161u politiku. Povijesno sigurnosno partnerstvo izme\u0111u Sjedinjenih Dr\u017eava, Ujedinjenog Kraljevstva i Australije, objavljeno 15. rujna 2021., \u0161alje jasnu poruku kineskim komunistima (koji se ne bi trebali poistovje\u0107ivati sa svojim nesretnim podanicima) da se Zapad ne sprema predati.<\/p>\n Ipak, odgovor da bi desnica trebala samo pri\u010dekati i vidjeti je nezadovoljavaju\u0107i. Analiza uspona ljevice sugerira nekoliko mogu\u0107ih odgovora. Prvo, kad god desnica ima politi\u010dku priliku, trebala bi poku\u0161ati preokrenuti trend pove\u0107ane materijalne ovisnosti o vladi. Nije samo po sebi razumna politika prenijeti \u0161to vi\u0161e odluka s javnog na privatni sektor. Tako\u0111er je klju\u010dno za sam opstanak Desnice da se broj javnih zaposlenika i primatelja dr\u017eavnih povlastica i usluga smanji, a ne pove\u0107a. Plemenita ideja socijalne dr\u017eave bila je da nitko ne bi trebao biti ostavljen kako ne bi mogao platiti obrazovanje ili zdravstvenu skrb ili strahovati od starosti. Me\u0111utim, postoji ne\u0161to neskladno u \u010dinjenici da je dr\u017eava blagostanja naglo rasla u isto vrijeme kada se \u017eivotni standard znatno pobolj\u0161ao, a s njima i sposobnost mnogo ve\u0107eg broja ljudi da se brinu o sebi. Socijalne beneficije trebale bi biti usmjerene samo na one koji se ne mogu brinuti o sebi, a ne za one koji mogu, ali ne \u017eele raditi. Naju\u010dinkovitija obrana zapadne civilizacije sastoji se u njezinoj dru\u0161tvenoj bazi, sna\u017enom i \u017eivom civilnom dru\u0161tvu u kojem gra\u0111ani rje\u0161avaju probleme na vlastitu inicijativu i gdje rizi\u010dni kapitalisti, poduzetnici i inovatori vr\u0161e bezbroj eksperimenata, na vlastiti rizik i za vlastitu korist .<\/p>\n Novac je tako\u0111er bitan u akademskoj zajednici i medijima. Mi na desnici bi naravno trebali po\u0161tivati slobodu izra\u017eavanja ljevice. Ali ne mo\u017ee se o\u010dekivati da \u0107e porezni obveznici financirati napad probu\u0111enih aktivista na zapadnu civilizaciju. Kako komentira<\/a> engleski politi\u010dki filozof John Gray:<\/p>\n Odbacuju\u0107i staromodne liberalne vrijednosti kao suu\u010desnike u ugnjetavanju i u biti la\u017ene, oni svoju mo\u0107 ne pro\u0161iruju uvjeravanjem, ve\u0107 dru\u0161tveno marginaliziraju\u0107i i ekonomski uni\u0161tavaju\u0107i svoje kriti\u010dare. Kao iu pokaznim su\u0111enjima koje je organizirao Lenjinov u\u010denik Staljin i Maoovim \u201cborbenim seansama\u201d, probu\u0111eni aktivisti tra\u017ee javno priznanje i pokajanje od svojih \u017ertava. Poput komunisti\u010dkih elita, probu\u0111eni pobunjenici nastoje nametnuti jedinstven svjetonazor pedago\u0161kom upotrebom straha. Odbacivanje liberalnih sloboda zavr\u0161ava se tiranijom pravedne rulje.<\/p><\/blockquote>\n U Sjedinjenim Dr\u017eavama, okupljaju\u0107i pokli\u010d ljevice u ljeto 2020. bio je: ‘Odbacite policiju.’ Bilo bi razumnije defundirati one akademike koji su odavno napustili bilo kakvu potragu za istinom i umjesto toga se bave samo politi\u010dkom agitacijom. Njihovu akademsku slobodu treba po\u0161tivati, ali svoje prihode trebaju crpiti od voljnih kupaca, a ne prisiljavati porezne obveznike da im ga daju. Ako mogu voditi akademske programe za koje su drugi spremni platiti, neka bude tako. Prista\u0161e slobodnog dru\u0161tva te\u0161ko mogu prigovoriti privatno financiranim obrazovnim institucijama. Ali oni imaju legitiman interes u javno financiranim institucijama. Tradicionalni argument za dr\u017eavna sveu\u010dili\u0161ta svakako se \u010dini privla\u010dnim: da bi trebale postojati neovisne institucije, \u0161umovite akademije, otvorene sposobnim prido\u0161licama, gdje bi filozofi i znanstvenici, u sjeni sunca, nesputani svjetovnim potragama, tra\u017eili razumijevanje problema i zagonetke kroz slobodno natjecanje ideja. Ali na\u017ealost, kako Grey primje\u0107uje, ‘Sveu\u010dili\u0161ta su postala sjemeni\u0161ta probu\u0111ene religije.’<\/p>\n Povijest dvadesetog stolje\u0107a pokazuje da male, dobro organizirane i samosvjesne skupine idealista mogu imati veliki utjecaj. To je bio slu\u010daj s liberalima Ordoa u Njema\u010dkoj, kao i sa savjetnicima za slobodno tr\u017ei\u0161te Reagana i Thatcher.<\/a> Ali \u017eivot ima vi\u0161e od politike. Desnica tako\u0111er mora biti spremna na ozbiljnu intelektualnu razmjenu s ljevicom, \u010dak i ako takva spremnost nije uvijek uzvra\u0107ena. Jo\u0161 uvijek ima ljudi koji argumente i dokaze shva\u0107aju ozbiljno. Takve rasprave mogu se odvijati na vi\u0161e razina. Milton Friedman i drugi ekonomisti pokazali su da ve\u0107ina socijalisti\u010dkih prijedloga ne posti\u017ee zacrtane ciljeve. Mnoge od njihovih studija izvela je vrlo u\u010dinkovita me\u0111unarodna mre\u017ea instituta za istra\u017eivanje slobodnog tr\u017ei\u0161ta koju je engleski poduzetnik Sir Antony Fisher osnovao, prema savjetu Friedricha von Hayeka<\/a> , Atlas Network<\/a> . Socijalizam ne isporu\u010duje dobra, dok kapitalizam \u010dini. Na drugoj razini, kreativni mislioci, povjesni\u010dari, ekonomisti i znanstvenici skrenuli su pozornost na mnoge mogu\u0107nosti za procvat koje nudi slobodna ekonomija. To je ne\u0161to \u0161to bi posebno trebalo inspirirati mlade ljude, potaknute nadom, a ne strahom, poput Studenta za slobodu, s aktivnim udrugama diljem svijeta. Kao \u0161to je Hayek jednom rekao: ‘Moramo izgradnju slobodnog dru\u0161tva ponovno u\u010diniti intelektualnom avanturom, djelom hrabrosti.’ Na tre\u0107oj i vi\u0161e filozofskoj razini, slu\u010daj slobodnog dru\u0161tva je jednostavno da je individualnost postala na\u0161 identitet, kao engleski filozof Michael Oakeshott<\/a> je rje\u010dito potvrdio. Tijekom stolje\u0107a moderni \u010dovjek je razvio volju i sposobnost izbora, dok socijalisti negiraju taj identitet i \u017eele hladan zagrljaj kolektiva.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Iako se \u010dini da ljevica trenutno pobje\u0111uje, desnica mo\u017ee odgovoriti razborito i inteligentno na mnogo na\u010dina… Nekoliko je razloga, kao \u0161to sam na drugim mjestima istaknuo, za\u0161to je ljevica posljednjih godina zauzela mjesto, ne samo me\u0111u mladima. Politi\u010dka pitanja koja su ujedinjavala i \u010dak definirala desnicu (u \u0161irem smislu, kao nesocijaliste) nestala su s dnevnog […]<\/p>\n","protected":false},"author":11,"featured_media":1683,"comment_status":"open","ping_status":"open","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[161],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[330,343,366],"types":[450],"class_list":["post-2513","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika-hr","regions-central-europe-hr","regions-northern-europe-hr","regions-western-europe-hr","types-opinion-hr"],"yoast_head":"\nFantazije ljevice<\/h2>\n
Po\u010deo je novi hladni rat<\/h2>\n
Prestanite subvencionirati ljevicu<\/h2>\n
Napravite intelektualni argument za slobodu pojedinca<\/h2>\n