Ukidanje do\u017eivotnih senatora koje imenuje predsjednik Republike odobreno je u Senatu, ukidanje koje je dio ustavne reforme koju je odobrila Melonijeva vlada.
\nDo\u017eivotni senatori bili su jedna od mnogih anomalija talijanske politike, zapravo ni u jednoj drugoj naciji sli\u010dne se ovlasti ne mogu dati neizabranim ljudima.
\nUnato\u010d tome, naravno, nije nedostajalo kontroverzi oko ove promjene, posebice od strane PD-a i 5 zvijezda.
\nIpak, upravo su preci sada\u0161nje PD bili najlju\u0107i neprijatelji ove prakse. Konkretno, tajnik PCI-a, Palmiro Togliatti, i Umberto Terracini, predsjednik osniva\u010dke skup\u0161tine, bili su odlu\u010dno protiv toga, i\u0161li su toliko daleko da su potvrdili da ‘svako imenovanje predstavni\u010dke skup\u0161tine odozgo predstavlja monstruoznost u demokratskom re\u017eimu ‘. Bila je 1947. i u Italiji se pisao Ustav.
\nNakon toga, tijekom godina i raznih vlada, ideja o izmjeni \u010dlanka 59. raspravljala se nekoliko puta u parlamentu, posebno u posljednjih \u010detvrt stolje\u0107a, razdoblju u kojem su glasovi do\u017eivotnih senatora bili odlu\u010duju\u0107i za opstanak ili ro\u0111enje mnoge vlade.
\nU povijesti Italije razni predsjednici republike imenovali su ukupno 38 do\u017eivotnih senatora, prvi je bio Arturo Toscanini, koji se, me\u0111utim, samo dva dana nakon imenovanja odrekao imenovanja, posljednja Liliana Segre.
\nIzme\u0111u toga, niz svakako zaslu\u017enih i izvanrednih li\u010dnosti, koje su, me\u0111utim, iz razli\u010ditih razloga dovele do bujanja kontroverzi.
\nPosebno je poznato bilo ono o ukupnom broju i tuma\u010denju onoga \u0161to je propisano \u010dlankom 59.
\nZapravo, nije bilo jasno mo\u017ee li svaki predsjednik Republike imenovati pet do\u017eivotnih senatora ili ukupan broj do\u017eivotnih senatora ne mo\u017ee biti ve\u0107i od pet. Upravo je ta interpretativna mogu\u0107nost bila umalo povod za skandal i bitku u lipnju 1991., kada je tada\u0161nji predsjednik Francesco Cossiga istovremeno imenovao \u010detiri nova do\u017eivotna senatora, pa ih je ukupno deset, uklju\u010duju\u0107i i tada\u0161njeg premijera Giulija Andreottija. Imenovanje koje je zapravo onemogu\u0107ilo njegovo mogu\u0107e imenovanje, upravo kao Cossiginog nasljednika, predsjednikom Republike. Prema nekim rekonstrukcijama, Andreotti je, naime, ciljao na veliki izborni uspjeh upravo kako bi unutar DC-a natjerao ruku sna\u017enu u konsenzusu. To se nije dogodilo i, kao \u0161to je spomenuto, san je nestao.
\nIpak, godinama kasnije sam \u0107e Cossiga kritizirati Art. 59, definiraju\u0107i instituciju do\u017eivotnih senatora kao ‘vulnus na\u010delu narodnog predstavni\u0161tva’.
\nU svibnju 1994. bio je red na tada\u0161njeg premijera Berlusconija da apelira na do\u017eivotne senatore da dobiju povjerenje u njegovu vladu. I bila je ve\u0107ina, iako s jednim glasom razlike.
\nGodine 2006. na red je do\u0161ao lijevi centar koji je ra\u010dunao na glasove do\u017eivotnih senatora kako bi osigurao ve\u0107inu za drugu vladu Romana Prodija.
\nKontroverze su se nastavile i pod predsjedanjem Giorgia Napolitana, koji je imenovao Marija Montija samo \u010detiri dana prije nego \u0161to mu je povjerio zadatak sastavljanja tehni\u010dke vlade.
\nI opet s Napolitanom na Quirinaleu su bila kontroverzna imenovanja \u010detiri nova do\u017eivotna senatora: Claudio Abbado, Elena Cattaneo, Renzo Piano i Carlo Rubbia, \u010detiri imena koja su zasigurno bliska novoj vladi lijevog centra koju vodi Enrico Letta i stoga imenovani, prema kriti\u010darima, kao mogu\u0107e ‘glasove spasa’.
\nI opet su od do\u017eivotnih senatora do\u0161li glasovi potrebni za spas vlade Giuseppea Contea 2021., spas koji \u0107e se nakon samo dva tjedna pokazati beskorisnim.
\nPa za\u0161to raspravljati o izboru koji je jamstvo demokracije i, u biti, \u0161titi od bilo kakvog institucionalnog uplitanja u \u017eivot izabrane vlade?
\nIskreno, odgovor je jednostavan: PD i 5Stelle strahuju da \u0107e Giorgia Meloni doista uspjeti donijeti onu reformu o kojoj se godinama pri\u010da, ali nikako nije uspjela provesti ni u zastupni\u010dkoj dvorani.
\nReforma koja \u0107e, treba imati na umu, vrijediti od sljede\u0107eg saziva, dakle ne u korist Melonijeve vlade, ali koja \u0107e sigurno jam\u010diti tko glasuje: narod.
\nI upravo je to strah, da \u0107e narod biti istinski suveren, da se vi\u0161e ne mogu praviti inciuciusi i vlade, kao \u0161to se \u010desto doga\u0111alo u novijoj povijesti Italije i uvijek na korist ljevici i njihovim saveznicima.
\nIzabrana vlada, poput one Giorgie Meloni, ali oja\u010dana u svojoj provedivosti, sna\u017ena u novoj reformi i sposobna, napokon, biti pravi izraz onoga \u0161to \u0107e Talijani napisati u glasa\u010dku kutiju.
\nJezivo, ali samo onima koji dobro znaju da bez vjerodostojnosti i dosljednosti glasovi ne\u0107e do\u0107i.<\/p>\n
Femo<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Ukidanje do\u017eivotnih senatora koje imenuje predsjednik Republike odobreno je u Senatu, ukidanje koje je dio ustavne reforme koju je odobrila Melonijeva vlada. Do\u017eivotni senatori bili su jedna od mnogih anomalija talijanske politike, zapravo ni u jednoj drugoj naciji sli\u010dne se ovlasti ne mogu dati neizabranim ljudima. Unato\u010d tome, naravno, nije nedostajalo kontroverzi oko ove promjene, […]<\/p>\n","protected":false},"author":26,"featured_media":0,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[161],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[403],"types":[413],"class_list":["post-28187","post","type-post","status-publish","format-standard","hentry","category-politika-hr","regions-world-hr","types-news-hr"],"yoast_head":"\n