{"id":36265,"date":"2024-12-03T11:45:17","date_gmt":"2024-12-03T11:45:17","guid":{"rendered":"https:\/\/www.theconservative.online\/summit-u-bakuu-talijanska-premijerka-meloni-ukazuje-na-pragmatizam-i-odgovornost"},"modified":"2024-12-03T11:45:17","modified_gmt":"2024-12-03T11:45:17","slug":"summit-u-bakuu-talijanska-premijerka-meloni-ukazuje-na-pragmatizam-i-odgovornost","status":"publish","type":"post","link":"https:\/\/www.theconservative.online\/hr\/summit-u-bakuu-talijanska-premijerka-meloni-ukazuje-na-pragmatizam-i-odgovornost","title":{"rendered":"Summit u Bakuu, talijanska premijerka Meloni ukazuje na pragmatizam i odgovornost"},"content":{"rendered":"

Dana 23. studenog, nakon dva tjedna pregovora i realne mogu\u0107nosti da se kompromis ne prona\u0111e, postignut je dogovor izme\u0111u gotovo 200 zemalja koje su sudjelovale na summitu Cop29 u Azerbajd\u017eanu. Novoodobreni cilj financiranja klimatskih promjena, iako se smatrao uspjehom jer je izbjegao neuspjeh konferencije, ipak je ostavio zemlje juga nezadovoljnima. Prethodnih dana, to\u010dnije 13. studenog, na summitu je nastupila talijanska premijerka Giorgia Meloni s govorom kojim je cilj raspravu vratiti pragmatizmu i usmjeriti je na realnost gospodarstava i potrebe pojedinih dr\u017eava. TO\u010cKE SPORAZUMA Postignuti sporazum, me\u0111utim, ima prili\u010dno zanimljivih to\u010daka koje zaslu\u017euju posebno promi\u0161ljanje. Konkretno, financiranje – obvezno za bogate zemlje – od 300 milijardi dolara godi\u0161nje do 2035. Ovim \u0107e sredstvima zemlje u razvoju mo\u0107i financirati energetsku tranziciju, kako bi prilagodile svoja gospodarstva i industrije potrebama klimatskih promjena. Korisna ulaganja, prema naznakama Cop29, kako bi se rije\u0161ili ugljena, nafte i plina, kre\u0107u\u0107i se sve vi\u0161e prema kori\u0161tenju alternativnih i \u010distih energija. Naravno, bit \u0107e potrebna i sredstva za suo\u010davanje, s vremenom, sa \u0161tetama uzrokovanim klimatskim promjenama, kao \u0161to su rastu\u0107e temperature koje mogu stvoriti probleme za poljoprivredu i druge ljudske aktivnosti. To je, naravno, bila najnestrpljivije i\u0161\u010dekivana meta cijelog Cop29, kao \u0161to je bila i to\u010dka o kojoj se najvi\u0161e raspravljalo i kritiziralo. Mora se re\u0107i da ovo obe\u0107anje zamjenjuje prija\u0161nje koje je ciljalo na 100 milijardi godi\u0161nje (sporazum iz 2009. isti\u010de), ali unato\u010d tome jo\u0161 uvijek predstavlja puno ni\u017ei prag od 1,3 trilijuna koliko su u pregovorima tra\u017eile zemlje u razvoju. To je, me\u0111utim, brojka koja bi se tijekom godina mogla pove\u0107avati, osobito u svjetlu privatnog financiranja koje razvijene dr\u017eave mogu prikupiti, kao i prihoda od mogu\u0107eg ‘globalnog oporezivanja’ koje se trenutno samo prou\u010dava.
\n Pitanje prelaska s fosilnih goriva je druga\u010dije. Ne\u0161to \u0161to se sna\u017eno \u017eeljelo u Dubaiju, u glavnim tekstovima ovog novog summita umjesto toga je stavljeno po strani. Naravno, implicitnih referenci ne manjka, pogotovo kada se govori o pro\u0161logodi\u0161njem tekstu, no duga pregovara\u010dka bitka nije dopustila da se taj koncept u\u010dvrsti usvajanjem konkretnog teksta na kraju ovogodi\u0161njeg Cop29. To je bio cilj Europske unije, za razliku od onoga \u0161to su mnoge zemlje – uklju\u010duju\u0107i Italiju – rekle, izra\u017eavaju\u0107i namjeru da se ovdje postigne kontinuirano pra\u0107enje, barem na godi\u0161njoj osnovi, napora koje dr\u017eave ula\u017eu da se udalje od ovisnosti o fosilna goriva. Vrlo napredna, na trenutke izvan konteksta pozicija, koja nije prihva\u0107ena. Doista, sama Von Der Leyen nije spomenula prijelaz u svojim izjavama, nagla\u0161avaju\u0107i umjesto toga kako ovaj sporazum slu\u017ei za obilje\u017eavanje nove ere za klimatsku suradnju i financiranje. Sporazum \u0107e, komentirala je Von Der Leyen, ‘potaknuti ulaganja u \u010distu tranziciju, smanjenje emisija i ja\u010danje otpornosti na klimatske promjene’, dodaju\u0107i da \u0107e ‘EU nastaviti igrati vode\u0107u ulogu, usmjeravaju\u0107i potporu na najugro\u017eenije’. GLASOVI PROTIV Naravno, najmanje razvijene zemlje (LDC) nisu pozdravile veli\u010dinu sporazuma – znatno manju od ranije postavljenih zahtjeva. <\/p>\n

Grupa, koju je predvodio delegat Sunday Evans Njewa iz Malavija, zapravo je ozna\u010dila kona\u010dni dokument Bakua kao nedovoljno ambiciozan, cilj koji nije bio uskla\u0111en s onim \u0161to su o\u010dekivali posti\u0107i nakon godina rasprava i pregovora. Razumljivo stajali\u0161te, ako se pogleda po\u010detni zahtjev od 1,3 trilijuna godi\u0161nje, ali ono koje se mo\u017eda kosi sa stvarnim \u010dinjenicama i me\u0111unarodnim scenarijem koji je bio pozadina ovog sastanka na vrhu. Kritike su naravno stigle i od pregovara\u010da Afri\u010dke skupine. Ovdje su se po\u017ealili da je sporazum premalen i prije svega prekasan, posebno za afri\u010dki kontinent. Pregovara\u010di su u ovom trenutku \u017eeljeli naglasiti da \u0107e nastaviti alarmirati zbog neadekvatnog financiranja. Stav koji je zastupala i Indija, a du\u017enosnica Leela Nandan govorila je o iznosu koji je ‘nevjerojatno mizeran’. Na europskom frontu, Francuska je ta koja daje svoj glas: prema Elizejskoj pala\u010di, sporazum nije dorastao izazovima vremena. TALIJANSKI PRAGMATIZAM Djelomi\u010dno suprotno ovim stavovima, proteklih je dana talijanska premijerka Giorgia Meloni istupila u Bakuu slu\u017ebenim govorom u kojem je izaslanike pozvala na pragmatizam i odgovornost dr\u017eava pred svojim gra\u0111anima. Govor koji je odr\u017eao talijanski premijer skrenuo je pozornost na potrebe i o\u010dekivanja, ne samo ekonomska, zemalja Europske unije, \u010dak i pred zelenom tranzicijom koja ne mora biti usmjerena i vo\u0111ena slijepom unaprijed zami\u0161ljenom ideologijom. Predanost ograni\u010davanju porasta globalne temperature na unutar 1,5\u00b0C bila je nit koja se provla\u010di kroz razmi\u0161ljanje, tako\u0111er polaze\u0107i od ciljeva iz Dubaija. Me\u0111u mnogima prije svega spominjemo \u017eelju da se utrostru\u010di svjetski kapacitet za proizvodnju obnovljive energije, te da se do 2030. udvostru\u010di globalna stopa pobolj\u0161anja energetske u\u010dinkovitosti. Melonijeva namjera u svom govoru bila je pozvati na suradnju sve, a posebno glavni emiteri stakleni\u010dkih plinova, dijeljenje odgovornosti kako bi se postigla sinteza i podijelile podjele izme\u0111u razvijenih zemalja, gospodarstava u nastajanju i zemalja u razvoju. Polo\u017eaj koji nije samo izlog. Dovoljno je re\u0107i da Italija ve\u0107 izdvaja veliki dio od vi\u0161e od \u010detiri milijarde eura Klimatskog fonda za afri\u010dki kontinent, a Meloni je potvrdila da \u017eeli i dalje podupirati inicijative poput Zelenog klimatskog fonda i Fonda za gubitke i \u0161tete , kao i promicati uklju\u010denost multilateralnih razvojnih banaka u te politike i financijske operacije. Unato\u010d tome, premijerka Meloni htjela je vratiti sudionike summita na zemlju, tvrde\u0107i da proces dekarbonizacije mora apsolutno uzeti u obzir odr\u017eivost proizvodnih i dru\u0161tvenih sustava pojedinih dr\u017eava, koji tako\u0111er mogu uvelike varirati prema specifi\u010dnostima regionalnih i kontinentalne stvarnosti. Na ovaj na\u010din Italija, kao \u0161to je to \u010dinila u drugim prilikama u Europi i na summitu G7, jo\u0161 jednom nagla\u0161ava bitnu to\u010dku, a to je da se ‘priroda mora braniti s \u010dovjekom u sredi\u0161tu’. U tom smislu, ciljanje na pretjerano ideolo\u0161ki i nimalo pragmati\u010dan pristup ovim pitanjima nosi rizik udaljavanja od postizanja ciljeva koje je postavila me\u0111unarodna zajednica. <\/p>

RELATED<\/span>