Rim, 12. prosinca 2025. U petak nave\u010der u Atrejuu se odr\u017eao panel \u201eIzazovi konzervativaca\u201c \u2013 me\u0111unarodni razgovor koji je, bez ikakvog dvoumljenja, iznio glavne linije rasjeda koje se prote\u017eu kroz dana\u0161nju Europu: suverenitet nasuprot standardizaciji, korijeni nasuprot amneziji, narodna demokracija nasuprot tehnokraciji, geopoliti\u010dki realizam nasuprot ideolo\u0161koj utopiji. Raspravu je kao moderator vodio Antonio Giordano, glavni tajnik stranke ECR i zastupnik u Parlamentu za Fratelli d’Italia, koji je napomenuo da ove godine Atreju ugo\u0161\u0107uje 20 delegacija iz cijelog svijeta. <\/p>\n
Uvodne rije\u010di odr\u017eala je Elisabetta Gardini (FdI), predsjednica talijanske delegacije u Parlamentarnoj skup\u0161tini Vije\u0107a Europe, koja je istaknula politi\u010dki i kulturni rad oko konzervativne obitelji, spomenuv\u0161i – me\u0111u najva\u017enijim doga\u0111ajima ovog izdanja – studijske dane i dodjelu nagrade posve\u0107ene Margaret Thatcher.<\/p>\n
Nicola Procaccini (FdI\/ECR) tako\u0111er je uputio pozdrave, u sintezi koja je zvu\u010dala kao idealna uvertira cijelom panelu: konzervativci, naglasio je, osje\u0107aju \u201evi\u0161e od ikoga drugog\u201c va\u017enost nacionalnog identiteta; i razlikuju se od onih u Bruxellesu koji njeguju iluziju da se sve mo\u017ee \u201eresetirati\u201c i da odgovor le\u017ei u ogromnoj superdr\u017eavi.<\/p>\n
Tko je bio za stolom: ECR koji gleda preko granica<\/strong><\/p>\n Sastav panela pru\u017eio je jasan pregled puta kojim europski konzervativci idu: u\u010dvr\u0161\u0107ivanje prisutnosti u institucijama i istodobna izgradnja me\u0111unarodnog politi\u010dkog polja sposobnog govoriti jezikom suvereniteta i odgovornosti.<\/p>\n Me\u0111u glavnim govornicima bili su: Adam Bielan, me\u0111unarodni tajnik PiS-a (Poljska) i voditelj poljske delegacije unutar ECR grupe; Sigmundur Gunnlaugsson, vo\u0111a islandske Stranke centra; Marion Mar\u00e9chal, potpredsjednica stranke ECR, vo\u0111a IDL-a i voditeljica francuske delegacije u ECR grupi; George Simion, potpredsjednik ECR-a i vo\u0111a AUR-a (Rumunjska); Kristoffer Storm, slu\u017ebenik za europske poslove danske stranke (DD) i voditelj danske delegacije u ECR-u; te Miguel Mellado, \u010dlan \u010cileanske republikanske stranke, koji se putem videopozdrava povezao s prisutnima uo\u010di nadolaze\u0107ih izbornih prekretnica u svojoj zemlji.<\/p>\n Carlo Fidanza (FdI\/ECR), zastupnik u Europskom parlamentu i voditelj delegacije Fratelli d’Italia u Europskom parlamentu, tako\u0111er je sudjelovao u raspravi, povezuju\u0107i talijansko iskustvo sa \u0161irim osmi\u0161ljavanjem europske desnice koja odbija biti podre\u0111ena.<\/p>\n Giordanova pitanja: \u201e\u0160to bi Europa bila bez konzervativaca?\u201c<\/strong><\/p>\n Giordano je panelu postavio niz klju\u010dnih pitanja – gotovo izazov upu\u0107en publici i, neizravno, kontinentalnoj mainstreamu: \u201e\u0160to bi svijet bio bez konzervativaca? \u0160to bi Europa bila bez konzervativaca? \u0160to bi va\u0161a zemlja bila bez konzervativaca?\u201c<\/p>\n Politi\u010dko zna\u010denje tih pitanja je jasno: konzervativci sebe trenutno ne vide kao \u201esvjedo\u010danstvo\u201c, niti kao marginalnu \u201ekorekciju\u201c sustava. Oni, radije, tvrde da imaju konstitutivnu ulogu: bez konzervativizma – prema njihovom tuma\u010denju – nema reda, nema kontinuiteta, nema konkretne slobode, jer nedostaje kulturni i institucionalni temelj na kojem slobode mogu stajati. <\/p>\n Mar\u00e9chal: protiv kulturne i ekonomske \u201ekolonizacije\u201c<\/strong><\/p>\n Najo\u0161triji stav protiv trenutnog ustroja EU do\u0161ao je od Marion Mar\u00e9chal, s frontalnim napadom na \u201eEuropu koju je izgradila ljevica\u201c, opisanu kao projekt koji se odrekao svojih povijesnih korijena i pretvorio se u \u201ekulturnu i ekonomsku koloniju\u201c.<\/p>\n Me\u0111utim, poanta nije bila samo polemi\u010dka: Mar\u00e9chal je konzervativnu bitku smjestila izravno u institucionalnu arenu, tvrde\u0107i da bi se prvi put u Europskom parlamentu \u201eve\u0107ina Giorgia\u201c oblikovala kao alternativa \u201eve\u0107ini Ursula\u201c. Na toj je suprotnosti izgradila svoju sredi\u0161nju poruku: promijeniti kurs i osporiti viziju Europe koja – tvrdila je – te\u017ei preoblikovanju antropologije, prava i tr\u017ei\u0161ta u ime neograni\u010denog progresivizma. <\/p>\n Njezina zavr\u0161na re\u010denica, s referencom na Camusa i zadatkom sprje\u010davanja \u201eraspada svijeta\u201c, postala je simbol stava koji je Atreju vi\u0161e puta zauzeo: ne uni\u0161titi Europu, ve\u0107 je spasiti od iscrpljivanja.<\/p>\n Simion: \u201eBudu\u0107nost pripada domoljubima\u201c<\/strong><\/p>\n George Simion zauzeo je mobiliziraju\u0107i ton: \u201eBudu\u0107nost pripada nama, budu\u0107nost pripada domoljubima.\u201c Europsku putanju povezao je s rumunjskom dijasporom u Italiji, evociraju\u0107i pjesmu nau\u010denu upravo od mladih Rumunja koji \u017eive u na\u0161oj zemlji: \u201eSutra pripada nama.\u201c U svojim je primjedbama Fratelli d’Italia istaknut kao \u201eautenti\u010dni politi\u010dki model\u201c: referenca koja, osim uljudnosti, signalizira dinamiku koja je sada \u010dvrsto uspostavljena u europskom konzervativnom polju. Melonijeva Italija se od strane vi\u0161e od jedne delegacije do\u017eivljava kao laboratorij vlade vo\u0111ene identitetom, ali institucionalne, sposobne kombinirati politi\u010dku \u010dvrsto\u0107u s prakti\u010dnim upravljanjem. <\/p>\n Fidanza: Europa i Europska unija nisu ista stvar<\/strong><\/p>\n Intervencija Carla Fidanze usredoto\u010dila se na razliku koja \u0107e ostati u sredi\u0161tu konzervativnog argumenta: \u201eKad govorimo o Europi, ne govorimo o Europskoj uniji.\u201c Za Fidanzu je razlika \u201ezna\u010dajna\u201c: Europa je povijest i civilizacija; EU je politi\u010dka struktura koja zahtijeva \u201eduboku i radikalnu promjenu\u201c. <\/p>\n Ovdje se oblikuje cjelokupna vizija koja proizlazi iz panela. Kritika nije usmjerena na samu ideju suradnje me\u0111u europskim dr\u017eavama, ve\u0107 na arhitekturu koja te\u017ei zamijeniti ljude i nacije centraliziranim upravljanjem koje \u010desto nije u stanju demokratski odgovarati za svoje izbore. Fidanza je to jasno rekao: misija konzervativaca nije \u201euniformirati\u201c narode; ne postoji jedinstveni model \u201eod Islanda do Sicilije\u201c. Zadatak je suprotan: cijeniti identitete, teritorijalne specifi\u010dnosti i \u201eponos naroda\u201c, brane\u0107i razlike od izravnavanja i globalne homogenizacije. <\/p>\n U tom okviru dolazi i njegov napad na talijansku politiku posljednjih godina: Fidanza je tvrdio da je Atreju potvrdio ulogu konzervativizma u zemlji kojom se upravlja \u201etri godine\u201c, predstavljaju\u0107i talijansku stabilnost kao rezultat vra\u0107anja rije\u010di narodu nakon sezone \u201etehnokrata\u201c bez narodnog mandata.<\/p>\n Bielan: vjera, obitelj, suverenitet, hrabrost<\/strong><\/p>\n S poljske strane, Adam Bielan inzistirao je na dimenziji temeljenoj na vrijednostima: \u201eEuropa bez konzervativaca bila bi Europa bez vrijednosti\u201c i stoga – tvrdio je – nesposobna braniti obitelj. U njegovom okviru, temeljne vrijednosti konzervativnog Zapada mogu se sa\u017eeti u \u010detiri rije\u010di: vjera, obitelj, suverenitet, hrabrost. A osovina Italija-Poljska nudi se kao dokaz da konzervativci ne predstavljaju \u201epro\u0161lost\u201c, ve\u0107 \u201etemelj za budu\u0107nost\u201c. Ovo je zna\u010dajan odlomak jer ukazuje na poku\u0161aj obnove zajedni\u010dkog leksikona u razli\u010ditim politi\u010dkim kulturama: mediteranskoj i srednjoisto\u010dnoj, katoli\u010dkoj i protestantskoj, EU i ne-EU. Cilj je odr\u017eati identitet i modernost zajedno, bez prepu\u0161tanja inovacije isklju\u010divo progresivnom narativu. <\/p>\n Gunnlaugsson: korijeni kao preduvjet za napredak<\/strong><\/p>\n Islan\u0111anin Sigmundur Gunnlaugsson razvio je komplementarni argument: bez konzervativaca ne bi bilo \u201ecivilizacije\u201c, a bez konzervativaca ne bi bilo ni \u201enapretka\u201c. Namjerno kontraintuitivna teza u usporedbi s uobi\u010dajenim kli\u0161ejem koji konzervativizam povezuje s nepokretno\u0161\u0107u. Ovdje se konzervativizam definira kao uvjet za odr\u017eivu promjenu: izgradnja \u201enovog svijeta\u201c, da – ali druga\u010dijeg od sada\u0161njeg jer je \u010dvr\u0161\u0107i – a da bi se to postiglo, \u201eo\u010duvanje korijena\u201c postaje temeljno. <\/p>\n Oluja: desnica koja vi\u0161e ne prihva\u0107a etikete<\/strong><\/p>\n Danac Kristoffer Storm umjesto toga je pokrenuo pitanje politi\u010dke legitimnosti: \u201eMoraju nas prestati nazivati \u200b\u200bkrajnje desnima; mi smo desnica i mi smo europski konzervativci.\u201c Njegove su primjedbe uvele element koji je postao klju\u010dan posljednjih mjeseci: odnos s EPP-om i konzervativcima \u201eu centru\u201c, koji se poti\u010du da prepoznaju da suradnja s konzervativnim podru\u010djem nije tabu, ve\u0107 nu\u017enost kako bi se sprije\u010dilo ideolo\u0161ko skretanje i paraliza dono\u0161enja odluka. <\/p>\n Mellado i most prema Latinskoj Americi<\/strong><\/p>\n Miguel Melladov video pozdrav iz \u010cilea imao je strate\u0161ku svrhu: podsjetiti sve da konzervativni izazov nije samo europski i da je politi\u010dki horizont sada globalan. Spominjanje nadolaze\u0107ih izbora u \u010cileu dodalo je va\u017ean detalj: internacionalizacija konzervativizma nije stalna konferencija, ve\u0107 mre\u017ea koja nastoji utjecati na izborna imenovanja i cikluse upravljanja. <\/p>\n Kakva ideja o Europi proizlazi iz panela<\/strong><\/p>\n Zajedno, intervencije pru\u017eaju koherentnu – i politi\u010dki ambicioznu – sliku onoga \u0161to konzervativci podrazumijevaju pod Europom.<\/p>\n Europa kao civilizacija, a ne birokracija.<\/strong><\/p>\n Fidanzina razlika \u201eEuropa\/Europska unija\u201c je sredi\u0161nja: Europa je povijesna i kulturna ba\u0161tina; EU je politi\u010dka konstrukcija koja se mo\u017ee pobolj\u0161ati i, u mnogim aspektima, mora radikalno reformirati.<\/p>\n Nacionalni suverenitet kao temelj demokracije.<\/strong><\/p>\n Procaccini i Fidanza se preklapaju: nacionalni identitet nije nostalgija – to je razina na kojoj narod mo\u017ee istinski ostvarivati \u200b\u200bsuverenitet i pozivati \u200b\u200bdonositelje odluka na odgovornost. Superdr\u017eava, nasuprot tome, te\u017ei razvodnjavanju odgovornosti i zastupljenosti. <\/p>\n Nepregovara\u010dke vrijednosti i kritika antropolo\u0161kog progresivizma.<\/strong><\/p>\n Mar\u00e9chal i Bielan, u razli\u010ditim registrima, inzistiraju na jednoj to\u010dki: Europa ne mo\u017ee pre\u017eivjeti ako prekine vezu sa svojim korijenima i sve – \u010dak i antropolo\u0161ke osnove – pretvori u materijal dostupan za ideolo\u0161ki dru\u0161tveni in\u017eenjering.<\/p>\n Vladaju\u0107e pravo, a ne polemi\u010dko ogra\u0111ivanje.<\/strong><\/p>\n Simion isti\u010de strane strane investicije kao model; Fidanza tvrdi da ima stabilnost i me\u0111unarodnu sredi\u0161njost; Storm poziva na kraj etiketiranja. To je ista putanja: normalizacija konzervativizma kao sile vlasti, a ne iznimka. <\/p>\n Izgradnja alternativnih ve\u0107ina u Europi.<\/strong><\/p>\n Ideja \u201eGiorgia ve\u0107ine\u201c nasuprot \u201eUrsulinoj ve\u0107ini\u201c signalizira kona\u010dni cilj: promjenu ravnote\u017ee u Europskom parlamentu, oblikovanje dosjea i promjenu politi\u010dkog smjera Unije iznutra.<\/p>\n Atreju kao politi\u010dka platforma<\/strong><\/p>\n Ukratko, panel \u201eIzazovi konzervativaca\u201c poslu\u017eio je za pretvaranje teme identiteta u projekt. Ne nostalgija za zatvorenim granicama, ve\u0107 poziv Europi da se vrati kao kontinent slobodnih nacija, sposobnih sura\u0111ivati \u200b\u200bbez samoizbrisivanja; Europa koja brani svoju civilizaciju bez srama; Europa koja prihva\u0107a izazov budu\u0107nosti bez prepu\u0161tanja progresivnoj monokulturi. <\/p>\n Ako je Atreju, kao \u0161to se \u010desto doga\u0111a, ujedno i laboratorij za jezike i saveze, dojam je da konzervativna konstelacija poku\u0161ava napraviti daljnji skok: od prosvjeda protiv bruxellesovog \u201eautopilota\u201c do izgradnje alternativnog kursa. S preciznom idejom: ne mo\u017ee biti jake Europe ako, da bi postala \u201ejedna\u201c, prvo mora zaboraviti tko je. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":" Rim, 12. prosinca 2025. U petak nave\u010der u Atrejuu se odr\u017eao panel \u201eIzazovi konzervativaca\u201c \u2013 me\u0111unarodni razgovor koji je, bez ikakvog dvoumljenja, iznio glavne linije rasjeda koje se prote\u017eu kroz dana\u0161nju Europu: suverenitet nasuprot standardizaciji, korijeni nasuprot amneziji, narodna demokracija nasuprot tehnokraciji, geopoliti\u010dki realizam nasuprot ideolo\u0161koj utopiji. Raspravu je kao moderator vodio Antonio Giordano, glavni […]<\/p>\n","protected":false},"author":69,"featured_media":47976,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[1463],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[],"types":[],"class_list":["post-47989","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-izgradnja-konzervativne-europe"],"yoast_head":"\n