Desetlje\u0107ima je Europa vjerovala da je pobjegla od povijesti. Europski projekt koji se pojavio nakon 1945. – i ubrzao nakon pada Berlinskog zida – bio je izgra\u0111en na duboko optimisti\u010dnoj pretpostavci: da ekonomija mo\u017ee zamijeniti geopolitiku, da \u0107e me\u0111uovisnost u\u010diniti sukob zastarjelim i da samo prosperitet mo\u017ee jam\u010diti mir. Sama Europska unija postala je institucionalno utjelovljenje te vizije: postnacionalni poredak utemeljen manje na mo\u0107i nego na zakonu, regulaciji, trgovini i konsenzusu. Ali povijest se vratila u Europu s izvanrednim nasiljem. 23. travnja Europska unija slu\u017ebeno je odobrila paket zajmova od 90 milijardi eura za Ukrajinu uz svoj dvadeseti paket sankcija protiv Rusije. Na prvi pogled, to se mo\u017ee \u010diniti kao jo\u0161 jedna tehni\u010dka odluka donesena u Bruxellesu. U stvarnosti, to predstavlja ne\u0161to mnogo dublje: znak da Europa mijenja svoju politi\u010dku prirodu. <\/p>\n
Da bismo razumjeli zna\u010daj ove odluke, moramo pogledati dalje od same brojke. Plan od 90 milijardi eura jedan je od najve\u0107ih financijskih programa koje je EU ikada odobrila u kontekstu rata koji je u tijeku. Ovo nije samo ekonomska pomo\u0107. To je geopoliti\u010dka infrastruktura. Bruxelles \u0107e izravno financirati ekonomski i vojni opstanak Ukrajine za razdoblje 2026. \u2013 2027. putem zajedni\u010dkog europskog duga izdanog na me\u0111unarodnim tr\u017ei\u0161tima. Sama struktura paketa otkriva transformaciju Europe. <\/p>
Otprilike 30 milijardi eura bit \u0107e dodijeljeno makroekonomskoj potpori ukrajinskoj dr\u017eavi: javne pla\u0107e, osnovne usluge, financijska stabilnost i funkcioniranje vladinih institucija. No, najzna\u010dajnija komponenta odnosi se na obranu: otprilike 60 milijardi eura oja\u010dat \u0107e vojne i industrijske kapacitete Ukrajine, uklju\u010duju\u0107i proizvodnju i nabavu sustava naoru\u017eanja. Tu se pojavljuje pravi povijesni pomak. Desetlje\u0107ima se Europska unija zami\u0161ljala prvenstveno kao \u201enormativna sila\u201c – akter sposoban oblikovati svijet putem propisa, trgovine, pravnih standarda i multilateralne diplomacije. Vojna sila pripadala je drugima: Sjedinjenim Dr\u017eavama putem NATO-a ili pojedina\u010dnim nacionalnim dr\u017eavama. Bruxelles je govorio jezikom tr\u017ei\u0161ta; geopolitika se \u010dinila kao relikt pro\u0161losti. Vi\u0161e ne. <\/p>\n
Ovim paketom EU ne poma\u017ee samo susjednoj zemlji. Financira kontinentalni rat. Planira vojnu proizvodnju, energetsku sigurnost, industrijsku otpornost i dugoro\u010dnu strate\u0161ku koordinaciju. Drugim rije\u010dima, po\u010dinje se pona\u0161ati kao istinska geopoliti\u010dka sila. Razmjeri ove transformacije su ogromni jer poga\u0111aju samu sr\u017e europskog poslijeratnog identiteta. Nakon 1989. mnogi Europljani uvjerili su se da je kontinent u\u0161ao u \u201epostpovijesno\u201c doba. Veliki me\u0111udr\u017eavni ratovi \u010dinili su se nemogu\u0107ima. Granice su se \u010dinile utvr\u0111enima. Nacionalni suverenitet postupno je zamijenjen ekonomskom integracijom, tehnokratskim upravljanjem i globalizacijom. <\/p>\n
Europa si je mogla priu\u0161titi tu iluziju jer je \u017eivjela unutar iznimno povoljnog geopoliti\u010dkog aran\u017emana. Sigurnost su jam\u010dile Sjedinjene Dr\u017eave. Jeftina energija dolazila je iz Rusije. Pristupa\u010dna proizvodnja dolazila je iz Kine. Trideset godina kontinent je prosperirao bez stvarne potrebe da razmi\u0161lja u terminima mo\u0107i. Sada se sva tri stupa istovremeno uru\u0161avaju. Ameri\u010dki strate\u0161ki ki\u0161obran vi\u0161e se ne do\u017eivljava kao vje\u010dan. Pa\u017enja Washingtona sve se vi\u0161e pomi\u010de prema Indo-Pacifiku i konkurenciji s Pekingom. Rusija se od energetskog partnera transformirala u egzistencijalnu prijetnju. Ovisnost o kineskim industrijskim lancima opskrbe sada se \u0161iroko smatra strate\u0161kom ranjivo\u0161\u0107u. Rat u Ukrajini samo je ubrzao bu\u0111enje koje je ve\u0107 zapo\u010delo. <\/p>\n
Vi\u0161e od tri desetlje\u0107a Europa je imala koristi od onoga \u0161to su politi\u010dki ekonomisti nazivali \u201edividendom mira\u201c. Nakon raspada Sovjetskog Saveza, europske vlade drasti\u010dno su smanjile vojne tro\u0161kove i preusmjerile ogromne resurse prema sustavima socijalne skrbi, infrastrukturi, potro\u0161nji i socijalnim programima. Logika se u to vrijeme \u010dinila racionalnom. Ako je rat velikih razmjera u Europi postao nemogu\u0107, za\u0161to odr\u017eavati skupe vojske? Za\u0161to ulagati u obrambene industrije kada se \u010dinilo da globalizacija mo\u017ee jam\u010diti prosperitet i stabilnost? Diljem kontinenta vojni su se prora\u010duni smanjili. Regrutacija je nestala u mnogim zemljama. Strate\u0161ke industrije su bile zanemarene ili prepu\u0161tene vanjskim suradnicima. Europska dru\u0161tva su se navikla na ideju da je sigurnost trajna i u biti besplatna. U stvarnosti, Europa nije nadilazila politiku mo\u0107i. Jednostavno ih je prepu\u0161tala vanjskim suradnicima. <\/p>\n
Kontinent je izgradio velikodu\u0161ne dr\u017eave blagostanja pod za\u0161titom ameri\u010dke vojne mo\u0107i. NATO je jam\u010dio odvra\u0107anje, dok su europske vlade sve vi\u0161e davale prioritet doma\u0107oj potro\u0161nji nad strate\u0161kim sposobnostima. Obrana je postala psiholo\u0161ki udaljena od svakodnevnog politi\u010dkog \u017eivota. Rezultat je bila izvanredno prosperitetna, ali strate\u0161ki krhka Europa. <\/p>\n
Ta krhkost sada postaje vidljiva. Rat u Ukrajini otkrio je ograni\u010denja europskih vojnih zaliha, slabost njezinih obrambenih proizvodnih lanaca i stupanj u kojem su mnoge europske dr\u017eave izgubile industrijske kapacitete potrebne za odr\u017eavanje dugoro\u010dnog sukoba. Povratak rata stoga ozna\u010dava ne samo geopoliti\u010dku krizu, ve\u0107 i kraj cijelog ekonomskog i politi\u010dkog modela. Europa otkriva da je \u201edividenda mira\u201c bila povijesno iznimna, a ne trajna. <\/p>\n
I ta spoznaja preoblikuje kontinent izvanrednom brzinom. Zato je zajam od 90 milijardi eura va\u017ean daleko izvan Kijeva. Fond \u0107e se financirati europskim dugom izdanim na me\u0111unarodnim tr\u017ei\u0161tima i podr\u017eat \u0107e ga sam prora\u010dun EU. To zna\u010di da Bruxelles sada koristi instrumente tradicionalno povezane sa suverenim dr\u017eavama: zajedni\u010dko zadu\u017eivanje, strate\u0161ko planiranje, industrijsku koordinaciju i zajedni\u010dke vojne prioritete. To je povijesna tranzicija. <\/p>\n
Godinama se europska debata vrtjela gotovo isklju\u010divo oko ekonomskih pokazatelja, propisa i financijskog upravljanja. Danas europski \u010delnici otvoreno govore jezikom: <\/p>\n
\u010cak je i Njema\u010dka – dugo simbol poslijeratnog europskog pacifizma – prihvatila ponovno naoru\u017eavanje kao povijesnu nu\u017enost. Poljska gradi jednu od najve\u0107ih oru\u017eanih snaga na kontinentu. Zemlje koje su godinama smanjivale vojne prora\u010dune sada ponovno ula\u017eu velika sredstva u obranu. Europa ponovno u\u010di jezik mo\u0107i. I tu le\u017ei jedna od velikih ironija suvremene povijesti. <\/p>\n
Europska unija stvorena je upravo kako bi prevladala logiku politike mo\u0107i koja je devastirala kontinent tijekom dvadesetog stolje\u0107a. Njezin moralni legitimitet po\u010divao je na uvjerenju da trgovina, integracija i me\u0111uovisnost mogu trajno neutralizirati nacionalizam i geopoliti\u010dko rivalstvo. Pa ipak, danas opstanak samog europskog poretka mo\u017ee ovisiti o ponovnom otkrivanju upravo onih koncepata koje je neko\u0107 poku\u0161avao nadi\u0107i. To ne zna\u010di da se Europa vra\u0107a nacionalisti\u010dkim sukobima iz pro\u0161losti. Ali to zna\u010di da Europljani ponovno otkrivaju drevnu politi\u010dku istinu: mir se ne odr\u017eava sam od sebe. <\/p>\n
Stabilnost zahtijeva snagu. Granice zahtijevaju za\u0161titu. Ekonomski prosperitet ovisi o sigurnosti. A civilizacije koje se ne mogu braniti neizbje\u017eno postaju ovisne o onima koji to mogu. U mnogim aspektima, europski konzervativni pokret shvatio je ovu transformaciju br\u017ee od ve\u0107eg dijela tradicionalnog liberalnog establi\u0161menta. <\/p>\n
Nova europska desnica vi\u0161e ne govori samo o kulturnom identitetu ili imigraciji. Konzervativni jezik se sve vi\u0161e vrti oko: <\/p>\n
To je ujedno i razlog za\u0161to su se mnogi europski konzervativci distancirali od naivnosti hiperglobalizacije. Vjerovanje da sama tr\u017ei\u0161ta mogu rije\u0161iti geopoliti\u010dke napetosti pokazalo se katastrofalno pogre\u0161nim. Trgovina nije liberalizirala Rusiju. Ekonomska me\u0111uovisnost nije ubla\u017eila Kinu. Otvorene granice nisu uklonile dru\u0161tvenu fragmentaciju. Naprotiv, Europa je otkrila da pretjerana ovisnost sama po sebi mo\u017ee postati ranjivost. <\/p>\n
Jedna od najzna\u010dajnijih posljedica rata u Ukrajini je transformacija same europske ekonomske filozofije. Desetlje\u0107ima se europski model gradio oko u\u010dinkovitosti. Lanci opskrbe organizirani su prema smanjenju tro\u0161kova, proizvodnja je globalno preba\u010dena na vanjske izvore, a strate\u0161ka ovisnost smatrala se ekonomski racionalnom. Dominantna pretpostavka bila je da \u0107e globalizacija stvoriti obostrane interese dovoljno sna\u017ene da obeshrabre geopoliti\u010dke sukobe. Ta se pretpostavka uru\u0161ava. Danas europske vlade sve vi\u0161e govore ne o u\u010dinkovitosti, ve\u0107 o otpornosti. Politi\u010dki vokabular kontinenta brzo se mijenja: <\/p>\n
Pomak je dubok jer ozna\u010dava povratak dr\u017eave u podru\u010dja gospodarstva koja su dugo bila prepu\u0161tena isklju\u010divo tr\u017ei\u0161noj logici. Obrambene industrije \u0161ire se diljem Europe. Proizvodnja streljiva raste. Vlade koordiniraju industrijske strategije u sektorima koji su se nekada smatrali isklju\u010divo komercijalnima. Energetska politika sada se raspravlja u geopoliti\u010dkom, a ne ekolo\u0161kom smislu. Sama ekonomska me\u0111uovisnost sve se vi\u0161e promatra kroz prizmu nacionalne sigurnosti. U tom smislu, rat u Ukrajini ubrzava kraj isklju\u010divo neoliberalne faze europske globalizacije. Europa se kre\u0107e od logike u\u010dinkovitosti prema logici otpornosti. <\/p>\n
To ne zna\u010di da kontinent napu\u0161ta slobodna tr\u017ei\u0161ta ili me\u0111unarodnu trgovinu. Ali zna\u010di da Europljani ponovno otkrivaju ne\u0161to \u0161to su prethodne generacije instinktivno razumjele: ekonomija i geopolitika ne mogu se beskona\u010dno odvajati. Industrijski kapacitet je mo\u0107. Energetska neovisnost je mo\u0107. Tehnolo\u0161ki suverenitet je mo\u0107. <\/p>\n
I mo\u0107 je, jo\u0161 jednom, postala sredi\u0161nja to\u010dka europske politike. Paket od 90 milijardi eura stoga predstavlja daleko vi\u0161e od pomo\u0107i Ukrajini. Simbolizira kontinent koji napu\u0161ta postmodernisti\u010dku iluziju da se povijest mo\u017ee zamijeniti tehni\u010dkom upravom. Godinama su mnoge europske elite govorile kao da je politika postala tek ne\u0161to vi\u0161e od problema upravljanja. Strate\u0161ko razmi\u0161ljanje je atrofiralo. Pitanja identiteta, suvereniteta i mo\u0107i tretirana su kao ostaci mra\u010dnije pro\u0161losti. Rat je razbio tu iluziju. <\/p>\n
Europljani se ponovno suo\u010davaju s temeljnim pitanjima: \u0161to se isplati braniti? Koliko je ovisnosti o vanjskim silama prihvatljivo? Mo\u017ee li civilizacija pre\u017eivjeti bez spremnosti da se za\u0161titi? To nisu samo vojna pitanja. To su civilizacijska pitanja. I to je sredi\u0161nja to\u010dka europske transformacije. Europska unija, stvorena da nadi\u0111e geopolitiku, sada se preoblikuje samom geopolitikom. Kontinent koji je neko\u0107 sebe zami\u0161ljao kao prvi post-suvereni poredak u povijesti ponovno otkriva trajnu stvarnost mo\u0107i. Povijest, ispada, nikada nije uistinu nestala. Europa je jednostavno prestala gledati na nju. <\/p>\n<\/p>","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Desetlje\u0107ima je Europa vjerovala da je pobjegla od povijesti. Europski projekt koji se pojavio nakon 1945. – i ubrzao nakon pada Berlinskog zida – bio je izgra\u0111en na duboko optimisti\u010dnoj pretpostavci: da ekonomija mo\u017ee zamijeniti geopolitiku, da \u0107e me\u0111uovisnost u\u010diniti sukob zastarjelim i da samo prosperitet mo\u017ee jam\u010diti mir. Sama Europska unija postala je institucionalno […]<\/p>\n","protected":false},"author":91,"featured_media":54765,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[161],"tags":[213],"editorial-positions":[],"regions":[],"types":[],"class_list":["post-55031","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika-hr","tag-ukraine"],"yoast_head":"\n