Tri desetlje\u0107a nakon pada Berlinskog zida, “globalizacija” je bila rije\u010d koja je okon\u010davala sva\u0111e. Granice su omek\u0161ale, lanci opskrbe produ\u017eili se, a prosperitet se shva\u0107ao kao ne\u0161to \u0161to prirodno proizlazi iz otvorenosti. Europa je izgradila velik dio svog identiteta nakon Hladnog rata na toj pretpostavci: kontinent trgova\u010dkih nacija, povezan jedinstvenim tr\u017ei\u0161tem i povezan sa \u0161irim svijetom nepokolebljivom vjerom da su me\u0111uovisnost i mir ista stvar. <\/p>\n
Ta pretpostavka vi\u0161e ne vrijedi na isti na\u010din, a panel ECR grupe \u201eDefiniranje europskog ekonomskog suvereniteta u globaliziranom svijetu\u201c po\u010dinje upravo tamo gdje zavr\u0161ava ugodni konsenzus.<\/p>\n
U razdoblju od pet godina, Europa je pro\u017eivjela pandemiju koja je otkrila krhkost dostupnosti du\u017e lanaca opskrbe, rat na svojoj isto\u010dnoj granici koji je otkrio cijenu energetske ovisnosti o neprijateljskoj sili i ubrzanje tehnolo\u0161ke konkurencije izme\u0111u Washingtona i Pekinga u kojoj se Europska unija \u010desto na\u0161la kao promatra\u010d, a ne kao igra\u010d. Jezik Bruxellesa prilagodio se izvanrednom brzinom: \u201eOtvorena strate\u0161ka autonomija\u201c, \u201esmanjenje rizika\u201c, \u201eekonomska sigurnost\u201c, \u201ekriti\u010dne sirovine\u201c, \u201etehnolo\u0161ki suverenitet\u201c, izrazi koji su se jedva \u010duli prije deset godina sada strukturiraju cijele zakonodavne dosjee. <\/p>\n
Antonio Rapisarda, redatelj filma \u201eIl Secolo d’Italia\u201c i govornik na petkovom panelu, ranije ove godine na Forumu Machiavelli s karakteristi\u010dnom izravno\u0161\u0107u branio je pitanje \u201eJesmo li spremni?\u201c. I sam je odgovorio: \u201eEuropa nije. Globalizacija se raspada, sukobi se mno\u017ee, Sjedinjene Dr\u017eave se udaljavaju, a Italija i Europa riskiraju da postanu \u201evasi di coccio\u201c (glinene posude) uhva\u0107ene izme\u0111u svjetskih sila\u201c. Slika je preuzeta od Manzonija, a upozorenje iza nje je staro: krhka posuda koja putuje me\u0111u \u017eeljeznim je ona koja se lomi. Rapisardov recept je europski stup unutar NATO-a, strate\u0161ka autonomija koja ne kida atlantski savez, formulacija koja je postala radna doktrina talijanske vlade i koja \u0107e uokviriti ve\u0107i dio rasprave na panelu. <\/p>\n
Sredi\u0161nji zadatak panela je definiranje, a ta razlika je va\u017ena. Ekonomski suverenitet, u smislu koji ECR dosljedno brani, ne zna\u010di samodostatnost. To nije ponovno uskrsnu\u0107e trgovinskih barijera, niti povla\u010denje iz otvorene trgovine koje je omogu\u0107ilo poslijeratni europski prosperitet. To je, radije, sposobnost nacija i Unije koja djeluje u njihovo ime da donose odluke u vlastitom strate\u0161kom interesu bez da te odluke budu isklju\u010dene ovisnostima koje nisu izabrale i iz kojih ne mogu lako iza\u0107i. <\/p>\n
To je u\u017ei i iskreniji koncept nego \u0161to slogani sugeriraju. Prihva\u0107a da \u0107e kontinent od 450 milijuna ljudi uvijek intenzivno trgovati s ostatkom svijeta i inzistira samo na tome da se trgovini ne smije dopustiti da postane vektor prisile. Pitanje koje \u0107e panel istaknuti jest kako operacionalizirati tu razliku, gdje zapravo pada granica izme\u0111u zdrave me\u0111uovisnosti i strukturne ranjivosti i tko o tome odlu\u010duje. <\/p>\n
Najkonkretniji nedavni test tog pitanja je klimatska putanja Europske unije, a malo tko je o\u0161trije iznio stav ECR-a o tome od rumunjskog zastupnika u Europskom parlamentu iz redova AUR-a, Adriana Axinije, koji se panelu pridru\u017euje iz Strasbourga. Uo\u010di mini-plenarne sjednice u studenom 2025. o cilju emisija za 2040., Axinia je upozorio da smanjenje od 90% do 2040. predstavlja \u201eekonomsko samoubojstvo\u201c, da prijedlog Komisije \u201estavlja europsku industriju na blokadu\u201c i da kontinent promatra kako se vlastita deindustrijalizacija ubrzava u trenutku kada su Njema\u010dka i Francuska ve\u0107 u recesiji. Njegova poanta nije odbacivanje ekolo\u0161ke odgovornosti. To je odbijanje tretiranja konkurentnosti kao rezidualne varijable. Axinia tvrdi da svako budu\u0107e zakonodavstvo mora sadr\u017eavati jamstva da se europska konkurentnost u potpunosti uzima u obzir i da su obitelji za\u0161ti\u0107ene od \u0161okova cijena energije. <\/p>\n
Drugi dio rasprave, rje\u0111e \u010dujan u Bruxellesu, ali neizbje\u017ean u glavnim gradovima poput Bukure\u0161ta, ti\u010de se odnosa izme\u0111u suvereniteta nad ekonomskom politikom i opstanka nacionalne proizvodne baze. Eduard Koler, zastupnik u rumunjskom parlamentu za AUR i govornik na petkovom panelu, velik dio svog nedavnog parlamentarnog rada izgradio je upravo oko ovog pitanja. Kolerovo sredi\u0161nje zapa\u017eanje je empirijsko: rumunjski poduzetnici odr\u017eavaju gospodarstvo zemlje na \u017eivotu, oni proizvode ve\u0107inu dobiti, zapo\u0161ljavaju ve\u0107inu radnika i osiguravaju potro\u0161nju, poreze i pla\u0107e o kojima dr\u017eava ovisi. Njegova optu\u017eba protiv sada\u0161nje vlade je da se fiskalna politika okrenula protiv te baze: PDV je pove\u0107an, porezi na imovinu pove\u0107ani, porez na dividende pove\u0107an na 16%, potro\u0161nja ugu\u0161ena, doma\u0107i kapital dekapitaliziran. U me\u0111uvremenu, tvrdi on, strani kapital ima koristi od aran\u017emana koji dopu\u0161taju legalni izvoz dobiti, stvaraju\u0107i dvostruki fiskalni standard u kojem se rumunjsko poslovno okru\u017eenje gura prema bankrotu ili sivoj ekonomiji. <\/p>\n
O\u0161trija formulacija stigla je ranije ove godine: Rumunjska, Kolerovoj frazom, vi\u0161e ne funkcionira kao tr\u017ei\u0161no gospodarstvo, ve\u0107 kao sustav \u201eekonomskog pritvora\u201c u kojem dr\u017eava nadzire, kontrolira, sankcionira i oduzima. S dijagnozom se mo\u017eemo slo\u017eiti ili ne slo\u017eiti. Ono \u0161to se postavlja, za potrebe ovog panela, jest pitanje mo\u017ee li ekonomski suverenitet kao europski koncept i\u0161ta zna\u010diti ako su se nacionalne vlade ve\u0107 odrekle fiskalne arhitekture o kojoj ovise njihovi vlastiti produktivni gra\u0111ani. <\/p>\n
Adela M\u00eerza, predsjednica stranke \u201eAlternativa Dreapt\u0103\u201c i \u010dlanica upravnog vije\u0107a stranke ECR, donosi na panel doktrinarni okvir koji je vi\u0161e od desetlje\u0107a nastojao artikulirati rumunjski konzervativizam eksplicitno kompatibilan s otvorenim tr\u017ei\u0161tem. U vlastitoj formulaciji, politi\u010dki projekt koji vodi istovremeno se oslanja na kr\u0161\u0107anske vrijednosti i na vrijednosti modernog kapitalisti\u010dkog gospodarstva, sintezu bli\u017eu osniva\u010dkom duhu europskog centra desno nego protekcionisti\u010dkim isku\u0161enjima koja su sada vidljiva diljem kontinenta. <\/p>\n
M\u00eerza je dosljedno tvrdila da ECR obitelj nudi Rumunjskoj upotrebljiv predlo\u017eak za stabilan gospodarski razvoj. Sastanci unutar ECR-a, tvrdila je, upravo se odnose na vrste europskih politika koje mogu istinski pomo\u0107i Rumunjskoj da postane stabilno gospodarstvo. Sa svoje profesionalne perspektive u nekretninama i ulaganjima, tako\u0111er je bila jedan od o\u0161trijih promatra\u010da nedavnog procikli\u010dkog fiskalnog zaokreta Rumunjske: istovremenog pove\u0107anja PDV-a, pada obujma transakcija i kontradiktorne aritmetike kojom dr\u017eava o\u010dekuje ve\u0107e prihode od ugovorne baze. Panel \u0107e biti prirodno okru\u017eenje za povezivanje tog doma\u0107eg promatranja sa \u0161irom europskom raspravom o tome kako se suverenitet nad ekonomskom politikom treba provoditi u praksi. <\/p>\n
U tom okviru, o\u010dekuje se da \u0107e razgovor na petkovom panelu uklju\u010divati \u200b\u200bnekoliko me\u0111usobno povezanih rasprava:<\/p>\n
Prvo se odnosi na industrijsku politiku i konkurentnost. To\u010dnije, pretvaraju li se Zakon o kriti\u010dnim sirovinama, Zakon o \u010dipsu i Zakon o industriji s nultom emisijom iz ciljeva u stvarne projekte te mogu li se europski regulatorni instinkti i ambicije konkurentnosti uskladiti prije nego \u0161to jaz me\u0111u njima postane strukturni. <\/p>\n
Drugo se ti\u010de samog jedinstvenog tr\u017ei\u0161ta. Pravi europski ekonomski suverenitet zahtijeva jedinstveno tr\u017ei\u0161te koje funkcionira i na podru\u010dju usluga i na podru\u010dju robe, i na podru\u010dju kapitala i na podru\u010dju rada. Neugodna opa\u017eanja, ponovljena u nedavnim izvje\u0161\u0107ima, jest da Europa jo\u0161 nije dovr\u0161ila tr\u017ei\u0161te koje ve\u0107 ima. <\/p>\n
Tre\u0107e se ti\u010de transatlantskih odnosa u uvjetima strate\u0161kog odstupanja. Sjedinjene Dr\u017eave odlu\u010dno su krenule prema industrijskim subvencijama i selektivnoj za\u0161titi, a Europa mora odlu\u010diti ho\u0107e li ih slijediti, natjecati se ili se diferencirati. Rapisardina formulacija, \u201eeuropska autonomija unutar atlantskog saveza, a ne protiv njega\u201c, bit \u0107e jedna od najja\u010dih rasprava panela. <\/p>\n
\u010cetvrto se odnosi na pitanje \u201etko vlada\u201c. Ekonomski suverenitet koji se ostvaruje putem Unije je, po definiciji, zdru\u017eeni suverenitet. Prepoznatljiv doprinos ECR-a ovoj raspravi bio je inzistiranje na tome da zdru\u017eeni suverenitet mora ostati sredstvo, a ne cilj, te da legitimnost europskog djelovanja u ovom podru\u010dju ovisi o njegovoj odgovornosti prema nacionalnim parlamentima i nacionalnoj javnosti. <\/p>\n
Peti, i mo\u017eda najzahtjevniji za rumunjske sudionike, odnosi se posebno na srednju i isto\u010dnu Europu. Regija se pojavila kao jedan od najdinami\u010dnijih motora rasta na kontinentu. Svaki vjerodostojan europski ekonomski suverenitet bit \u0107e izgra\u0111en s Istokom ili se uop\u0107e ne\u0107e izgraditi. <\/p>\n
Razgovor koji je organizirala ECR grupa ne obe\u0107ava jedan odgovor. Obe\u0107ava ne\u0161to korisnije: ozbiljnu razmjenu, provedenu u politi\u010dkoj gramatici eurorealizma, me\u0111u talijanskim, rumunjskim, \u0161vedskim i islandskim glasovima koji su je ve\u0107 po\u010deli artikulirati u vlastitim nacionalnim debatama. Kontinent koji je stvorio ideju otvorenog dru\u0161tva, vladavine prava i moderne trgova\u010dke republike ne mo\u017ee se povu\u0107i u merkantilizam bez gubitka ne\u010dega od sebe. Ali kontinent koji odbija ozbiljno shvatiti vlastitu sigurnost otkrit \u0107e da se svijet preure\u0111uje oko njegovih oklijevanja. <\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Tri desetlje\u0107a nakon pada Berlinskog zida, “globalizacija” je bila rije\u010d koja je okon\u010davala sva\u0111e. Granice su omek\u0161ale, lanci opskrbe produ\u017eili se, a prosperitet se shva\u0107ao kao ne\u0161to \u0161to prirodno proizlazi iz otvorenosti. Europa je izgradila velik dio svog identiteta nakon Hladnog rata na toj pretpostavci: kontinent trgova\u010dkih nacija, povezan jedinstvenim tr\u017ei\u0161tem i povezan sa \u0161irim […]<\/p>\n","protected":false},"author":79,"featured_media":56278,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[161],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[],"types":[],"class_list":["post-56302","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-politika-hr"],"yoast_head":"\n