Irska je jedna od najcentraliziranijih dr\u017eava u Europskoj uniji, no rutinski ne uspijeva posti\u0107i rezultate u smanjenju ponude stambenog prostora u zemlji, smanjenju imigracije ili popravljanju irskog zdravstvenog sustava. Kao rezultat suptilnih promjena u irskoj administrativnoj birokraciji tijekom desetlje\u0107a, premijer je nakupio mo\u0107 i autoritet s kojima se nijedan bira\u010d nikada nije slo\u017eio. Ipak, Irska i dalje smatra nemogu\u0107im ostvariti osnovna postignu\u0107a u javnoj politici. Bizarno je da tako centralizirana dr\u017eava ostaje tako neaktivna, ali kako je to postalo takvo? <\/p>\n
Ministarstvo Taoiseach-a je, poput Europske unije, iskoristilo pojavu kriza kako bi centraliziralo svoju mo\u0107 nad sporednim granama vlasti. Danas se Ministarstvo mo\u017ee pohvaliti Odjelom za britanske i sjevernoirske poslove, Odjelom za EU i me\u0111unarodne poslove, Odjelom za gospodarstvo, Odjelom za socijalnu politiku i reformu javnih slu\u017ebi te Odjelom za korporativne usluge. Svaku od ovih nadle\u017enosti nominalno ima zasebno ministarstvo, kao \u0161to su vanjski poslovi, europski poslovi, financije, poduzetni\u0161tvo ili socijalna za\u0161tita. Koja je onda svrha ili opravdanje za irsko administrativno udvostru\u010davanje? <\/p>\n
Ove podjele nisu stvorene u pojedina\u010dnim, jasno datiranim trenucima, ve\u0107 su formirane postupno iz privremene politi\u010dke nu\u017ede i bez razmatranja njihovih dugoro\u010dnih posljedica na administrativnu strukturu irske dr\u017eave. Odjel za britanske i sjevernoirske poslove vu\u010de svoje podrijetlo iz Anglo-irskog sporazuma iz 1985. kojim je Odjelu za premijera dao savjetodavnu ulogu u upravljanju Sjevernom Irskom. Ove su funkcije naknadno pro\u0161irene Sporazumom na Veliki petak 1998., kojim su osnovani Ministarsko vije\u0107e Sjevernog Juga i Britansko-irsko vije\u0107e, a koordinirali su ih ured premijera. Godine 2020., usred finalizacije izlaska Velike Britanije iz Europske unije, stvorena je Inicijativa za zajedni\u010dki otok i stavljena pod upravu Jedinice za zajedni\u010dki otok u Odjelu za premijera. Ne postoji dobar razlog da se bilo koja od ovih funkcija provodi putem ureda premijera, dok Ministarstvo vanjskih poslova i trgovine upravlja Anglo-irskim odjelom putem kojeg su se tradicionalno upravljali britansko-irskim odnosima. Me\u0111utim, krize svakog razdoblja, Nemiri, mirovni proces i Brexit, pru\u017eile su uzastopnim Taoisighima priliku da osobno upravljaju nacionalnim poslovima. Drugim rije\u010dima, umjesto da zauzme menad\u017eerski ili institucionalni pristup upravljanju krizama, Taoisigh tog vremena vi\u0161e je puta birao osobni autoritet. <\/p>\n
Odjel za Europsku uniju i me\u0111unarodne odnose ovog odjela vu\u010de korijene iz irskog pristupanja EEZ-u 1973. godine, kada je trebalo stvoriti stalni ured za europsku koordinaciju, a nakon pregovora u Maastrichtu i Lisabonu, Odjel je postao klju\u010dno \u010dvori\u0161te u irskoj politici Europske unije. Uzmimo na primjer da sada\u0161nji dr\u017eavni ministar za europske poslove ne prima ovlasti za svoj portfelj od Ministarstva vanjskih poslova i trgovine, ve\u0107 od Odjela za Taoiseach, istog tijela odgovornog za izdavanje ovlasti glavnom vladinom zastupniku. Efektivni rezultat je da Odjel za Taoiseach ima politi\u010dku ovlast postavljati irsku europsku agendu na \u0161tetu autonomije irskog Ministarstva vanjskih poslova. <\/p>\n
Ekonomski odjel funkcionalno potje\u010de od Taoiseacha Charlesa Haugheyja i Programa za nacionalni oporavak iz 1987. godine, prema kojem je Taoiseach imao stalni kapacitet za koordinaciju ekonomske politike za borbu protiv emigracije i ekonomske stagnacije.<\/p>\n
Element reforme javne slu\u017ebe mo\u017eda je najjasniji primjer centralizacije uzrokovane krizom. Proizlazi iz Plana reforme javne slu\u017ebe objavljenog nakon fiskalne krize. Iako je Odjel za javne rashode i reformu stvoren kao zasebno tijelo, \u010dime je odgovornost za javne rashode oduzeta Odjelu za financije, funkcija reforme duplicirana je u Odjel Taoiseach, \u0161to je dodatno doprinijelo birokratskim problemima Irske. Irska zapravo ima tri financijska vladina odjela, Odjel za financije, Odjel za javne rashode i reformu te Ekonomski odjel Odjela Taoiseach. <\/p>\n
Prakti\u010dna posljedica je da je Irska tiho pre\u0161la s izvr\u0161ne vlasti kabinetskog tipa na izvr\u0161nu vlast pod vodstvom premijera i njegova odjela. Zapravo, odluke o najva\u017enijim odlukama irskog politi\u010dkog \u017eivota dolaze iz odjela premijera, a ne od ministara odgovornih za glavne operativne dijelove irske dr\u017eave. To je ne\u0161to \u0161to obi\u010dan Irac osje\u0107a u svom svakodnevnom \u017eivotu, da politi\u010dka klasa nije odgovorna, da odluke donose oni na samom vrhu bez njihovog doprinosa. Ali oni pogre\u0161no pretpostavljaju da su sami ministri dio kluba, dok se u stvarnosti pretvaraju da ispunjavaju agendu premijera. Ako Irska ima ikakve nade da \u0107e vratiti svoje nadle\u017enosti kao dr\u017eava, centralizacija mo\u0107i mora se preokrenuti i vratiti lokalnim vlastima i ministrima. <\/p>\n
No to odra\u017eava vje\u010dni problem irske dr\u017eave – da njezinim institucijama u nastajanju, osnovanim po\u010detkom dvadesetog stolje\u0107a, nisu bile dopu\u0161tene potrebne ovlasti niti im je politi\u010dari pru\u017eili potrebno po\u0161tovanje za neovisno djelovanje. Na primjer, op\u0107eprihva\u0107eno je da se za napredovanje u irskom pravosu\u0111u politi\u010dke veze s Fianna Failom i\/ili Fine Gaelom smatraju nu\u017enima za mogu\u0107nosti napredovanja u karijeri. <\/p>\n
Irski politi\u010dari generacijama su napredovali na nejasnim i nejasnim politi\u010dkim obe\u0107anjima ili stavovima. Danas je to krajnje razdoblje kada se vladina politika naizgled nasumi\u010dno objavljuje, a dugoro\u010dno planiranje je predano oltaru sljede\u0107ih op\u0107ih izbora. <\/p>\n
Izvor ovog fenomena o\u010dito je vladavina Charlesa Haugheya. Iako Irska ima slo\u017een odnos s ovim biv\u0161im premijerom zbog njegove ra\u0161irene korupcije, on je bio \u010dovjek vizije. Haughey je, iako je redovito iskori\u0161tavao svoj polo\u017eaj mo\u0107i za osobnu korist, posjedovao pozitivne liderske kvalitete koje nijedan premijer od tada nije posjedovao. Zapravo je Haugheyjev najve\u0107i neuspjeh to \u0161to je predsjedavao dijelom ove centralizacije. <\/p>\n
Nije uspio kao dr\u017eavnik jer je zanemario svoju odgovornost prema institucijama kojima je upravljao i du\u017enosti koju je obna\u0161ao. U kona\u010dnici, nije uzeo u obzir da \u0107e mo\u0107 koju je imao iskoristiti njegovi nasljednici, odnosno da \u0107e centralizacija ovlasti u njegovom ministarstvu temeljno promijeniti oblik irske vlade. Njegovi nasljednici, posebno Brian Cowen, Enda Kenny, Michael Martin, Leo Varadkar i Simon Harris, pokazali su se kao lo\u0161i vo\u0111e. Ako se sustav oslanja na sna\u017enog vo\u0111u, ali ne mo\u017ee pru\u017eiti to vodstvo, prirodno je da ministarstva ostanu sposobna samostalno voditi svoje poslove za op\u0107e dobro. Ali ne u Irskoj. Kao rezultat desetlje\u0107a centralizacije, Irska je postala dr\u017eava koja se boji koristiti vlastitim autoritetom, a njezina sposobnost provo\u0111enja politike neutralizirana je strahom politi\u010dara od javne odgovornosti. <\/p>\n
Predsjedavaju\u0107i vlade vi\u0161e ne koristi svoj politi\u010dki autoritet za ispunjavanje izbornih obveza kako bi trebao, ve\u0107 je ta pozicija postala svojevrsni dr\u017eavni slu\u017ebenik, pozicija koju je personificirao vo\u0111a Fianna Faila Michael Martin.<\/p>\n
Jednostavno pitanje je: kako dr\u017eava toliko centralizirana u rukama nekolicine mo\u017ee posti\u0107i tako malo rezultata? S utu\u010denom i zamrznutom birokracijom i politi\u010dkom klasom koja sebe smatra dr\u017eavnim slu\u017ebenicima, a ne politi\u010darima, izvr\u0161ni model upravljanja Taoiseachom je korijen svih trenutnih problema Irske. Lokalne vlasti su li\u0161ene ovlasti, a napredovanje u javnim institucijama smatra se zahtjevom za politi\u010dkom vezom s irskim centristi\u010dkim duopolom; centristi\u010dkim duopolom koji ima toliko mo\u0107i za upravljanje dr\u017eavom da je paradoksalno postao alergi\u010dan na njezino kori\u0161tenje. To je temeljna mana irske politike. <\/p>\n
<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Irska je jedna od najcentraliziranijih dr\u017eava u Europskoj uniji, no rutinski ne uspijeva posti\u0107i rezultate u smanjenju ponude stambenog prostora u zemlji, smanjenju imigracije ili popravljanju irskog zdravstvenog sustava. Kao rezultat suptilnih promjena u irskoj administrativnoj birokraciji tijekom desetlje\u0107a, premijer je nakupio mo\u0107 i autoritet s kojima se nijedan bira\u010d nikada nije slo\u017eio. Ipak, Irska […]<\/p>\n","protected":false},"author":77,"featured_media":28377,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[186],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[],"types":[450],"class_list":["post-61351","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-eseji","types-opinion-hr"],"yoast_head":"\n