Godinama se u europskoj debati nacionalni suverenitet i europske integracije tretiraju kao da su nu\u017eno suprotstavljene sile. Najnovija talijanska odluka o obrani sugerira da ta razlika postaje sve zastarjelija. Dana 26. kolovoza vlada Giorgie Meloni formalno je zatra\u017eila 8 milijardi eura od SAFE-a, programa Europske unije Sigurnosna akcija za Europu vrijednog 150 milijardi eura. Italija ima pravo na \u010dak 14,9 milijardi eura, ali Rim je, barem zasad, odlu\u010dio zatra\u017eiti manji iznos. Ministar obrane Guido Crosetto podr\u017eao je kori\u0161tenje instrumenta, posebno isti\u010du\u0107i financijske prednosti zadu\u017eivanja putem europskog mehanizma.<\/p>\n
Odluka je izazvala neslaganje unutar vladaju\u0107e koalicije. Liga Mattea Salvinija bila je znatno skepti\u010dnija prema pove\u0107anju vojnih izdataka i kori\u0161tenju europskog financiranja u tu svrhu. Neslaganje odra\u017eava \u0161ire pitanje koje europska desnica vi\u0161e ne mo\u017ee izbje\u0107i: slabi li kori\u0161tenje zajedni\u010dkog europskog instrumenta nacionalni suverenitet? U ovom slu\u010daju, suprotan argument je uvjerljiviji.<\/p>\n
SAFE ne stvara europsku vojsku kojom upravlja Komisija. On osigurava do 150 milijardi eura kredita dr\u017eavama \u010dlanicama kako bi se ubrzala ulaganja u obranu, posebno putem zajedni\u010dke nabave. Program je stvoren upravo zato \u0161to europski obrambeni problem nije samo koliko tro\u0161i, ve\u0107 i koliko ga neu\u010dinkovito tro\u0161i. Dvadeset sedam nacionalnih vojski koje kupuju sli\u010dno oru\u017eje putem fragmentiranih sustava nabave ne proizvode automatski dvadeset sedam suverenih obrambenih sposobnosti. Umjesto toga mogu proizvesti dupliciranje, ve\u0107e tro\u0161kove, nekompatibilne sustave i ovisnost o stranim dobavlja\u010dima. Suverenitet se ne mo\u017ee mjeriti samo time je li novac posu\u0111en u Rimu ili putem europskog instrumenta. Trebao bi se mjeriti sposobno\u0161\u0107u djelovanja.<\/p>\n
Ako europsko financiranje omogu\u0107i Italiji da dobije kapital pod boljim uvjetima, oja\u010da svoje oru\u017eane snage, podr\u017ei europsku obrambenu proizvodnju i sudjeluje u ve\u0107im programima nabave, kori\u0161tenje tog instrumenta mo\u017ee pove\u0107ati efektivni suverenitet Italije, a ne smanjiti ga. Ova razlika postaje sve va\u017enija jer se strate\u0161ko okru\u017eenje radikalno promijenilo. Na summitu NATO-a u Haagu 2025. godine, saveznici su se obvezali ulagati 5 posto BDP-a u obranu i sigurnost povezanu s obranom do 2035.: najmanje 3,5 posto za temeljne vojne potrebe i do dodatnih 1,5 posto za podru\u010dja koja uklju\u010duju infrastrukturu, otpornost, kiberneti\u010dku sigurnost i obrambenu industrijsku bazu. Istodobno, Washington sve eksplicitnije iznosi svoja o\u010dekivanja.<\/p>\n
Dana 27. kolovoza, ameri\u010dki podtajnik obrane za politiku Elbridge Colby rekao je veleposlanicima NATO-a da Sjedinjene Dr\u017eave \u017eele da obrana Europe sve vi\u0161e bude vo\u0111ena od strane Europe. Pentagon trenutno preispituje svoju vojnu prisutnost na kontinentu, gdje je jo\u0161 uvijek raspore\u0111eno otprilike 80 000 ameri\u010dkih vojnika. Europa bi trebala ozbiljno shvatiti tu poruku.<\/p>\n
Transatlantski savez ostaje klju\u010dan za europsku sigurnost. Nema strate\u0161ke prednosti u zamjeni NATO-a umjetnom konkurencijom izme\u0111u Europe i Sjedinjenih Dr\u017eava. Ali atlantizam ne mo\u017ee zna\u010diti o\u010dekivanje da ameri\u010dki porezni obveznici i vojnici beskona\u010dno preuzimaju odgovornosti koje Europljani sami odbijaju preuzeti. Savez je ja\u010di kada su obje strane sposobne. I tu talijanska odluka ima vi\u0161e zna\u010denja od svoje vrijednosti od 8 milijardi eura. Melonijev pristup priznaje stvarnost koju tradicionalna suverenitisti\u010dka retorika ponekad te\u0161ko prihva\u0107a: postoje oblici suvereniteta koje europske nacije mogu o\u010duvati samo zajedni\u010dkim kori\u0161tenjem. Obrana je sve vi\u0161e jedan od njih.<\/p>\n
Italija ima oko 59 milijuna stanovnika. Njema\u010dka ima oko 84 milijuna. Francuska oko 68 milijuna. \u010cak i najve\u0107a europska gospodarstva posluju na potpuno druga\u010dijoj razini od Sjedinjenih Dr\u017eava i Kine. Rusija je, u me\u0111uvremenu, reorganizirala velike dijelove svog gospodarstva oko vojne proizvodnje dok se rat protiv Ukrajine nastavlja. Nerealno je vjerovati da se Europa mo\u017ee suo\u010diti s ovim okru\u017eenjem putem dvadeset i sedam potpuno neovisnih obrambenih politika.<\/p>\n
Zajedni\u010dka nabava, kompatibilni sustavi naoru\u017eanja, integrirana protuzra\u010dna i raketna obrana, zajedni\u010dka ulaganja u satelite i kiberneti\u010dku sigurnost, koordinirana vojna mobilnost i ja\u010da europska obrambena industrijska baza vi\u0161e nisu federalisti\u010dke fantazije. To su prakti\u010dni zahtjevi. Pitanje nije treba li Europi zajedni\u010dka obrambena dimenzija. Treba. Legitimni argument odnosi se na to kako bi ona trebala biti strukturirana. Ja\u010da europska obrana ne smije postati izgovor za preno\u0161enje svake strate\u0161ke odluke na neodgovornu birokraciju u Bruxellesu. Nacionalne vlade moraju ostati odgovorne za svoje oru\u017eane snage, ustavna ograni\u010denja i odluke o raspore\u0111ivanju trupa. Demokratska legitimnost i dalje prvenstveno po\u010diva na narodima. Ali o\u010duvanje nacionalne politi\u010dke kontrole u potpunosti je kompatibilno s izgradnjom zajedni\u010dkih europskih sposobnosti. Doista, bez tih sposobnosti, nacionalna kontrola riskira da postane sve vi\u0161e teorijska.<\/p>\n
Zemlja mo\u017ee s ponosom zadr\u017eati formalno pravo odlu\u010divanja o tome kako \u0107e se braniti. Ali ako joj nedostaje streljiva, satelita, protuzra\u010dne obrane, industrijskih kapaciteta ili pristupa strate\u0161ki va\u017enim tehnologijama, ta formalna neovisnost nudi ograni\u010denu za\u0161titu. Zato je stav koji su zauzeli Meloni i Crosetto realisti\u010dniji od instinktivnog odbacivanja svake europske obrambene inicijative kao predaje suvereniteta. Postoje legitimne zabrinutosti oko tro\u0161kova. Italija ima jedan od najvi\u0161ih omjera javnog duga u Europi, a obrambena potro\u0161nja ne mo\u017ee postati bianco \u010dek. SAFE krediti ostaju dug, a ne besplatan novac. Stoga se svaka odluka o nabavi mora prosu\u0111ivati \u200b\u200bna temelju vojne korisnosti, industrijskih prinosa i financijske odr\u017eivosti. Ali odbijanje ulaganja tako\u0111er ima svoju cijenu.<\/p>\n
Crosetto je vi\u0161e puta naglasio da je sigurnost sada izravno povezana s industrijskim kapacitetima, tehnolo\u0161kim razvojem, energijom, lancima opskrbe i gospodarskom konkurentno\u0161\u0107u. U lipnju je upozorio da zaostajanje u obrani tako\u0111er zna\u010di rizik zaostajanja u industriji, tehnologiji i gospodarstvu. To je dublji problem. Europa je desetlje\u0107ima postajala ekonomski div, a istovremeno je ostala strate\u0161ki ovisna o drugima. Taj je model bio odr\u017eiv u svijetu u kojem se ameri\u010dka za\u0161tita \u010dinila trajnom, Rusija je isporu\u010divala jeftinu energiju, a Kina je bila prvenstveno komercijalna prilika. Taj je svijet nestao.<\/p>\n
Izbor sada nije izme\u0111u nacionalnog suvereniteta i Europe. Izbor je izme\u0111u izgradnje dovoljno europske snage za o\u010duvanje suvereniteta svojih nacija i gledanja kako te nacije postaju sve manje relevantne u svijetu kojim dominiraju kontinentalne sile. Sjedinjene Dr\u017eave, Kina i Rusija ne organiziraju svoju strate\u0161ku mo\u0107 na razini Italije, Francuske ili Poljske. Europa tako\u0111er ne mo\u017ee o\u010dekivati \u200b\u200bda \u0107e se natjecati na toj razini. Arhitektura zajedni\u010dke obrane mo\u017ee se i treba raspravljati. Njezina demokratska kontrola mora biti za\u0161ti\u0107ena. Nacionalni interesi moraju ostati zastupljeni. Mora se oduprijeti rasipanju, dupliciranju i birokratskoj centralizaciji. Ali stvarnost je ve\u0107 odgovorila na temeljno pitanje. Bez ujedinjenije Europe u obrani, Europljani ne\u0107e postati suvereniji. Postat \u0107e ovisniji – i sve nebitniji.<\/p>\n","protected":false},"excerpt":{"rendered":"
Godinama se u europskoj debati nacionalni suverenitet i europske integracije tretiraju kao da su nu\u017eno suprotstavljene sile. Najnovija talijanska odluka o obrani sugerira da ta razlika postaje sve zastarjelija. Dana 26. kolovoza vlada Giorgie Meloni formalno je zatra\u017eila 8 milijardi eura od SAFE-a, programa Europske unije Sigurnosna akcija za Europu vrijednog 150 milijardi eura. Italija […]<\/p>\n","protected":false},"author":91,"featured_media":59269,"comment_status":"closed","ping_status":"closed","sticky":false,"template":"","format":"standard","meta":{"footnotes":""},"categories":[3],"tags":[],"editorial-positions":[],"regions":[],"types":[],"class_list":["post-63001","post","type-post","status-publish","format-standard","has-post-thumbnail","hentry","category-uncategorized-hr"],"yoast_head":"\n