Subscribe
Dana 29. travnja 2024., na ključnoj konferenciji u Bruxellesu , visoki dužnosnik EU-a dao je veliki prijedlog koji bi mogao preoblikovati financijsku putanju bloka. S trenutačnim proračunom EU-a od nešto više od 1 bilijuna eura, Europska komisija nalazi se na raskrižju, suočavajući se ne samo s tekućim obvezama kao što je pomoć Ukrajini, već i s rastućom potrebom za vojnim ulaganjima. Budući da Komisija treba otkriti svoje proračunske planove za sljedećih sedam godina do lipnja 2025., ciklus koji završava 2034., ta je objava potaknula opsežnu raspravu o budućnosti financijskih strategija EU-a.
Hitne potrebe: pomoć Ukrajini i vojna ulaganja
Sukob koji je u tijeku u Ukrajini doveo je do kontinuiranog strateškog i humanitarnog angažmana EU-a, što je opteretilo financijske resurse EU-a. Paketi pomoći Ukrajini, uključujući financijsku, humanitarnu i vojnu pomoć, bili su značajni, odražavajući i predanost EU-a pružanju potpore Ukrajini i geopolitičku važnost sukoba. Visoki dužnosnik istaknuo je stalnu potrebu za pomoći koja je dosegla granice trenutnog proračunskog okvira.
Osim obveza pomoći, postoji hitna potreba za jačanjem vojnih sposobnosti EU-a. U svjetlu nedavnih globalnih sigurnosnih izazova, EU se suočava s velikom preispitivanjem svojih obrambenih sposobnosti. Ulaganje u vojnu infrastrukturu i tehnologiju postalo je ključno i zahtijevat će znatne financijske izdatke iznad trenutnih proračunskih odredbi.
Strukturne reforme i proračunske prilagodbe
Povjerenik Hahn je navodno predložio da poboljšani proračun ne bi trebao samo odgovoriti na trenutne potrebe, već i povezati buduća proračunska izdvajanja sa strukturnim reformama u državama članicama. Ovaj pristup ima za cilj osigurati da financijski doprinosi članica EU-a budu više strateški usklađeni sa širim ciljevima ekonomske stabilnosti i rasta. Ovaj je prijedlog izazvao mješavinu potpore i kritika jer sugerira bližu integraciju fiskalne politike i strukturnog učinka, što bi neke države članice mogle vidjeti kao zadiranje u njihovu nacionalnu fiskalnu autonomiju.
Rasprava o proračunskim modelima: Učenje iz RRF-a
Još jedan važan aspekt rasprave o proračunu je rasprava o tome treba li redovni proračun EU-a oponašati model Instrumenta za oporavak i otpornost (RRF). RRF je osmišljen kao privremeni instrument za podršku oporavku od pandemije COVID-19, s velikim financiranjem povezanim s određenim reformskim i investicijskim planovima država članica. Njegov uspjeh naveo je neke političare da zagovaraju sličan pristup u redovnom proračunu EU-a, sugerirajući da bi takav model mogao poboljšati učinkovitost i odgovornost potrošnje EU-a.
Izazovi i izgledi
Predloženo produženje proračuna naišlo je na različite reakcije iz cijelog političkog spektra. Pristaše tvrde da je ključno održati stratešku autonomiju EU-a i ispuniti obveze prema državama članicama i globalnim partnerima kao što je Ukrajina. Kritičari su, međutim, zabrinuti zbog povećanog financijskog opterećenja država članica, posebno u vrijeme ekonomske nesigurnosti s rastućim javnim dugom i zabrinutošću zbog inflacije.
Štoviše, ideju povezivanja proračunskih izdvajanja sa strukturnim reformama neki vide kao nužnu evoluciju fiskalnog okvira EU-a kako bi se osiguralo da se sredstva učinkovito koriste za promicanje dugoročne ekonomske otpornosti. Drugi to vide kao potencijalno zadiranje institucija EU-a u područja nacionalne politike, što bi moglo dovesti do napetosti između država članica i Bruxellesa.
Pogled u budućnost
Dok se Europska komisija priprema ocrtati svoj financijski okvir za razdoblje 2025.-2034., donesene odluke imat će značajan utjecaj na strateški smjer EU-a. Ravnoteža između proširenja proračuna za suočavanje s novim izazovima i održavanja fiskalne razboritosti u uvjetima gospodarskih pritisaka bit će ključna. Nadolazeće rasprave i odluke neće samo oblikovati financijski krajolik EU-a, već će definirati i njegovu ulogu na globalnoj sceni u smislu obrane, diplomacije i ekonomske stabilnosti.
Put koji je pred nama pun je prilika i prepreka dok EU nastoji redefinirati svoju financijsku arhitekturu kako bi bolje služila svojim državama članicama i odgovorila na nove globalne izazove. Ishod ovih rasprava vjerojatno će imati dugotrajan utjecaj na sposobnost EU-a da djeluje kao jedinstven i učinkovit subjekt u ključnim pitanjima u sve složenijoj međunarodnoj areni.