Subscribe
Švedski ustav ima neke velike promjene pred sobom, što bi trebalo zabrinuti konzervativce. Jednostavno rečeno, starim strankama, posebno socijaldemokratima, bit će lakše staviti veto na bilo koji prijedlog za promjenu bilo kojeg od sve zastarjelijih i vječno kontroverznih sadržaja Instrumenta vlade. To ima implikacije za niz ključnih područja politike, poput imigracije i članstva Švedske u EU. Stoga je bilo frustrirajuće gledati kako se razvoj odvija praktički bez medijske pažnje ili javne rasprave. Do sada. Nacionalistički Švedski demokrati zahtijevali su referendum o tim promjenama, što je možda jedan od najsmjelijih poteza koje je stranka učinila u mnogim godinama.
Švedski ustav i njegove tehničke pojedinosti
Kako danas izgleda, švedski parlament, riksdag, može mijenjati švedski ustav tijekom jednog izbornog ciklusa; to zahtijeva jednu običnu većinu glasova prije općih izbora i jednu običnu većinu glasova nakon izbora. Teoretski, to omogućuje da se prijedlog amandmana istakne i raspravi o njemu kako bi birači mogli izraziti svoje mišljenje.
U praksi se to zapravo nikada ne događa, a većina ustavnih amandmana događa se u medijskoj sjeni. Stoga se može tvrditi da je prelako promijeniti ustav, koji je od svog prvog donošenja 1974. postao slojevit u vremenski osjetljivim političkim trendovima. Neki od tih trendova vrlo su se brzo pokazali kao loše ideje – poput amandmana kojim se Švedska proglašava državom članicom Europske unije, koji je stupio na snagu 2010. To smanjuje švedsku moć utjecaja na institucije EU, jer su svjesni da je Švedska ustavno obvezna ne napustiti Uniju.
No možda najveće pitanje koje zahtijeva ustavni amandman jest pitanje švedskog državljanstva i načina na koji se ono može oduzeti. Trenutno ne postoji takva mogućnost, što većina naroda i vlada žele promijeniti zbog odnosa između kriminala i imigracije u Švedskoj. Zapanjujući broj imigranata s kriminalnom prošlošću godišnje dobiva švedsko državljanstvo zbog notorno labavih pravila, a to predstavlja sigurnosnu prijetnju Švedskoj jer ih ne može deportirati unatoč njihovim zločinima.
Švedskoj je očito potrebna jača svijest o ustavnim pitanjima u svojim medijima i među političkim strankama. Nedostatak interesa za ovu temu, koji je rezultirao time da je švedski ustav postao eklektična kolaž, vjerojatno je kulturno ukorijenjen. Švedska je djelovala uglavnom po načelu narodnog suvereniteta, što je također sadržano u samom početku Instrumenta vlasti („Sva javna vlast proizlazi iz naroda“). To je značilo da nikada nije postojala strogost u pogledu toga jesu li postupci vlade u skladu s propisima ili ne, a većina praksi švedske vlade rezultat je tradicije.
Do „modernog“ ustava iz 1974. godine, Švedska je djelovala prema Vladinim instrumentima iz 1809. godine, koji su, po teoriji, monarhiji davali značajan utjecaj na svakodnevno poslovanje uprave. Međutim, to nije značilo da su švedski kraljevi aktivno koristili tu moć, jer bi to bilo kulturno uvredljivo za Šveđane 20. stoljeća.
Predstojeća ustavna reforma ima mnogo sadržaja, ali najznačajnija promjena je zahtjev za kvalificiranom većinom od dvije trećine glasova za amandman, prilikom konačnog glasovanja u riksdagu. U praksi, to omogućuje malom dijelu političke oporbe da stavi veto na svaku promjenu, udaljavajući Švedsku od narodnog suvereniteta, jer lišava jednu većinsku vladu ovlasti za izmjenu ustava. Ono što će Švedska umjesto toga dobiti jest ne tako bezvremenski dokument, zauvijek okamenjen nepomirljivim političkim razlikama u riksdagu.
Referendum na vidiku?
Švedski demokrati su jedina stranka koja je kritizirala ovu reformu. Posebno ističu potencijal Socijaldemokrata, glavne stranke koja je oblikovala veći dio trenutnog ustava, da blokiraju sve promjene za koje smatraju da dovode u pitanje njezinu institucionalnu hegemoniju. Ovo je najveća stranka u riksdagu i dosljedno u anketama predstavlja oko trećinu biračkog tijela. To ne znači da ostale ljevičarske stranke nemaju primjedbi na većinu ambicija Švedskih demokrata i vlade desnog centra.
Dana 14. listopada, vođa Švedskih demokrata Jimmie Åkesson održao je konferenciju za novinare na kojoj je najavio formalni zahtjev svoje stranke za javni referendum upućen riksdagu. Za prijavu je potrebno samo 10 posto od 349 mjesta u parlamentu, ali trećina glasova da bi se referendum stvarno proveo. To znači da će određeni broj zastupnika, vjerojatno desnog centra, morati podržati inicijativu Švedskih demokrata za održavanje referenduma. Švedski demokrati dio su vladajuće koalicije, ali ne jamči da će umjerenjaci, kršćanski demokrati ili liberali podržati poziv na referendum. Jimmie Åkesson posebno je apelirao na te stranke, jer švedska desnica općenito ima najviše za izgubiti kada je u pitanju praktički zaključavanje ustava zauvijek.
‘Buržoaska’ tvrdoglavost koju mogu kasnije požaliti
Koje razloge te stranke imaju da glasaju protiv referenduma? Zapravo ih je nekoliko, a svi se odnose na spašavanje obraza.
Za početak, u prvom krugu (od dva kruga, od kojih će se drugi održati nakon izbora 2026.), što se dogodilo ranije u listopadu, glasali su za ustavni amandman. Čak i ako sada shvate (ili su to već učinili od početka) da je reforma štetna za njihove političke ciljeve, činilo bi se kao da ih Švedski demokrati usmjeravaju ako tek sada prepuste pitanje biračima. Vrijeme poziva Švedskih demokrata na referendum kritizirano je kao neodgovorno i kršenje parlamentarnih procedura, a to nije nešto s čime se umjerenjaci, kršćanski demokrati ili liberali žele povezivati.
Drugi faktor koji utječe na izolaciju Švedskih demokrata po ovom pitanju jest taj što se glavne stranke, tj. nepopulističke stranke, pridržavaju kulture konsenzusa, posebno kada su u pitanju vrlo velike teme. O „egzistencijalnim“ pitanjima uobičajeno je barem površno pozivati se na potrebu da sve stranke postignu zajednički dogovor, a taj je pristup karakterizirao, na primjer, švedski mirovinski sustav i energetsku politiku. Ustav je još jedna takva tema gdje bi se polarizacija smatrala neprimjerenom, a tradicionalne „buržoaske“ stranke koje trenutno drže sve karte u rukama vrlo vjerojatno neće prekršiti ovo načelo zbog Švedskih demokrata.
Konačno, vrijedi razmisliti i o tome jesu li Umjerenjaci, Kršćanski demokrati i Liberali doista zgroženi ustavnom reformom koliko bi mogli, a prema Švedskim demokratima i trebali biti. Mnogima, možda većini, u tim strankama, to bi moglo govoriti o razlogu za ‘zaštitu’ ustava od privremenih većina, čak i ako je ta većina njihova vlastita. Izvorno je pravilo kvalificirane većine predloženo kao zaštita od populizma, sa zastrašujućim primjerima poput Donalda Trumpa i Viktora Orbána koji snažno opterećuju umove švedske političke elite. Referendum o mehanizmu amandmana mogao bi biti samo još jedan izraz iste vrste populizma koji žele razoružati, po njihovom mišljenju.
Politički program takozvane Tidöove vlade, koju čine umjerenjaci, kršćanski demokrati i liberali, a koju podržavaju Švedski demokrati, ambiciozna je mješavina klasično liberalnih i nacionalno konzervativnih ideja. Može se provesti u svom sadašnjem obliku prema važećim ustavnim pravilima, ali novi poredak bi spriječio njegov daljnji razvoj. U interesu potpuno konzervativnog restrukturiranja koje je Švedskoj potrebno dugoročno, vlada se ne može ograničiti u donošenju kontroverznih i polariziranih promjena ustava. Stranke koje glasaju protiv poziva na referendum imat će mnogo toga za odgovarati.