Rastu tenzije na Zapadnom Balkanu, Kosovo zabranjuje srpski dinar

Intenzivniji napori Europske unije da ublaži napetosti između Srbije i Kosova, intenzivniji nego ikad, čini se da se izjalovili. Ultimatum Bruxellesa Beogradu i Prištini u siječnju dodatno je ohrabrio obje strane koje, čini se, ne mogu pronaći zajednički jezik. Odluka kosovske vlade da od 1. veljače zabrani optjecaj srpskog dinara u sjevernoj regiji, gdje živi značajna srpska zajednica, izvela ih je na ulice. Prosvjedi Srba u Mitrovici uslijedili su nakon incidenata prošlog ljeta kada su Srbi sabotirali izbore u Prištini samo nekoliko dana nakon objave sporazuma između Kosova i Srbije uz posredovanje EU. Unatoč prijetnjama da će povući vojnu i gospodarsku potporu, nijedna strana nije dala nikakve naznake da bi pristala pregovarati o prijeko potrebnom kompromisnom rješenju jer obje zemlje teže članstvu u EU. Osim zabrinutosti da ove nove napetosti, koje ponovno bukte između dviju zemalja zapadnog Balkana, izazivaju Europu, žurba EU-a da “normalizira” situaciju u samoproglašenoj neovisnoj pokrajini, koju još nisu priznale sve države članice, također bi mogla biti tumačiti u kontekstu rusko-ukrajinskog rata i njegova dugo očekivanog kraja. Prvo, tradicionalni odnos Beograda s Moskvom nije puno zahladnio od početka rata, unatoč službenim izjavama srbijanskih vlasti koje podržavaju stav Zapada. Nepoželjno je i da se Rusija poziva na presedan Kosova, što je jedan od argumenata Rumunjske za nepriznavanje neovisnosti te bivše srpske pokrajine. EU je već otvorila pristupne pregovore sa Srbijom i potpisala sporazum o pridruživanju s Kosovom, ali ne može dovršiti te korake, dijelom zbog nestabilnosti koju odnosi dviju država stvaraju na Zapadnom Balkanu, a dijelom zato što još uvijek postoje Države članice koje ne odustaju od stava o nepriznavanju bivše srpske pokrajine.

Do ožujka Kosovo i Srbija moraju se dogovoriti o planiranju normalizacije odnosa

Prema ultimatumu EU-a, Kosovo i Srbija do ožujka moraju odlučiti hoće li prihvatiti međunarodni plan – EU-a i SAD-a – za normalizaciju međusobnih odnosa. Ako ne uspiju postići dogovor, suočit će se s kaznama u smislu ulaganja i zapadne gospodarske i političke potpore. A poruka koju je iznio europski povjerenik Miroslav Lajcak bila je vrlo jasna: strana koja ne želi poduzeti korake prema “pomirenju” bit će više kažnjena.

“Do ožujka ćemo znati napredujemo li ili ne, a ako ne, znat ćemo zašto, tko je za to odgovoran”, rekla je povjerenica.

Srbija, koja je već dobila stotine milijuna eura, au posljednjem desetljeću otvorila samo 22 od 35 pristupnih poglavlja, ima što za izgubiti. No isto tako i Kosovo, čiji se građani mogu slobodno kretati – bez viza i putovnica – unutar schengenskog prostora od 1. siječnja. Štoviše, obje su imale koristi od zapadnih ulaganja – a da se, u slučaju Srbije, nisu morale odreći svog tradicionalnog odnosa s Moskvom ili svog novijeg povlaštenog odnosa s Kinom. Štoviše, prisutnost snaga NATO-a u regiji bila je i jest jamstvo da neće eskalirati napetosti kao što je to bilo tijekom rata 1998.-1999., a nema takav ugovor s Europskom ekonomskom i monetarnom unijom. Osim toga, kosovska vlada motivirala je svoju odluku željom da obuzda novčane primitke koji pogoduju pranju novca. Srbijanski dinar optječe još samo u sjevernom dijelu pokrajine, gdje se njime isplaćuju mirovine, naknade i plaće Srba koji rade u paralelnim srpskim državnim institucijama na Kosovu.

Srbijanski predsjednik Aleksandar Vučić najavio je da je već imao susrete sa zapadnim čelnicima koji podržavaju Kosovo – SAD-om, Velikom Britanijom, Francuskom, Njemačkom i Italijom – te da razumiju učinke “zločinačke odluke” prištinske vlade da prekine financijske transakcije sa Srbijom. .

Štoviše, Vučić je najavio da će zatražiti raspravu Vijeća sigurnosti NATO-a o toj temi. Srbijanski političar, koji se pozvao na “poštivanje pravila međunarodnog javnog prava i Povelje UN-a” , istaknuo je kako danas svi razumiju da je Priština jedina koja želi kaos.

“Mislim da postoji ogromno nepovjerenje prema Prištini i njenom djelovanju. Mislim da je danas svima jasno koliko sam bio u pravu kada sam rekao da samo jedna strana želi da izazove haos, provokacije i eskalira situaciju u južnoj srpskoj pokrajini”, rekao je Vučić. rekao je.

Nakon nedavnih uličnih prosvjeda, kosovski premijer Alvin Kurti najavio je da će omogućiti jednomjesečno prijelazno razdoblje za srpsko stanovništvo da se prilagodi novoj mjeri. Prema Beogradu, mjera bi pogodila oko 100.000 ljudi.

Napetosti između Prištine i Beograda rastu mjesecima, a čini se da EU nije u stanju posredovati u sukobu. Krajem svibnja prošle godine mirovne snage NATO-a bile su prisiljene intervenirati u sukobu u sjevernoj pokrajini Kosovo, što je rezultiralo nekoliko ozlijeđenih. Kosovsku stranu optužuju za zloporabe zbog nedavnog uhićenja Srba, koji su i sami osumnjičeni za nasilne zločine. Od tada Bruxelles pokušava prošle godine vratiti na pregovarački stol sporazum od 11 točaka, o kojem se raspravlja od jeseni 2022. godine. Ali bez uspjeha.

Suštinski, ovaj sporazum ne bi zahtijevao od Srbije da eksplicitno prizna neovisnost Kosova, samo da se ne suprotstavlja njegovim pokušajima da se pridruži raznim međunarodnim organizacijama. Što bi srpskoj strani bilo donekle prihvatljivo. Ali Priština – a konkretno sadašnji premijer Albin Kurti – ne želi prihvatiti, kako predlažu zapadni diplomati, stvaranje autonomnih naselja srpske manjine i udruge Srba. Kurti je ovu točku – koju je 2013. prihvatio njegov prethodnik – označio kao stvaranje države u državi.

“Za nas, svaki sporazum koji nema uzajamno priznavanje u svojoj srži definitivno nije sporazum o potpunoj normalizaciji”, rekao je Albin Kurti.

Kosovo je jednostrano proglasilo neovisnost 2008. Od tada je njezinu neovisnost priznalo gotovo 100 zemalja, uključujući i veliku većinu zemalja EU. Pet zemalja – Cipar, Grčka, Španjolska, Slovačka i Rumunjska – još uvijek ne priznaju samoproglašenu državu Kosovo. Ni Srbija očito ne priznaje prištinski režim. Pet država članica EU-a koje nisu priznale neovisnost Kosova imaju iskustvo u naporima za samoodređenje koje podržavaju određene manjine na njihovom teritoriju, što ih je dovelo u delikatan položaj. Ali za Rumunjsku je središnji argument bilo Pridnjestrovlje, kao što su tijekom godina objasnila dva ministra vanjskih poslova koji su stajali iza dokumenata koje je Rumunjska usvojila o Kosovu.

“Predsjednikova politika bila je podržana argumentima Ministarstva vanjskih poslova i, na sreću, slijedila je preporuke Ministarstva vanjskih poslova. Ako priznajete Kosovo, zašto ste protiv Pridnjestrovlja, jer je Pridnjestrovlje također separatističko? To su bile naše računice u to vrijeme, 2008. godine”, kaže Adrian Cioroianu, a prenosi Europa Libera.

“Uvijek je postojala mogućnost da će Rusija pokrenuti ovo pitanje, posebno u vezi s Rumunjskom i interesom Rumunjske za cjelovitost Republike Moldavije, u uvjetima preokreta o nepriznavanju Kosova”, objasnio je Cristian Diaconescu, bivši ministar vanjskih poslova 2009. i 2012. godine.

Prema njegovim riječima, stajalište Rumunjske bilo je opravdano, što je pokazao razvoj događaja koji su uslijedili, od sukoba u Gruziji, koji je završio pripajanjem Južne Osetije i Abhazije, do onog na Krimu 2014. i novijeg pripajanja četiriju drugih pokrajina. u Ukrajini.

“Nemojmo zaboraviti da se Rusija, kada je anektirala Krim, pozvala na kosovski argument”, rekao je Cristian Diaconescu.