Novi i stari mediji

U Švedskoj se nedavno vodila žustra rasprava između novih i starih medija. Koje bi publikacije trebale imati pravo nazivati ​​se objektivnima i činjeničnima? Za koje se novine, TV i radio kanale može reći da prenose nepristranu i nijansiranu sliku stvarnosti? I koje su medijske tvrtke sklonije političkom utjecaju ili možda čak propagandi?

Očito je da stariji, etabliraniji mediji, često povezani s liberalnim i socijaldemokratskim strankama, smatraju da djeluju gotovo besprijekorno kada je u pitanju objektivno i nepristrano izvještavanje. To se ne odnosi samo na Švedsku već i na zapadni svijet općenito.

Također je očito da starije medijske kuće ponekad imaju izrazito idealiziranu sliku o sebi. Vole govoriti o važnosti novinarskog zanata, o zakonima o slobodi izražavanja, o načelima u vezi s odgovornošću izdavača, o etičkim pravilima kojih se novinari trebaju pridržavati. Vole govoriti o svojoj odgovornosti prema javnosti i, ne najmanje važno, o svojoj važnosti za demokraciju.

I istina je da masovni mediji i novinarstvo imaju važnu ulogu u funkcionirajućoj demokraciji. Netko mora propitivati ​​vlast. Netko bi trebao građanima ponuditi slike i priče o tome što se događa u njihovim vlastitim zemljama.

Dakle, u čemu je problem? Pa, posljednjih godina sve veći udio građana i političara u našim zapadnim zemljama otkrio je da nepristranost i istina koju dominantni mediji tvrde da prenose nisu ni nepristrane ni istinite.

Sukob je najočitiji u SAD-u. Donald Trump je donekle izgradio svoju političku karijeru prikazujući etablirane medije kao lažljive i nepatriotske. Mediji su odgovorili naglašavajući da njegovi postupci potkopavaju povjerenje u medije i da pojačavaju političku polarizaciju.

Istovremeno, nepobitna je činjenica da mnogi Amerikanci smatraju da etablirani mediji prenose ljevičarsku sliku stvarnosti. A jedan od razloga uspjeha Donalda Trumpa svakako je taj što je tako jasno pokazao da se ne boji medija. A sada, u svom drugom mandatu, provodi izvanrednu količinu vremena razgovarajući s medijima.

No, vratimo se Švedskoj. Ono što se nedavno dogodilo u dugoj zemlji na sjeveru jest da su prethodno dominantni mainstream mediji bili ozbiljno izazvani novim i, prema mnogima, desničarskim medijima.

Počelo je s relativno novom medijskom tvrtkom Kvartal koja je objavila izrazito satiričnu kampanju u kojoj je liberalne dnevne novine Dagens Nyheter i dva javna servisa Sveriges Radio i Sveriges Television prikazala kao “nepristrane” i “objektivne” na takav način da su svi shvatili da Kvartal misli da ti medijski akteri uopće nisu nepristrani ili objektivni.

Jedan od vodećih novinara Dagens Nyhetera, Niklas Orrenius, oštro je reagirao. Rekao je da Kvartal njegov rad vuče u prljavštinu i da Kvartal “piša po” ozbiljnom novinarskom poslu koji Dagens Nyheter obavlja.

No onda se dogodilo nešto na što Niklas Orrenius, čini se, nije bio spreman. Brojni novinari iz raznih desničarskih medijskih kuća i mnogi neovisni debatanti na društvenim mrežama stali su u obranu Kvartala. Objasnili su koliko je smiješno što Dagens Nyheter pokušava ostaviti dojam da njihovo izvještavanje nije prožeto jasnom liberalnom i progresivnom agendom. Svi to vide, a tko to ne vidi, mora da je slijep.

Kolektivna reakcija bila je toliko opsežna da je Orrenius bio prisiljen odustati. Naravno, nije priznao da njegove novine – i on sam – izvještavaju vijesti iz određene ideološke perspektive, ali je otišao toliko daleko da je rekao da on i njegovi kolege pokušavaju biti objektivni, ali da možda neće uvijek uspjeti.

Iz rasprave je prije svega proizašlo da novinari iz starih – i ljevičarskih – medija – više ne mogu proći nekažnjeno. Mali, novopečeni Kvartal dopustio si je otvoreno ismijavanje Dagens Nyhetera (koji su najveće švedske dnevne novine). Kad su novinari Dagens Nyhetera pokušali odgovoriti, naišli su na tako velik otpor da nisu mogli pobijediti u raspravi.

A s obzirom na to da su u rujnu u Švedskoj izbori i da se očekuje da će mediji igrati značajnu ulogu u izbornoj kampanji, bilo je dobro, smatraju i novinari i obični Šveđani s desničarskim simpatijama, da je novo novinarstvo spremno izazvati staro. Vrijeme kada su samo ljevičarski mediji mogli određivati ​​dnevni red je prošlo.