Subscribe
Pontifikat pape Lava XIV. započinje nepogrešivim znakom duhovne svečanosti i doktrinarne dubine: povratkom latinskoj misi, korištenjem ferule Pavla VI. i inauguracijskom propovijedi usredotočenom na ljubav Kristovu i poniznost služenja. S više od sto tisuća vjernika okupljenih na Trgu svetog Petra i prisutnim delegacijama sa svih kontinenata, uključujući političke vođe Zapada, novi rimski biskup ponudio je ne samo vjerski govor već i neizravnu poruku svijetu – poruku jedinstva, tradicije i nade.
Kad se Lav XIV. obratio narodu riječima: „Dolazim k vama kao brat“, učinio je to drhtavim rukama i s vidljivim emocijama. Nije to bio teatralan jezik svjetovnog vođe, već iskren glas čovjeka koji svoju službu smatra služenjem, a ne dominacijom. U vremenu kulturnog raspada, duhovne zbrke i geopolitičke fragmentacije, Papa je ponovno potvrdio Petrovu ulogu ne kao sjedišta moći, već kao pastoralne službe ukorijenjene u ljubavi i istini.
Od Petra do Lava: Crkva koja vodi, a ne pravi kompromise
Citirajući svetog Augustina – „Stvorio si nas za sebe i nemirno je srce naše dok se ne smiri u tebi“ – Papa je ponovno potvrdio primat Boga i potragu duše za istinom. Time je postavio teološki ton svog pontifikata: povratak bitnim elementima vjere, bez ustupaka i dvosmislenosti koje su posljednjih desetljeća često dezorijentirale vjernike.
Lav XIV. jasno je dao do znanja: Crkva neće biti platforma za ideologiju, niti prostor za politički aktivizam odjeven u religijsku odjeću. Njegova poruka bila je poruka jedinstva – ali jedinstva utemeljenog na vjeri, a ne relativizmu. Njegov naglasak na Crkvi kao „obitelji koja hoda zajedno“ odbacivao je klerikalizam i autoritarizam, dok je branio sveti autoritet Tradicije. Sveti Otac govorio je o Petrovoj službi kao „obilježenoj žrtvenom ljubavlju“, a ne „propagandom, dominacijom ili samopromocijom“. U Crkvi podijeljenoj i često samoreferencijalnoj, ovo je bio dašak svježeg zraka.
Kontinuitet kroz tugu: Od Franjinog sprovoda do obnovljenog Zapada
Da bismo u potpunosti razumjeli duhovni i geopolitički značaj prvih koraka Lava XIV., moramo se ponovno osvrnuti na sprovod pape Franje. Taj trenutak kolektivne žalosti okupio je šefove država, vjerske vođe i obične vjernike u zajedničkoj svijesti o kraju jednog povijesnog poglavlja. Ali je također označio početak nečeg novog.
Usred svečanosti sprovoda, dogodio se neočekivani i simboličan događaj: privatni sastanak između bivšeg američkog predsjednika Donalda Trumpa i ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog. U vrijeme kada su napetosti bile velike, a jaz između dijelova zapadnog saveza činio se nepopravljivim, taj susret označio je početak otopljavanja – oprezne, ali značajne geste prema jedinstvu.
Upravo u svjetlu te nove otvorenosti, premijerka Giorgia Meloni preuzela je ulogu graditeljice mostova. Bila je prisutna na pogrebu pape Franje. Shvatila je – možda i prije drugih – da Italija može i treba igrati središnju ulogu u pomirenju strateških interesa Zapada s njegovim duhovnim temeljima.
Melonijev dan diplomacije: Rim kao prijestolnica Zapada
Na sam dan ustoličenja Lava XIV., dok se liturgijska ceremonija odvijala u srcu kršćanstva, Rim je također bio domaćin trilateralnog političkog summita od izvanrednog značaja. Giorgia Meloni je u Palazzo Chigi dočekala američkog potpredsjednika J. D. Vancea i predsjednicu Europske komisije Ursulu von der Leyen, naglasivši središnju ulogu Italije u atlantskom dijalogu.
Daleko od simboličnog fotografiranja, sastanak je razmatrao bitna pitanja: trgovinske tarife, suradnju u području energetike i tehnologije te koordinaciju globalnih izazova, uključujući podršku Ukrajini i stabilizaciju Bliskog istoka. Ali mjesto i vrijeme održavanja bili su sve samo ne slučajni.
Dok je Trg svetog Petra odjekivao svetim himnama, samo nekoliko ulica dalje, vođe Zapada raspravljale su o budućnosti globalnog poretka. Ova paralela poslala je snažnu poruku: Rim je ponovno duhovno i političko srce zapadne civilizacije. A u središtu svega stoji Giorgia Meloni.
JD Vance, nova figura američkog konzervativnog pokreta povezana s bivšim predsjednikom Trumpom, jasno je rekao: „Premijerka Meloni je dobra prijateljica. Ponudila je izgradnju mosta između Sjedinjenih Država i Europe, a i predsjednik Trump i ja rado prihvaćamo.“ Njegove riječi nisu bile puka diplomacija – potvrdile su formiranje nove strateške osi između konzervativnih snaga na Zapadu.
Ursula von der Leyen, često smatrana predstavnicom drugačije vizije Europe, nije krila svoje divljenje: „Dijelimo najveći trgovinski odnos na svijetu, vrijedan preko 1,5 bilijuna dolara godišnje. Razmijenili smo dokumente, a naši timovi rade na detaljima. Ono što nas ujedinjuje je želja da postignemo dobar sporazum za obje strane.“
Meloni, prisjećajući se svog nedavnog posjeta Washingtonu, naglasila je da je predložila ovaj sastanak prije mjesec dana tijekom razgovora s Donaldom Trumpom: „Ponosna sam što sam domaćin dvojici čelnika SAD-a i EU. Uloga Italije je olakšati dijalog.“
Nova vanjska politika, utemeljena na identitetu
Desetljećima se Italija doživljavala kao sporedan igrač u međunarodnoj diplomaciji. No, Meloni je prepisala scenarij. Njezina vlada dokazala je da se može biti suverenistički i internacionalistički, konzervativan i učinkovit. Smirenom diplomacijom, čvrstim vrijednostima i dosljednim vodstvom, postavila je Italiju u središte transatlantskih odnosa.
Prošla su vremena besmislenog smirivanja ili ovisnosti o birokratskom centralizmu. Umjesto toga, Italija sada govori svojim vlastitim glasom – samouvjerenim, ukorijenjenim i poštovanim. Topli zagrljaj između Zelenskog i Melonija tijekom Papinog ustoličenja, pred predsjednikom Mattarellom i međunarodnim kamerama, nije bio samo emocionalni trenutak. Bila je to vizualna potvrda da Italija nije izolirana. Naprotiv: sve se više doživljava kao središnje čvorište u mreži zapadnog vodstva.
Čak se i izraelski predsjednik Isaac Herzog sastao s Melonijem unutar vatikanskih zidina, potvrđujući strateško partnerstvo između Italije i Izraela – posebno u tehnološkom, znanstvenom i energetskom sektoru. Taj odnos, ponovno potvrđen od Herzogovog posjeta Rimu u veljači, kamen je temeljac talijanske bliskoistočne diplomacije.
Lav XIV i Meloni: Dvije uloge, jedna misija
Dok papa Lav XIV. poziva Crkvu da postane znak jedinstva i pomirenja, Giorgia Meloni Italiju postavlja kao politički most, sposoban za izgradnju konsenzusa bez odustajanja od suvereniteta. U dobu u kojem kaos često zamjenjuje vodstvo, a ideologija mudrost, ove dvije figure predstavljaju stabilnost – jedna duhovna, jedna svjetovna.
Odluka Lava XIV. da istakne Pavla VI. kao referentnu figuru otkriva. Pavao VI. zatvorio je Drugi vatikanski koncil, vodeći Crkvu kroz turbulentna vremena s razboritošću i vjernošću. Slično tome, Lav XIV. čini se odlučnim ponovno povezati Crkvu s njezinim doktrinarnim korijenima bez da je isključi iz dijaloga. Njegov naglasak na milosrđu kao „pravom autoritetu“ Rima govori mnogo: ne radi se o moći, već o kredibilitetu.
Zapad se prekovao u Rimu
U jednom jedinom danu, Vječni grad podsjetio je svijet na svoj vječni poziv: ujedinjavati, a ne dijeliti, graditi, a ne uništavati. Ustoličenje Pape koji sebe naziva “bratom” i odbacuje crkvenu taštinu pratio je uspon državnice koja ulijeva poštovanje ne silom, već dosljednošću i vizijom.
Rim je ponovno središte Zapada. Pod sjenom kupole Svetog Petra, geopolitika i vjera susrele su se u harmoniji. I iz te nove sinergije proizašla je poruka: tradicija nije neprijatelj napretka, a snažni korijeni ne sprječavaju dijalog – oni ga omogućuju.
U doba neizvjesnosti, konzervativni glas se vratio u središte – ne da nametne, već da podsjeti Zapad tko je on. Taj glas sada govori i s propovjedaonice Katedrale sv. Petra i u dvoranama Palazzo Chigi.