“Europska unija se kreće prema superdržavi” – Bivši poljski diplomat osporava centralizaciju EU-a

U improviziranom intervjuu koji sam dao u rumunjskoj Parlamentarnoj palači, nakon što je rasprava koju je organizirala stranka AUR završila gromoglasnim pljeskom, Jarosław Lindenberg, bivši državni podtajnik u poljskom Ministarstvu vanjskih poslova, iznio je vrlo provokativan argument: trenutna putanja Europske unije više nije demokracija, već sporo demontiranje nacionalnog suvereniteta, a reforma više nije održiva.

Lindenbergove kvalifikacije privlače pozornost. Ugledni diplomat desetljećima je gradio mostove diljem istočne Europe, osnivao veleposlanstva u novoneovisnim baltičkim državama i Crnoj Gori, služio je kao veleposlanik u Bugarskoj i Bosni te nadgledao poljski diplomatski aparat do kraja 2023. Ipak, ta desetljeća institucionalne službe dovela su ga do radikalnog zaključka: “Ne vjerujem u reforme”, izjavljuje bez ustručavanja. “Ili ćemo je raspustiti ili će postati prava superdržava.”

To je dijagnoza utemeljena na povijesnoj usporedbi. Lindenberg povlači upečatljivu paralelu sa Sovjetskim Savezom, sustavom kojem je iz prve ruke svjedočio kao čovjek rođen u komunizmu. „Sjećam se kada smo razgovarali, tijekom mog studentskog vremena, a kasnije i za vrijeme vojnog stanja koje je uveo general u Poljskoj, o raspadu komunističkog bloka. Bilo je to kao sanjati o radu na Marsu ili drugim planetima. Nitko nije vjerovao da će se to dogoditi za našeg života. Ali dogodilo se ranije nego što smo očekivali“, prisjeća se. No ono što mu je tada davalo nadu sada ga muči: EU, tvrdi, replicira iste strukturne nedostatke koji su osudili komunizam.

Srž njegove brige je centralizacija. Dok Sjedinjene Države predstavljaju istinski federalizam s razumnom podjelom nadležnosti između Washingtona i saveznih država, EU je težila neumoljivoj centralizaciji. „Što je više država članica unutar Europske unije, to je ona centraliziranija, a manje nadležnosti ostaje u nadležnosti država članica“, objašnjava Lindenberg. Najzloslutnije je to što upozorava da će predložene ustavne promjene Spinellijeve grupe, ako se provedu, transformirati EU u još centraliziraniju superdržavu.

Ali ovdje Lindenbergov argument postaje gotovo kulturni: Europa, inzistira on, u osnovi je različita od Amerike. „Sve te američke države imaju istu povijest. Ljudi govore istim jezikom i dijele iste vrijednosti. Dok u Europi imamo nacije koje su nastale tijekom dugotrajnog procesa. Svaka nacija ima svoj jezik, vlastitu kulturu, vlastitu tradiciju i sve te tradicije, kulture, jezici su individualni i ne mogu se ponoviti“, naglašava.

Izgradnja europske superdržave zahtijevala bi potpuno brisanje tih razlika. „To znači ukinuti suverenitet nacionalnih država i transformirati ljude koji stoljećima žive prema vlastitoj kulturi, vlastitoj tradiciji, u novu europsku naciju. Homogenu“, objašnjava. Ovaj eksperiment, tvrdi, već je pokušan. “Isti eksperimenti provedeni su i za vrijeme Sovjetskog Saveza. Naravno da nisu uspjeli.”

Dokazi, sugerira Lindenberg, su posvuda. Španjolska se bori protiv katalonskih pokreta za neovisnost. Belgija se suočava s flamanskim napetostima. Škotska traži autonomiju od Britanije. Čak i Poljska ima naznake šleske autonomije. To nisu anomalije, to su simptomi prirodnog ljudskog instinkta koji centralizirana vlast ne može potisnuti. “Proces centralizacije i postupnog lišavanja nacija njihovog suvereniteta protivan je prirodnim osjećajima i prirodnom i bitnom interesu nacija i naroda”, tvrdi on.

Ipak, Lindenberg smatra ekonomski kolaps pravom kriznom točkom. Predviđa da će “klimatsko ludilo” EU-a, Zeleni plan i nekontrolirane migracijske politike izazvati slom sustava. Baš kao što je ekonomska katastrofa, a ne politika, konačno slomila komunizam. “Isto se događa i s Europskom unijom. Ove tipično ideološke ideje koje nisu imale nikakve veze sa stvarnim ekonomskim interesom dovest će nas do siromaštva, a zatim do ekonomskog i socijalnog kolapsa”, upozorava.

Kad sam ga pitao hoće li krizni narativi, od COVID-a do ratnih prijetnji, trajno djelovati na učvršćivanje moći, Lindenberg nudi oprezni skepticizam. „Možete prijetiti ljudima ruskim napadom, novim virusom itd., ali ne možemo ih uvjeriti da ako postanu siromašniji zbog katastrofalnih ekonomskih politika koje vodi Europska unija, ne možemo ih uvjeriti da će postati bogatiji. Svatko zna koliko novca ima u novčaniku“, kaže s otvorenim realizmom.

Njegova poruka konzervativnim snagama Europe je hitna: Ujedinite se sada kako biste zaustavili transformaciju, a zatim preokrenite proces.vratiti se u Europu suverenih nacija, neovisnih suverenih nacija, koje bi mogle i trebale surađivati. Ali na dobrovoljnoj osnovi.”

Slažemo li se netko ili ne, Lindenbergov argument zaslužuje ozbiljnu raspravu. To je sofisticirani slučaj raspada EU-a koji dolazi od nekoga tko je svoju karijeru proveo gradeći europske institucije, čovjeka koji ih dovoljno dobro poznaje da nas sve upozori.