Subscribe
Nedavno ponovno uspostavljanje graničnih kontrola između Poljske, Njemačke i Litve izazvalo je raspravu unutar Europske unije, izazivajući zabrinutost oko budućnosti slobodnog kretanja unutar schengenskog prostora. Međutim, pažljivo čitanje mjere ističe neke vrlo pozitivne i racionalne elemente u borbi protiv ilegalne imigracije.
SCHENGEN I URAVNOTEŽENI DRŽAVNI SUVERENITET
Schengenski prostor, uspostavljen 1995. godine, nesumnjivo predstavlja jedno od najznačajnijih postignuća europskog projekta, omogućujući slobodno kretanje osoba između 27 europskih zemalja. Međutim, sam zakon uključuje zaštitne klauzule koje ovlašćuju privremeno ponovno uspostavljanje graničnih kontrola u slučaju ozbiljne prijetnje javnom redu ili unutarnjoj sigurnosti (članci 25.-30. Zakonika o schengenskim granicama). Odluka Poljske donesena 7. srpnja o ponovnom uspostavljanju graničnih kontrola s Njemačkom i Litvom uklapa se u ovaj regulatorni kontekst. Ova mjera, iako privremena i selektivna, predstavlja čin samoobrane poljske države od porasta trgovine ljudima i nezakonitog ulaska migranata, pojava koje mogu ugroziti i unutarnju sigurnost i socijalnu koheziju.
NEREGULARNO IMIGRACIJSKO DOLAZAK: RASTUĆA PRIJETNJA
Neregularna imigracija ne može se smatrati isključivo administrativnim pitanjem; to je složen, višedimenzionalan i stalno promjenjiv fenomen s dubokim ekonomskim, društvenim i zdravstvenim implikacijama, prije svega u smislu nacionalne sigurnosti. Neovlašteni ulazak stranih državljana ugrožava sposobnost učinkovitog i racionalnog upravljanja tokovima legalnih migracija, mijenjajući ravnotežu koju uspostavljaju državni sustavi planiranja i prihvata. Ova dinamika, zapravo, preopterećuje nacionalne mehanizme za međunarodnu zaštitu i humanitarnu pomoć, otežavajući prepoznavanje stvarnih situacija ranjivosti i potičući isključenost i marginalizaciju. Nadalje, neregularna imigracija često je usko povezana s transnacionalnim kriminalnim mrežama, posebno onima koje su uključene u trgovinu ljudima, krijumčarenje i iskorištavanje radne snage, koje napreduju u slabim kontrolama i nejednakim propisima u europskim zemljama. Ovaj fenomen također utječe na legalno gospodarstvo, potičući neprijavljeni rad i, u nekim slučajevima, zlouporabu sustava socijalne skrbi, čime se potkopava održivost javnih usluga i stvara ogorčenje među lokalnim stanovništvom. To nezadovoljstvo može se pretvoriti u društvene napetosti, doprinoseći političkoj nestabilnosti i fragmentaciji demokratskog konsenzusa. Nedavne mjere koje je Poljska poduzela, poput ponovnog uvođenja graničnih kontrola, opravdane su s obzirom na porast aktivnosti krijumčarenja migranata, za koje se navodi da su djelomično olakšane manje rigoroznim upravljanjem tokovima od strane njemačkih i litavskih vlasti. Iz te perspektive, ilegalna imigracija ne pojavljuje se samo kao izazov nacionalnoj upravi, već i kao test kohezije i solidarnosti među državama članicama Europske unije.
PROPORCIONALNOST I SELEKTIVNOST MJERE
Jedan od glavnih pozitivnih elemenata poljske mjere je njezina proporcionalnost. Kontrole su aktivirane na početno razdoblje od 30 dana, s mogućnošću produljenja samo u slučaju trajnih problema. Nadalje, selektivnost kontrola (usmjerenih na sumnjiva vozila poput autobusa, kombija sa zatamnjenim staklima i automobila s brojnim putnicima) minimizira utjecaj na obične putnike i prekograničnu trgovinu. Ministar unutarnjih poslova Tomasz Siemoniak izjavio je da cilj nije ometanje mobilnosti, već sprječavanje i borba protiv nezakonitih aktivnosti. U tom smislu, mjera je u potpunosti u skladu s načelima nužnosti i proporcionalnosti utvrđenim u pravu EU.
JAČANJE JAVNE SIGURNOSTI I POVJERENJE
Vidljiva prisutnost policije na granicama također ima pozitivan psihološki učinak na stanovništvo. U eri rastuće percepcije nesigurnosti, jačanje graničnih kontrola može povećati osjećaj zaštite i povjerenja u državne institucije. Raspoređenih 1800 policajaca jasan je signal vladine predanosti obrani teritorijalnog integriteta i javnog reda. Ove akcije doprinose sprječavanju prekograničnog kriminala, uključujući trgovinu drogom, trgovinu oružjem, prostituciju i krijumčarenje. Drugim riječima, kontrola vanjskih i unutarnjih granica Europske unije nije samo zakonska dužnost, već i bitna komponenta svake moderne sigurnosne politike.
ODGOVORNOST I MEĐUNARODNA SURADNJA
Ponovno uvođenje graničnih kontrola također je dio šireg konteksta međusobne odgovornosti među državama članicama, posebno s obzirom na nedostatak koordinacije među nekim susjednim zemljama. Da bi pravilno funkcionirao, schengenski sustav zahtijeva od svake države da učinkovito kontrolira svoje granice i surađuje sa svojim susjedima. Bez ovog načela reciprociteta, europska solidarnost riskira da se pretvori u asimetriju i neravnotežu. Poljska gesta stoga se ne može protumačiti kao jednostrano zatvaranje, već kao poziv na dijalog i poštivanje zajedničkih pravila.
ZAŠTITA GRANICA KAO PREDUVJET ZA INTEGRACIJU
Europska integracija temelji se na određenim bitnim stupovima: jedinstvenom tržištu, slobodnom kretanju, solidarnosti i sigurnosti. Međutim, zaštita unutarnjeg reda i granična kontrola čine temelj na kojem se te vrijednosti mogu konkretno provesti. Bez učinkovite kontrole, sloboda kretanja može postati ranjiva; bez strogih kriterija ulaska, socijalno uključivanje postaje teže upravljati. Iz te perspektive, politike borbe protiv ilegalne imigracije ne bi se trebale promatrati kao sukob s ljudskim pravima, već kao alat za uravnoteženje prihvaćanja i zakonitosti.
EKONOMSKE IMPLIKACIJE
Proteste nekih poslovnih udruženja, zabrinutih zbog kašnjenja na granicama, treba procijeniti i u svjetlu dugoročnih koristi. Iako privremene granične kontrole mogu uzrokovati manja kašnjenja u prijevozu ili neugodnosti za putnike, jačanje zakonitosti predstavlja ulaganje u stabilnost i predvidljivost. Doista, legalno gospodarstvo napreduje samo u okruženjima gdje su pravila jasna, granice sigurne, a poduzeća mogu poslovati bez straha od nelojalne konkurencije ilegalnih aktera. Sloboda kretanja ne može postojati bez stroge provedbe zakona.
PRIVREMENE KONTROLE KAO ALAT INSTITUCIONALNE OTPORNOSTI
Ponovno uvođenje graničnih kontrola u Poljskoj, iako kritizirano od strane nekih međunarodnih promatrača i dionika, predstavlja jasan primjer institucionalne otpornosti suočene s višestrukim krizama. U sve nestabilnijem geopolitičkom kontekstu, u kojem se Europska unija suočava sa složenim i međusobno povezanim prijetnjama (poput međunarodnog terorizma, hibridnog ratovanja, pritiska nereguliranih migracijskih tokova i rastućih napetosti na svojim istočnim granicama), jačanje kapaciteta suverene kontrole čini se ne samo opravdanim u smislu demokratske legitimnosti, već i nužnim za učinkovitost i zaštitu kolektivne sigurnosti. Mjera koju je Varšava usvojila može se protumačiti kao pragmatičan i višerazinski odgovor, usmjeren na obranu teritorijalnog integriteta zemlje, učinkovitu borbu protiv organiziranog kriminala i prekograničnih mreža trgovine ljudima te očuvanje javnog reda i vladavine prava u vrijeme ranjivosti. Nadalje, doprinosi jačanju povjerenja građana u državne institucije, pokazujući konkretnu sposobnost reagiranja suočene s potencijalno destabilizirajućim situacijama. Poljska odluka također naglašava potrebu za promicanjem simetričnijeg i odgovornijeg pristupa među državama članicama, u kojem se teret sigurnosti raspoređuje na pravedan i koordiniran način. S ekonomskog gledišta, usvajanje privremenih kontrola može pomoći u osiguravanju transparentnijih i konkurentnijih uvjeta za legalnu gospodarsku aktivnost, sprječavajući poremećaje u prekograničnim tokovima zbog poticanja nezakonitih ili distorzivnih praksi. Međutim, usvajanje takvih mjera također postavlja značajna pitanja o budućnosti schengenskog prostora i riziku da bi hitna rješenja mogla postati trajna, potkopavajući jedan od temeljnih stupova europske integracije. Pravi izazov za Uniju stoga će biti konsolidacija učinkovitih mehanizama suradnje, koordinacije i solidarnosti među državama članicama, kako bi se inicijative poput poljske mogle uključiti u zajednički strateški okvir za upravljanje vanjskim granicama, inspiriran kriterijima racionalnosti, proporcionalnosti i održivosti.