Subscribe
Dana 19. svibnja 2026. pregovarači Europske unije postigli su dogovor o provedbi trgovinskog sporazuma sklopljenog sa Sjedinjenim Državama prošlog ljeta u Turnberryju u Škotskoj, usred rastućih transatlantskih napetosti. Sporazum, postignut između američkog predsjednika Donalda Trumpa i predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen, predstavlja jedan od najznačajnijih ekonomskih kompromisa između dviju strana Atlantika posljednjih godina, ali istovremeno naglašava duboku krhkost odnosa između Washingtona i Bruxellesa. Sporazum predviđa ukidanje carina na većinu američke industrijske robe uvezene na europsko tržište. Međutim, njime se također utvrđuju carine do 15% na europske proizvode namijenjene Sjedinjenim Državama, što je izazvalo široke kritike unutar Europskog parlamenta. Doista, mnogi zastupnici u Europskom parlamentu smatrali su kompromis neuravnoteženim u korist američkih interesa, vjerujući da je EU prihvatila ekonomski i politički štetne uvjete kako bi izbjegla novu eskalaciju trgovine. Zaključak pregovora dogodio se u vrijeme posebnog diplomatskog pritiska. Posljednjih tjedana predsjednik Trump prijetio je uvođenjem carina od 25% na europske automobile ako se sporazum ne provede do 4. srpnja. Ovaj ultimatum pomogao je ubrzati europski proces donošenja odluka, pokazujući kako američka administracija koristi trgovinski utjecaj kao alat za vršenje političkog pritiska na svoje europske saveznike.
TEŠKOĆE UNUTAR EUROPSKE UNIJE
Proces koji je doveo do odobrenja sporazuma bio je dug i složen. Zastupnici Europskog parlamenta blokirali su proces ratifikacije tjednima nakon Trumpovih agresivnih izjava o Grenlandu u prvim mjesecima godine. To je pogoršano obustavom procesa nakon uvođenja novih carina od strane Sjedinjenih Država, nakon presude Vrhovnog suda SAD-a kojom su određene carinske mjere koje je Bijela kuća usvojila nakon Trumpovog povratka na vlast proglašene nezakonitima. U tom kontekstu velike neizvjesnosti, europske institucije tražile su jača jamstva od Washingtona. Tek nakon što ih je Europska komisija uvjerila da će Sjedinjene Države poštovati dogovoreno ograničenje carina od 15%, Europski parlament pristao je surađivati s ciparskim predsjedništvom Vijeća Europske unije, koje je odgovorno za zastupanje država članica u pregovorima. Odluka o nastavku sporazuma pokazuje kako je EU dao prioritet stabilizaciji gospodarskih odnosa nad rizikom otvorenog trgovinskog sukoba sa Sjedinjenim Državama. U međunarodnom kontekstu obilježenom geopolitičkim sukobima, energetskim napetostima i strateškom nestabilnošću, Bruxelles je smatrao prioritetom očuvanje barem minimalnog oblika transatlantske suradnje.
TRGOVINA KAO ALAT GEOPOLITIČKOG PRITISKA
Unatoč postignutom sporazumu, odnosi između EU i Sjedinjenih Država ostaju izuzetno osjetljivi. Bruxelles je i dalje zabrinut da bi američka administracija mogla nastaviti koristiti carine kao sredstvo političke prisile, čineći ekonomske odnose ovisnima o europskom usklađivanju s drugim međunarodnim pitanjima. Nedavne prijetnje europskom automobilskom sektoru također su imale jasnu političku dimenziju. Trump je posebno ciljao Njemačku nakon što je kancelar Friedrich Merz kritizirao američku vojnu intervenciju u Iranu, provedenu zajedno s Izraelom. Ova epizoda naglašava kako trgovinski sporovi više nisu izolirani od strateške i vojne dimenzije, već su dio šire rasprave o zapadnim geopolitičkim prioritetima. Istodobno, Washington i dalje potiče europske zemlje da više doprinesu sigurnosti Hormuškog tjesnaca slanjem vojnih brodova. Države članice EU-a do sada su zadržale oprezan i nevoljan stav, što je znak sve većeg razilaženja u stajalištima sa Sjedinjenim Državama o tome kako upravljati međunarodnim krizama. Značajna trenja i dalje postoje oko dosjea o Ukrajini. Između ostalog, neslaganja se tiču američke odluke o produljenju izuzeća od sankcija koje omogućuje kupnju ruske nafte. Ova odluka je u Europi protumačena kao mješoviti signal u vezi sa zajedničkim zapadnim stavom prema Moskvi. Tome se dodaju i Trumpove ponovljene prijetnje izlaskom iz NATO-a, faktor koji doprinosi raširenom osjećaju strateške nesigurnosti na europskom kontinentu.
EUROPSKI UVJETI I OBRANA INTERESA ZAJEDNICE
Svjesni nesigurnosti sporazuma, zastupnici u Europskom parlamentu pokušali su ga ojačati uvođenjem dodatnih uvjeta u konačni tekst. Ovaj izbor riskirao je iritirati Washington, jer te klauzule nisu prethodno dogovorene s njihovim američkim kolegama. Međutim, europska inicijativa odražava želju da se spriječi potpuno podređivanje Unije odlukama Bijele kuće. Sporazum iz Turnberryja također uključuje značajne ekonomske obveze Europe. EU se obvezala uložiti 600 milijardi dolara u Sjedinjene Države do 2028. u strateške sektore, kao i kupiti američku energiju u ukupnoj vrijednosti od 750 milijardi dolara. To su izuzetno značajne brojke koje pokazuju ekonomsku važnost transatlantske suradnje, ali istovremeno potiču raspravu o pravoj ravnoteži sporazuma. U tom kontekstu, važnost pregovaračke sposobnosti Europske unije snažno dolazi do izražaja. U sve nestabilnijem međunarodnom sustavu obilježenom tendencijom Sjedinjenih Država da daju prednost nacionalnim interesima koji se ponekad razlikuju od europskih, Bruxelles je pozvan da razvije neovisnu diplomatsku strategiju, temeljenu na obrani vlastitih interesa kako bi očuvao svoj ekonomski, energetski i geopolitički suverenitet. Turnberryjev sporazum pokazuje kako su unutarnja kohezija i čvrstoća europskih institucija ključni elementi u snalaženju u povijesnom razdoblju koje karakteriziraju rastuće međunarodne napetosti i sve nepredvidljiviji transatlantski odnosi.