Subscribe
Posljednjih godina europski energetski sustav prošao je kroz duboku transformaciju, potaknutu potrebom smanjenja ovisnosti o tradicionalnim izvorima opskrbe i jačanja sigurnosti opskrbe u međunarodnom kontekstu koji karakterizira rastuća geopolitička nestabilnost. Progresivno smanjenje uvoza plina iz Rusije, koje je rezultat promjena u međunarodnoj političkoj i ekonomskoj ravnoteži, potaknulo je europske zemlje da traže nove energetske partnere i redefiniraju svoje strategije opskrbe, s ciljem osiguranja većeg kontinuiteta opskrbe i veće otpornosti kontinentalnog energetskog sustava. Taj je proces doveo do pomicanja fokusa opskrbe prema Mediteranu, području koje je posljednjih godina steklo sve veću stratešku važnost zahvaljujući prisutnosti značajnih prirodnih resursa, razvoju nove prometne infrastrukture i potencijalu za jačanje energetske suradnje između Europe, Sjeverne Afrike i istočnog Mediterana. U ovom scenariju, posebno su važni jačanje odnosa s Alžirom, povijesnim energetskim partnerom Italije i Europske unije, te pokretanje iskorištavanja resursa prirodnog plina koji se nalaze u istočnom Mediteranu. Ovi resursi predodređeni su da sve više doprinose europskoj energetskoj sigurnosti i promijene regionalnu ravnotežu sektora. Među najznačajnijim projektima ove nove faze je razvoj polja Cronos, koje se nalazi uz obalu Cipra, inicijativa koja predstavlja posebno značajan korak u energetskoj povijesti otoka. Zahvaljujući ovom projektu, Cipar se prvi put priprema pridružiti redovima zemalja proizvođača i izvoznica prirodnog plina, iskorištavajući svoje morske resurse i jačajući svoju ulogu u energetskom krajoliku istočnog Mediterana. Istodobno, Alžir nastavlja potvrđivati svoju poziciju glavnog dobavljača Italije, dajući ključan doprinos izgradnji sve diverzificiranije i otpornije mreže opskrbe, manje izložene rizicima koji proizlaze iz potencijalnih poremećaja u opskrbi iz pojedinačnih geografskih područja. Razvoj ova dva procesa naglašava kako se europska energetska sigurnost sve više temelji na pluralnosti ruta, dobavljača i infrastrukture, sposobnih osigurati veću fleksibilnost sustava i dugoročno ojačati stratešku autonomiju kontinenta.
PROJEKT CRONOS I RAZVOJ CIPARSKOG PLINA
Razvoj polja Cronos započeo je nakon što su Eni i TotalEnergies, svaki s 50% udjela u Bloku 6 na obali Cipra, usvojili Konačnu investicijsku odluku, čime je omogućen početak faze izgradnje projekta. Ova inicijativa predstavlja prvi razvoj polja prirodnog plina u povijesti Cipra i očekuje se da će prve zalihe na tržište pustiti do 2028. Polje je identificirano 2022. godine, a potom je potvrđeno procjenom zaključenom 2024. godine. Nalazi se u dubokim vodama, otprilike 185 kilometara od jugozapadne obale otoka, i sadrži preko tri bilijuna kubičnih stopa plina u početku, količina koja ističe njegovu stratešku važnost za energetsku budućnost područja. Projekt uključuje izgradnju četiri podmorska bušotina, osmišljenih da jamče dnevnu proizvodnju od otprilike 500 milijuna kubičnih stopa prirodnog plina, što je ekvivalentno otprilike 2,8 milijuna tona ukapljenog prirodnog plina (LNG) godišnje. Ove količine doprinijet će međunarodnim tržištima, posebno europskom, jačajući dostupnost alternativnih izvora opskrbe.
INTEGRACIJA INFRASTRUKTURE S EGIPTOM
Jedan od najinovativnijih aspekata projekta je odabir korištenja postojeće infrastrukture, rješenje koje značajno smanjuje vrijeme razvoja, smanjuje potrebna ulaganja i ograničava utjecaj na okoliš u usporedbi s izgradnjom novog proizvodnog lanca. Plin izvađen iz polja Cronos bit će transportiran podmorskom vezom do Egipta, gdje će se prerađivati korištenjem već operativnih postrojenja polja Zohr, kojim upravlja Eni. Gorivo će zatim stići do terminala za ukapljivanje Damietta, također smještenog u Egiptu, gdje će se pretvoriti u LNG za izvoz na međunarodna tržišta, s posebnim naglaskom na europsku potražnju. Korištenje postojeće infrastrukture ključni je element industrijske strategije koju su usvojili Eni i TotalEnergies, a koja se fokusira na ulaganja karakterizirana visokom ekonomskom konkurentnošću, niskim troškovima i nižim emisijama. Ovaj pristup omogućuje valorizaciju postojeće imovine, izbjegavanje dupliciranja infrastrukture i promicanje veće ukupne održivosti projekta. Operativno pokretanje projekta također je omogućeno dovršetkom institucionalnog i ugovornog okvira. Nakon sporazuma potpisanog u veljači 2025. između vlada Cipra i Egipta, finalizirani su svi potrebni komercijalni sporazumi u vezi s korištenjem offshore infrastrukture Zohr, tranzitom plina kroz egipatski teritorij, ukapljivanjem u postrojenju Damietta i naknadnim marketingom LNG-a na međunarodnim tržištima. Prema riječima izvršnog direktora Enija Claudija Descalzija, Cronos predstavlja konkretan korak prema transformaciji Cipra u novog europskog proizvođača i izvoznika prirodnog plina te je kamen temeljac za stvaranje budućeg energetskog središta u istočnom Mediteranu. Za TotalEnergies projekt je također strateški važan, doprinoseći širenju svog LNG portfelja, koji tvrtka namjerava povećati na približno 60 milijuna tona godišnje do 2030. Za Eni, inicijativa dodatno učvršćuje njegovu prisutnost u istočnom Mediteranu iskorištavanjem sinergija izgrađenih tijekom godina razvojem egipatskog polja Zohr.
ALŽIRSKA I TALIJANSKA SIGURNOST OPSKRBE
Iako ciparski projekt predstavlja buduću perspektivu, energetska sigurnost Italije i dalje značajno ovisi o opskrbi iz Alžira. Predsjednik Abdelmadjid Tebboune potvrdio je da je Italija najveći europski kupac alžirskog plina, ispred Španjolske i Francuske, iako nije otkrio količine namijenjene talijanskom tržištu. Energetski sektor i dalje je ključni instrument alžirske ekonomske i diplomatske politike. Jačanje bilateralne suradnje potvrđeno je i telefonskim razgovorom između alžirskog predsjednika i premijerke Giorgie Meloni, tijekom kojeg je ponovljena želja za daljnjim intenziviranjem strateškog partnerstva u energetskom, industrijskom i gospodarskom sektoru. Teme rasprave uključivale su i inicijative u okviru Matteijevog plana za Afriku, s posebnim osvrtom na Centar izvrsnosti “Enrico Mattei” u Sidi Bel Abbèsu, koji ima za cilj promicanje osposobljavanja i inovacija u poljoprivrednom sektoru.
TALIJANSKA STRATEGIJA DIVERZIFIKACIJE PONUDE
Tekući razvoj događaja ocrtava talijansku energetsku strategiju koja se sve više usredotočuje na diverzifikaciju izvora opskrbe. S jedne strane, Alžir i dalje osigurava stabilnu opskrbu putem plinovoda TransMed i izvozom ukapljenog prirodnog plina (LNG); s druge strane, ulazak Cipra na popis zemalja proizvođača dodatno će proširiti raspon dostupnih izvora duž južnog mediteranskog koridora. Italija uvozi otprilike 95% svoje potrošnje prirodnog plina i, nakon što je drastično smanjila ovisnost o Rusiji, izgradila je znatno diverzificiraniji sustav opskrbe. Alžir je trenutno glavni dobavljač, pokrivajući otprilike 36% uvoza putem plinovoda TransMed. Slijede Azerbajdžan, koji doprinosi otprilike 16% putem Transjadranskog plinovoda (TAP), Sjedinjene Američke Države putem LNG-a, te sjevernoeuropske zemlje, posebno Norveška i Nizozemska, kao i Katar i Libija. S ekonomskog stajališta, troškovi različitih izvora opskrbe značajno variraju. Plin koji se transportira plinovodom iz Alžira i Azerbajdžana općenito je konkurentniji jer ne zahtijeva ukapljivanje, pomorski prijevoz i naknadne operacije ponovnog uplinjavanja potrebne za LNG. LNG, koji dolazi prvenstveno iz Sjedinjenih Država, Katara i drugih međunarodnih izvoznika, ima više prosječne troškove i izloženiji je međunarodnim fluktuacijama cijena, geopolitičkim rizicima i logističkim izazovima pomorskog prijevoza. Nedavne napetosti u Hormuškom tjesnacu istaknule su kako rute iz Zaljeva mogu biti osjetljive na poremećaje i nagla povećanja troškova, dodatno jačajući stratešku važnost Mediterana kao glavnog područja za europsku opskrbu energijom. U ovom scenariju, projekt Cronos poprima značaj koji nadilazi jednostavno otvaranje novog polja. Predstavlja jedan od elemenata predodređenih za redefiniranje europskog energetskog krajolika, konsolidirajući sustav međusobnih veza koje povezuju Cipar, Egipat, Alžir i Italiju te jačajući ulogu naše zemlje kao potencijalne energetske platforme između Sjeverne Afrike, istočnog Mediterana i europskog tržišta.