Subscribe
Prema Politicu, anonimni izvori na Islandu nagađaju da bi se već u kolovozu ove godine mogao održati referendum o tome treba li Island nastaviti proces prijave za Europsku uniju. Nakon bankovnog kolapsa 2008. godine, mnogi Islanđani bili su u agoniji i osjećali su da im je potrebna podrška iz inozemstva. Stoga su socijaldemokrati, koji su oduvijek željeli pristupiti EU, mogli uvjeriti lijeve Zelene, tradicionalno skeptične prema EU, da podrže članstvo. Zajedno su te dvije stranke imale većinu u islandskom parlamentu od 2009. do 2013. godine. No, Island se brzo oporavio od kolapsa, a nova vlada desnog centra pod vodstvom Sigmundura Davida Gunnlaugssona odlučila je 2013. godine odgoditi prijavu. Konzervativno-liberalna Stranka neovisnosti, koja je dominirala islandskom politikom u dvadesetom stoljeću, podijelila se oko tog pitanja, a euromantici su osnovali Reformnu stranku. Nakon parlamentarnih izbora 2024. godine, Socijaldemokrati, Reformna stranka i Narodna stranka formirale su vladu.
Nemate pravo glasa?
U prethodnoj izbornoj kampanji, Socijaldemokrati i Reformistička stranka umanjivali su važnost pitanja EU. No sada ove dvije pro-EU stranke vide novu mogućnost pridruživanja, jer se očito pojavljuje jaz između EU i Sjedinjenih Država. Strateški smješten u sjevernom Atlantskom oceanu, ali s malom populacijom, Island se za svoju sigurnost oslanjao na obrambeni ugovor sa SAD-om, dok je pristup tržištu EU dobio članstvom u Europskom gospodarskom prostoru (EGP) s Norveškom i Lihtenštajnom te, u svim praktičnim aspektima, Švicarskom. Glavni argument islandskih euromantika jest da Island sada mora slijediti zakone i propise EU bez ikakvog utjecaja na njihov sadržaj: Ako nemate mjesto za stolom, postajete dio jelovnika.
Neustavna predaja suvereniteta
Ovaj argument je pogrešan iz tri razloga. Prvo, prema ugovoru o EGP-u, Island ne mora slijediti sve zakone i propise EU. Bilo bi neustavno odricanje od njegovog suvereniteta ako bi se smatralo da zakoni i propisi EU imaju prednost nad islandskim zakonom. Drugo, male države u Europi imaju malo, ako uopće imaju, utjecaja na sadržaj zakona i propisa EU. Prava moć u EU leži u rukama neizabrane i neodgovorne Europske komisije. Treće, mjesto za stolom možda vas neće skinuti s jelovnika, kao što pokazuju nedavne oštre mjere EU protiv Poljske, Mađarske i Slovačke.
Troškovi veći od koristi
Argumenti protiv članstva su jači. Prvo, odlučujete se pridružiti klubu ako koristi nadmašuju troškove. Ali Island je jedna od najbogatijih zemalja u Europi i morao bi uplaćivati puno više u EU nego što bi iz nje dobio. Doista, najbogatije zemlje u Europi, Island, Norveška, Švicarska i Lihtenštajn, sve su izvan EU. Drugo, Island je razvio održiv i profitabilan sustav u ribarstvu, ključni čimbenik njegovog prosperiteta, dok je EU održavala skupu i neučinkovitu Zajedničku ribarsku politiku. Jedan od temelja EU je zajednički pristup prirodnim resursima, što bi, ako bi se Island pridružio, značilo nesmetan pristup subvencioniranih španjolskih koćarica islandskim vodama (ako budu izuzete ugovorom o pristupanju, vjerojatno će ih nametnuti Sud EU). Bila bi to krajnja ironija nakon što je Island vodio četiri “rata bakalara” u dvadesetom stoljeću kako bi istjerao strane ribarske flote iz islandskih voda, ako bi ih morao ponovno pustiti tamo. Treće, Island ima obilne resurse zelene energije, i hidroelektrične i geotermalne. Sada ima pravo koristiti ih i određivati im cijenu po volji, ali bi to pravo izgubila kao država članica EU.