Subscribe
– Europska demografska kriza nije samo pitanje brojki. To je kulturna, ekonomska i politička kriza koja se tiče same budućnosti kontinenta. To je bila poruka panela „Obitelj, sloboda i budućnost Europe“, kojim je zaključena popodnevna sesija Trećeg europskog kongresa o obitelji, koji je u Dubrovniku organizirala stranka ECR. Političke osobe i predstavnici međunarodnih konzervativnih organizacija raspravljali su o natalitetu, zapošljavanju, stanovanju, kršćanskom identitetu i migracijama, uspoređujući iskustva Poljske, Rumunjske, Italije, Mađarske i Sjedinjenih Država.
Sastanak je otvorio Antonio Giordano, zastupnik u talijanskom parlamentu i glavni tajnik stranke ECR, koji je završnu raspravu opisao kao „svakako ne manje važnu“ od prethodnih panela te naglasio međunarodni ugled gostiju. Raspravu je moderirala Zsófia Bódi-Rácz, voditeljica komunikacija u Dunavskom institutu, think tanku sa sjedištem u Budimpešti. Njezino uvodno pitanje definiralo je okvire rasprave: kako natalitet pada, zašto se čini da se Europska unija oslanja na migracije umjesto da učini više kako bi podržala europske obitelji i građane?
Prvi je odgovorio Adam Bielan, poljski zastupnik u Europskom parlamentu, voditelj poljske delegacije u Europskom parlamentu i član stranke Pravo i pravda. „Europa se suočava ne samo s demografskom krizom, već istovremeno s demografskom i kulturnom krizom“, rekao je. Bielan je podsjetio na program „500+“, kasnije proširen na „800+“, koji je uvela poljska konzervativna vlada kako bi podržala obitelji. U početnoj fazi, mjera je pomogla povećati natalitet za 6 posto. Međutim, sam novac nije dovoljan, priznao je. Potrebni su i pristupačni stanovi, odgovarajuće plaće i prilike za mlade. Stoga brani oslobođenje od poreza na dohodak za osobe mlađe od dvadeset i šest godina i kritizira Zeleni plan i Sustav trgovanja emisijama: bez industrije, rasta i zapošljavanja, tvrdio je Bielan, ne može biti učinkovite demografske politike.
Za Bielana, obnova mora biti i kulturna. Kršćanstvo je, podsjetio je, odigralo odlučujuću ulogu u poljskoj povijesti i njezinom otporu komunizmu. Međutim, nakon 1989. zemlja je bila preplavljena zapadnim liberalnim idejama „na najgori mogući način“, gubeći neke od svojih tradicionalnih referentnih točaka. Po njegovom mišljenju, predsjednička pobjeda Karola Nawrockog predstavlja znak povratka konzervativnih vrijednosti.
George Simion, izvršni potpredsjednik stranke ECR i predsjednik AUR-a, Saveza za Uniju Rumunja, preusmjerio je fokus na političku slobodu i nacionalni suverenitet. Prema rumunjskom čelniku, Europa primjenjuje „jasan dvostruki standard“ kada ocjenjuje konzervativne vlade: obiteljske politike poljske vlade Pravo i pravda i vlade Viktora Orbána u Mađarskoj napadnute su zajedno s administracijama koje su ih promovirale. „Zašto se boje demokracije, povratka na birališta i poštivanja glasa naroda?“, upitao je, osuđujući pritisak na suverenističke stranke.
O odnosu između stope nataliteta i migracija, Simion je zauzeo najbeskompromisniji stav panela: „Ne trebamo nikakav oblik migracije. Moramo zaštititi svoju djecu, svoje građane, svoju civilizaciju i svoje kršćanske korijene.“ Predsjednik AUR-a istaknuo je rumunjske iseljenike, koje je opisao kao integrirane u svoje zemlje domaćine i željne povratka kući, od ilegalne imigracije, koja „mora biti zaustavljena“. Također je odao zasluge Melonijevoj vladi za napredak u borbi protiv ilegalnih migracija te je 2029., godinu sljedećih europskih izbora, identificirao kao odlučujuću priliku za izgradnju nove kontinentalne većine.
Brian Brown, predsjednik Međunarodne organizacije za obitelj, međunarodne mreže posvećene obrani prirodne obitelji, ponudio je perspektivu iz Sjedinjenih Država. Brown je osporio argument da je sekularizacija nepovratan proces, primjećujući da su najreligioznije zajednice na svijetu ujedno i one koje imaju najviše djece. „Ako se konzervativci ujedine, možemo zajedno odgovoriti na ovu situaciju“, rekao je. Za Browna, Europa i Amerika pripadaju istoj civilizaciji i ne mogu prihvatiti masovne migracije koje se predstavljaju kao automatsko rješenje za pad nataliteta.
Njegov argument usredotočio se prije svega na značenje slobode. Konzervativna sloboda, objasnio je, postoji unutar uređenog društva i ne znači odsutnost svakog ograničenja. Država stoga može koristiti oporezivanje i druge instrumente kako bi potaknula izbore koji koriste općem dobru, a da ne diktira koliko djece građani moraju imati. „Obitelj je primordijalna institucija. Ona prethodi i državi i tržištu“, rekao je Brown. U obitelji se prenose vrijednosti, ljudi uče da nije sve što nudi tržište jednako vrijedno i da je država spriječena da postane apsolutna. „Država ne može zamijeniti oca ili majku.“
Tina Merčep, glavna tajnica i izvršna direktorica Međunarodne demokratske unije, globalne organizacije koja okuplja više od osamdeset stranaka desnog centra iz preko šezdeset zemalja, doprinijela je komparativnom perspektivom. Navela je Mongoliju i Kazahstan kao zemlje u kojima je pad stope nataliteta djelomično preokrenut promjenom javne slike majčinstva i roditeljstva. „Odgovor je kultura, a ne samo novac“, rekla je. Pokazati da žena može istovremeno biti majka i zastupnica u Parlamentu, moderatorica ili premijerka znači vratiti društvenu vidljivost roditeljstva, tvrdila je Merčep.
Uz kulturu, međutim, tu je i stanovanje. Mladi par koji živi u stanu od trideset i sedam četvornih metara na petnaestom katu vjerojatno neće moći planirati veliku obitelj, primijetio je Merčep. Ako se želi da demografska politika opstane, to pitanje mora se maknuti s margina ministarstava socijalnih poslova i postati stalna točka na dnevnom redu šefova vlada: „Demografija je ekonomsko pitanje. To je sigurnosno pitanje. To je obrambeno pitanje.“ U svojoj završnoj poruci mladima, hrvatska dužnosnica pozvala ih je da ne skrivaju svoj kršćanski identitet ili da ne dopuste medijima i prevladavajućim modnim trendovima da ih odvrate od vrijednosti u kojima su odgojeni.
Talijansku perspektivu predstavio je Carlo Fidanza, zastupnik Fratelli d’Italia u Europskom parlamentu i izvršni potpredsjednik stranke ECR. Fidanza je branio stabilnost Melonijeve vlade i mjere uvedene za potporu natalitetu i zapošljavanju žena, podsjećajući da je od dolaska Vlade stvoreno 1,3 milijuna radnih mjesta. Svako dodatno radno mjesto koje obavlja žena, tvrdio je, predstavlja element slobode, jer nijedna žena ne bi trebala biti prisiljena birati između majčinstva i zaposlenja.
Rezultati o natalitetu, međutim, još nisu odgovarali razmjerima ulaganja. Fidanzin zaključak bio je da je izazov prvenstveno kulturološke prirode: „Obiteljska politika nije trošak; to je ulaganje. Svaki euro potrošen na obiteljsku politiku ulaganje je u budućnost naše civilizacije.“ Europska fiskalna pravila stoga ne bi smjela tretirati rashode za potporu obiteljima kao redovnu javnu potrošnju. Migracije, dodao je, mogu igrati ulogu samo kada su „ograničene, regulirane i temeljene na vještinama“, ali ne mogu postati alternativa oporavku nataliteta u Europi.
U svojoj drugoj intervenciji, Fidanza je povezao demografski pad s deindustrijalizacijom uzrokovanom pretjeranom regulacijom i zahtjevima Zelenog plana nametnutim europskim tvrtkama, dok tržište ostaje otvoreno za konkurente koji se ne suočavaju s istim ograničenjima. Bez gospodarskog rasta i plaća koje mogu pružiti sigurnost, mladi odgađaju napuštanje roditeljskog doma i osnivanje obitelji. Talijanska vlada također namjerava riješiti ovaj problem nacionalnim planom kojim će se više od 100.000 domova učiniti dostupnim po reguliranim cijenama, prvenstveno za mlade i obitelji.
Fidanza se također osvrnuo na pristup stranih državljana socijalnoj pomoći, kritizirajući tumačenja europskih sudova koja otežavaju uvođenje duljih uvjeta boravka. Tvrdio je da bi resursi trebali dati prednost građanima i stranim državljanima koji legalno borave, integrirani su i predani stabilnoj budućnosti u zemlji. Stoga se osvrnuo na inicijativu koju su potaknule Giorgia Meloni i danska premijerka Mette Frederiksen za reviziju tumačenja Europske konvencije o ljudskim pravima u slučajevima povezanim s migracijama.
Merčep se također vratila na migracije, navodeći stav čelnice britanskih konzervativaca Kemi Badenoch o njihovoj kulturnoj dimenziji: kultura koja prihvaća dječje brakove ili nasilje nad ženama, primijetila je, ne može se smatrati jednakom onoj koja ih odbacuje.
Prije završetka, Zsófia Bódi-Rácz pozvala je na pozornicu Valeriu, mladu sudionicu koja je doprinijela istraživačkom radu na tu temu. Njeno pitanje – kako potaknuti mlade ljude da imaju djecu bez gubitka tradicije, načina života i obiteljskih vrijednosti – vratilo je raspravu na generaciju koja će živjeti s posljedicama demografske zime. Moderatorica je zaključila s načelom na kojem se temelji mađarska obiteljska politika: „Želimo da se rodi svako željeno dijete“ i izgraditi Europu u kojoj ljudi ponovno žele imati djecu.
Dubrovačka rasprava nije ponudila jedinstvenu formulu. Međutim, uspostavila je zajednički redoslijed prioriteta: stabilno zapošljavanje, pristupačno stanovanje, povoljno oporezivanje, obranu identiteta i politike sposobne preživjeti promjene vlasti. Iznad svega, odbacila je ideju da je propadanje neizbježno ili da Europa može jednostavno zamijeniti generacije koje se više ne rađaju migracijom. Za konzervativce okupljene oko ECR-a, demografska obnova počinje kada se obitelj ponovno ne smatra ostatkom prošlosti, već bitnom infrastrukturom europske budućnosti.