Subscribe
Nizozemska politička klima turbulentna je kao i uvijek, a karakteriziraju je nezgrapne koalicijske vlade, mnoštvo parlamentarnih stranaka i sve veći ciklus potpuno novih stranaka i stranaka koje implodiraju i nestaju s političke scene. Posljednja epizoda ove sage su prijevremeni opći izbori koji su nedavno raspisani za studeni 2023., nakon sloma 4th Vlada Ruttea – koju čine Stranka slobode i demokracije (VVD, Obnova), Demokrati 66 (D66, Obnova), Kršćansko-demokratski apel (CDA, EPP) i Kršćanska unija (CU, EPP). Vlada je propala u srpnju 2023. zbog stranačkih neslaganja oko imigracijske politike, ponavljajućeg i istaknutog pitanja u nizozemskoj (i doista europskoj) politici koje nije mogla prebroditi nezgrapna liberalno-konzervativna koalicija.
Postoji nekoliko značajnih opažanja koja se mogu izvući iz nizozemske političke klime uoči predstojećih općih izbora, od kojih neka imaju važne posljedice za donošenje europske energetske i poljoprivredne politike. Prvi je da se Mark Rutte, sadašnji premijer i bivši čelnik VVD-a, konačno povlači iz politike. Nakon što je bio premijer 12 godina od 2010. i vodio svoju stranku kroz 4 opća izbora, Rutte je na kraju odlučio napustiti posao i potpuno napustiti politiku. Prema anketama, Rutteova stranka VVD mogla bi sa sadašnjih 34 mjesta pasti na manje od 25.
Iz konzervativne perspektive, Rutteov odlazak vrlo je pozitivan razvoj događaja, i doista jedan od razloga zašto odustaje uglavnom je njegov gubitak političkog kapitala kao rezultat nekih politika koje je predvodio. Iako je Rutteova stranka, VVD, nominalno “liberalno konzervativna” stranka, njezini rezultati u vladi sugerirali bi drugačije, budući da su uspostavljene neke katastrofalne politike. Prije svega, pokušaj njegove vlade da smanji emisije dušika u poljoprivrednom sektoru.
Iako su poljoprivrednici od 2019. organizirali prosvjede zbog ciljeva smanjenja emisija, prijelomna točka dogodila se u lipnju 2022., kada je vlada predstavila planove za smanjenje emisija dušika i amonijaka za 50 % do 2023. kako bi se uskladili sa standardima EU-a. Ta bi politika prvenstveno utjecala na poljoprivredni sektor, a posebno na nizozemske stočare, jer bi podrazumijevala prisilno zatvaranje do 3000 poljoprivrednih gospodarstava te je stoga naišla na snažno protivljenje i dugotrajne prosvjede poljoprivrednika.
Ovo je klasičan primjer sve većeg fenomena kojem svjedočimo u Europi da su poljoprivredni proizvođači žrtveno janje od strane establišmenta za sve ekološke bolesti s kojima se suočavamo, na štetu dobrobiti poljoprivrednika i doista sve Sigurnost opskrbe hranom Europljana, posebno u slučaju Nizozemske, koja je drugi najveći izvoznik poljoprivrednih proizvoda. Noviji primjer bila bi predložena reforma Direktive o industrijskim emisijama koju je predložio EU, a kojom se, isto tako, nastoji proširiti područje primjene na neka od najvećih stočnih gospodarstava.
Druga značajna točka koju treba istaknuti o predstojećim izborima, vezanim za prosvjede poljoprivrednika, jest izborni uspon Boer Burger Beweging (BBB), Pokret poljoprivrednika i građana, agrarna stranka izazivačica osnovana 2019. u kontekstu ranih prosvjeda poljoprivrednika, koja je postala istaknuta na nacionalnoj razini nakon prosvjeda 2022. zbog glasnog protivljenja politici vlade Rutte. Zanimljivo je da je stranka BBB pobijedila na nizozemskim pokrajinskim izborima u ožujku 2023., zauzevši prvo mjesto u svih 12 provincija. Nadalje, već nekoliko mjeseci vodi u općim izbornim anketama i unatoč nedavnom padu, ostaje na 4. mjestu i vjerojatno će biti ključna u ustroju vlade.
Uspon BBB-a ima posljedice ne samo za Nizozemsku, već i za EU u širem smislu, jer druge konzervativne stranke nastoje oponašati njegovu uspješnu mobilizaciju poljoprivrednih interesa i nastoje postati glasnik poljoprivrednika i ruralnih zajednica, koje su do sada ignorirale vladajuće urbane elite. Primjeri uključuju obranu sela VOX-a i PiS-a (ECR) na nedavnim općim izborima u Španjolskoj 2023. i predstojećim općim izborima u Poljskoj. Čini se da čak i na razini EU parlamenta EPP pokušava promijeniti smjer kako bi dobio potporu poljoprivrednika nedavnim odbijanjem predloženog Zakona EU-a o obnovi prirode.
Treći važan razvoj događaja vezan za EU na predstojećim nizozemskim izborima imenovanje je oporbenog kandidata. Nakon što su se priključili formiranju izborne koalicije, socijalistička Laburistička stranka (PvdA, S&D) i ekosocijalistička Zelena ljevica (GroenLinks, G-EFA), nominirale su nikoga drugog nego Fransa Timmermansa za svojeg kandidata za premijera. Frans Timmermans bivši je izvršni potpredsjednik Europske komisije za europski zeleni novi plan i europski povjerenik za klimatsku politiku. Nakon gotovo 14 godina u Bruxellesu, odlučio se vratiti unutarnjoj politici.
Kandidatura Fransa Timmermansa loša je vijest za konzervativce i ruralne zajednice. Timmermans je bio ekostilist i arhitekt takozvanog “Green New Deala” EU-a, paketa koji je donio politike koje su pogubne za energetsku sigurnost i sigurnost opskrbe hranom. Na primjer, europski propis o klimi kojim se uvodi utopijski cilj smanjenja emisija od 55 % za 2030., predloženo proširenje Direktive o industrijskim emisijama na stočna gospodarstva, “strategija “od polja do stola” kojom se traži nametanje skupog prijelaza na “održivi model” odozgo prema dolje proizvođačima ili strategija EU-a za bioraznolikost do 2030., kojom se nastoji obnoviti biološka raznolikost nauštrb poljoprivrednog zemljišta.
Timmermani i europski pristup klimi toliko su radikalni da je čak i radikalni ekosocijalist Macron još u svibnju upozorio da nam je potrebna “europska regulatorna stanka” kako bismo pomogli industriji da se prilagodi; na što je Timmermans uzvratio da “nemamo luksuz odmora” zbog apokaliptičnog “rizika od ekocida koji predstavlja prijetnju opstanku čovječanstva”.
Sudeći po njegovim europskim nastupima i eko-dogmama tada, Timmermansov premiership bio bi opasna perspektiva za nizozemsku i doista europsku sigurnost hrane. Ni to nije neuvjerljiva perspektiva, budući da Timmermansova stranka ima izgleda pobijediti na izborima. GroenLinks-PvdA trenutno je izjednačena na drugom mjestu s VVD-om i zaostaje samo oko 3 boda za dvotjednom strankom Novog društvenog ugovora.