Kraj irskog puba?

Irski pub, nekada kamen temeljac društvenog života zemlje, prolazi kroz brzo rastući napad na održivost samog svog postojanja, s alarmantnim porastom zatvaranja. To ne samo da je narušilo njihovu ulogu kao mjesta gdje su se izražavale, podržavale i održavale ključne društvene i kulturne tradicije, već je imalo i razoran utjecaj na ekonomsku vitalnost sektora, što se može vidjeti iz nedavnog izvješća Grupe industrije pića Irske (DIGI).

Ovo izvješće otkriva da je 2119 pubova, ili otprilike jedan od četiri, zatvoreno od 2005. godine, s prosjekom od 112 zatvaranja godišnje.

Ovaj trend, koji je posebno izražen u ruralnim područjima, prijeti ne samo irskoj kulturnoj baštini već i njezinom gospodarstvu vođenom turizmom.

Izvješće DIGI-ja, koje je sastavio ekonomist Anthony Foley, prikazuje sumornu sliku. Između 2005. i 2024. godine, broj licenci za pubove u Irskoj pao je s 8617 na 6498, što je pad od 24,6%. Ruralni okruzi su najteže pogođeni, pri čemu je Limerick zabilježio smanjenje broja pubova od 37,2%, a slijede Offaly (34,1%), Cork (32,7%) i Roscommon (32,3%).

Dublin je, nasuprot tome, doživio skroman pad od 1,7%, što naglašava jaz između urbanih i ruralnih područja. Od 2019. godine stopa zatvaranja se ubrzala, u prosjeku 128 pubova godišnje, s projekcijama od 600 do 1000 zatvaranja u sljedećem desetljeću bez intervencije.

Međutim, kriza se već neko vrijeme kuha, što pokazuje podnesak Irske udruge licenciranih vinara (LVA) Zajedničkom odboru Oireachtasa za medije, turizam, umjetnost, kulturu, sport i Gaeltacht od 23. ožujka 2021.

LVA je tada istaknula da se, iako se licencirana trgovina u Dublinu, koja predstavlja 30% irskog tržišta robe na otvorenom i zapošljava 12 000 ljudi prije Covida, suočila s neviđenim izazovima tijekom pandemije.

Tradicionalni „mokri“ pubovi, barovi koji rade do kasno i noćni klubovi bili su zatvoreni 372 dana do ožujka 2021., a trgovina nije dopuštena od 15. ožujka 2020. Pubovi koji poslužuju hranu prošli su nešto bolje, radeći samo 105 dana (28% vremena) između ožujka 2020. i ožujka 2021., izdržavši tri zatvaranja i restriktivna ograničenja trgovine na otvorenom. LVA je ispravno predvidio da će se, bez značajne državne potpore, mnoga poduzeća suočiti sa zatvaranjima koja će trajati najmanje 15 mjeseci do lipnja 2021.

Kriza zatvaranja pubova u Irskoj nije izolirana pojava. Ona odražava šire europske trendove, iako s jedinstvenim intenzitetom. Diljem EU-a, tradicionalni pubovi i barovi suočavaju se s pritiscima promjenjivih potrošačkih navika, rastućih troškova i regulatornih opterećenja.

U Ujedinjenom Kraljevstvu, Britansko udruženje piva i pubova izvijestilo je o 29 000 zatvaranja pubova između 2000. i 2020. godine, s prosjekom od 1450 godišnje, što je proporcionalno više od stope u Irskoj s obzirom na veću populaciju Ujedinjenog Kraljevstva. U Njemačkoj se broj tradicionalnih pivnica smanjio za otprilike 10% od 2000. godine, potaknut mlađim generacijama koje preferiraju gradski noćni život ili konzumaciju kod kuće.

Međutim, stopa zatvaranja u Irskoj od 24,6% tijekom 19 godina znatno je visoka u usporedbi sa zemljama poput Španjolske, gdje se sektor barova i restorana smanjio za oko 15% u sličnom razdoblju, ili Francuske, gdje su zatvaranja bila manje ozbiljna, oko 12%.

Ključni faktor koji razlikuje Irsku, a koji industrija LVA-a i pića neprestano ponavlja, jest trošarina koja je i dalje druga najviša u EU nakon Finske.

Irska trošarina na žestoka pića treća je najviša, na vino najviša, a na pivo druga najviša u Europi. Ovo porezno opterećenje, u kombinaciji sa stopom PDV-a od 23%, stavlja ogroman pritisak na pubove, posebno male, obiteljske objekte u ruralnim područjima.

Nasuprot tome, zemlje poput Njemačke i Španjolske održavaju niže stope trošarina (npr. njemačka trošarina na pivo iznosi otprilike petinu irske), što omogućuje veću operativnu fleksibilnost ugostiteljskim objektima. LVA i DIGI tvrde da irski kazneni porezni režim pogoršava zatvaranja, stav koji dijele i čelnici industrije poput Donalla O’Keeffea, koji poziva na smanjenje trošarina od 10% kako bi se povećala održivost.

Osim ekonomske perspektive, važno je podsjetiti da je irski pub više od mjesta za piće; to je kulturna institucija. Pubovi su oduvijek služili kao središta zajednice, njegujući društvene veze, smanjujući izolaciju i čuvajući tradicije poput pripovijedanja, glazbe i lokalnih okupljanja. U ruralnim područjima, gdje je stanovništvo manje, a društvenih prostora malo, gubitak puba može uništiti koheziju zajednice.

Ekonomist Anthony Foley primjećuje da se preostalih 6680 pubova u Irskoj nalazi „u kulturnom i društvenom srcu svojih zajednica“, podržavajući odnose i smanjujući izolaciju. Njihovo zatvaranje riskira narušavanje društvenog tkiva, posebno u okruzima poput Limericka i Roscommona, gdje je nestalo više od 30% pubova.

Turizam, ključni gospodarski pokretač, također pati. Pubovi su temelj globalne slike Irske, privlačeći posjetitelje koji traže autentično iskustvo ispijanja piva u ugodnom, povijesnom okruženju. Županije poput Kerryja (413 pubova), Corka (856) i Donegala (334) uvelike se oslanjaju na pubove kako bi podržale turističku infrastrukturu. Gubitak 1937 lokacija s pubovima od 2005. smanjuje dostupnost ovih kulturnih obilježja, što potencijalno odvraća posjetitelje. Foley procjenjuje da ovo smanjenje znači „1937 manje lokacija za posjetitelje koje mogu pronaći i koristiti usluge poput hrane i zabave“.

Uz to rečeno, ekonomski danak koji se pojavljuje je ozbiljan. Pubovi su mala poduzeća, često obiteljska, koja zapošljavaju tisuće ljudi i doprinose lokalnim gospodarstvima putem kupnji, plaća i poreza.

Ugostiteljska industrija diljem zemlje podržava zapošljavanje mladih i gospodarsku aktivnost u urbanim i ruralnim područjima. Podnesak LVA-e Oireachtasu istaknuo je ovaj aspekt uloge sektora u smanjenju nezaposlenosti mladih, što je bio prioritet za oporavak nakon pandemije.

Međutim, visoki operativni troškovi, pogoršani vladinim politikama, i dalje ugrožavaju ovaj doprinos. LVA napominje da je 48% dublinskih pubova koji poslužuju hranu prijavilo pad poslovanja zbog povećanja PDV-a, sa 70% manje vjerojatnosti zapošljavanja novog osoblja kao rezultat toga. Izvješće DIGI-ja identificira „visoke troškove poslovanja“ kao glavni pokretač zatvaranja, navodeći drugu najvišu stopu trošarina u EU u Irskoj i stopu PDV-a od 23%. Ti troškovi, u kombinaciji s post-Covid izazovima poput smanjenog turizma i promjenjivih potrošačkih navika (npr. povećano pijenje kod kuće), stvaraju savršenu oluju za ruralne pubove koji posluju s niskim maržama.

Poziv LVA-e za povećanom financijskom potporom odražava tešku situaciju u kojoj se sektor nalazi. To uključuje i zagovaranje LVA-e za produljenje stope PDV-a od 9% za ugostiteljstvo nakon 2025. godine kako bi se pomogao oporavak. Bez takvih mjera, LVA procjenjuje da bi predviđeni gubitak dodatnih 600 do 1000 pubova tijekom sljedećeg desetljeća mogao dodatno narušiti gospodarsku vitalnost, posebno u ruralnim regijama.

Stoga nema sumnje da razmjeri krize zahtijevaju uravnotežen odgovor. LVA i DIGI tvrde da je vladina intervencija ključna, posebno kroz porezne olakšice. Predloženo smanjenje trošarina od 10% moglo bi ublažiti pritisak na pubove, usklađujući irski porezni režim s onima u EU poput Njemačke ili Španjolske.

Očekivano, ali nikako zajamčeno smanjenje stope PDV-a za pubove koji poslužuju hranu na 9% u proračunu za 2026. godinu korak je naprijed, ali potrebne su šire mjere za rješavanje teškog položaja mokrih pubova, koji se suočavaju s dugotrajnim zatvaranjima i strožim propisima. Inzistiranje LVA-e na uklanjanju „umjetne razlike“ između pubova s ​​hranom i mokrih pubova nakon cijepljenja naglašava potrebu za pravednim tretmanom u cijelom sektoru.

Osim oporezivanja, LVA ističe probleme poput bankarstva, sporova oko najma, zadržavanja osoblja i stručnog osposobljavanja, a svi oni zahtijevaju koordinirane političke odgovore. Pad konzumacije alkohola na prosječne razine EU sugerira da visoke trošarine više nisu opravdane, posebno zato što nesrazmjerno štete ruralnim pubovima. Kao što Donall O’Keeffe upozorava: „Nakon što se zatvore, takvi se pubovi rijetko ponovno otvaraju“, što signalizira trajni gubitak za irski kulturni i gospodarski krajolik.

Zatvaranje više od 2100 pubova od 2005. godine predstavlja veliki gubitak za Irsku. Ti objekti nisu samo poduzeća, već i riznice tradicije, zajednice i gospodarske aktivnosti. Ubrzana stopa zatvaranja nakon Covida, posebno u ruralnim područjima, odražava spoj visokih poreza, regulatornih opterećenja i promjenjivih društvenih navika.

U usporedbi s drugim zemljama EU-a, irske kaznene stope trošarina i PDV-a pogoršavaju krizu, stavljajući njezin ugostiteljski sektor u konkurentski nepovoljan položaj. Bez brze akcije kroz porezne olakšice, financijsku potporu i pravedne politike ponovnog otvaranja, predviđeni gubitak dodatnih 1000 pubova mogao bi nepopravljivo oštetiti irsku kulturnu baštinu i turističko gospodarstvo.

Vlada mora odlučno djelovati kako bi sačuvala ovu vitalnu instituciju prije nego što još zajednica izgubi svoj posljednji preostali pub.