Subscribe
Investitori sada Rim smatraju fiskalno razboritim, dok Pariz riskira plaćanje većeg iznosa zaduživanja
Godinama se Francuska smatrala uzorom fiskalne discipline u Europi, dok se prema Italiji postupalo kao prema njezinom nepromišljenom kolegi, opterećenom dugom i političkom nestabilnošću. Danas se situacija možda preokrenula. Prema Le Mondeu, Italija pod premijerkom Giorgijom Meloni postala je jednako vjerodostojna kao i Francuska u javnim financijama – ako ne i više.
Francuski dnevnik ističe zapanjujući preokret: u protekle tri godine Rim je značajno smanjio svoj proračunski deficit, dok je Pariz dopustio da njegov raste. Posljedice su vidljive na tržištima obveznica, gdje je razlika između talijanskih i francuskih troškova zaduživanja gotovo nestala.
Fiskalni preokret u Italiji
Italija, koja se dugo smatrala problematičnim djetetom eurozone, poboljšala je svoj ugled među investitorima. Unatoč jednom od najviših omjera duga i BDP-a u Europi, zemlja je prihvatila fiskalnu razboritost, polako obnavljajući svoj ugled.
„Italija, koja se nekada smatrala zaostalo mjestom Europske unije u proračunskim pitanjima, sada je u poziciji da Francuskoj održi lekcije“, izvijestio je Le Monde, pozivajući se na bilješku neovisnog ekonomista Philippea Crevela objavljenu krajem srpnja.
Ova promjena odražava se u povjerenju investitora. Na vrhuncu krize eurozone 2011. – 2012., nestabilnost Italije bila je toliko izražena da su tržišta zahtijevala premiju od 400 baznih bodova – 4% više – nego Francuska kako bi zadržala talijanski dug. Dok se Francuska mogla zaduživati uz oko 3%, Italija je morala platiti 7%.
Premotamo naprijed do 2023.: ta se razlika smanjila na povijesno niske razine. Dana 15. kolovoza razlika između talijanskih i francuskih desetogodišnjih državnih obveznica pala je na manje od pet baznih bodova, što je najmanja razlika od 2005. Za petogodišnje obveznice, razlika je potpuno nestala sredinom srpnja.
Rastući teret Francuske
Francuska se, u međuvremenu, kreće u suprotnom smjeru. Unatoč jačoj početnoj poziciji, Pariz je dopustio povećanje deficita. Investitori to počinju primjećivati.
„Preokret se može sažeti u jednom broju: kamatne stope koje traže investitori za držanje javnog duga dviju zemalja“, napisao je Le Monde. Novine su primijetile da, iako Francuska još uvijek ne plaća više od Italije za zaduživanje, „možda je samo pitanje dana ili tjedana“ prije nego što se to promijeni.
Upozorenje je oštro. Ako troškovi zaduživanja u Francuskoj nastave rasti u odnosu na Italiju, to bi bio prvi put u modernoj povijesti da se Pariz nađe u nepovoljnom položaju u odnosu na Rim na tržištima obveznica.
Priznanje izvan Francuske
Promjena se ne primjećuje samo u Parizu. Financial Times je također nedavno istaknuo novi fiskalni kredibilitet Italije, pripisujući ga „talijanskoj razboritosti“ pod Melonijevom vladom. Oprezni pristup Rima upravljanju potrošnjom i deficitom impresionirao je međunarodne ulagače, što je u suprotnosti s opuštenijim stavom u Parizu.
Ova percepcija je važna. Prinosi obveznica određuju koliko vlade plaćaju za financiranje svog duga. S porastom francuskog deficita, riskira se da će upravljanje njegovim dužničkim teretom postati skuplje. Italija se, unatoč većem ukupnom dugu, sada smatra discipliniranijom – izvanredna promjena s obzirom na njezinu povijest.
Raspoloženje investitora i tržišni signali
Tržišta brzo reagiraju na promjene u kredibilitetu. Smanjenje razlike između talijanskih i francuskih obveznica odražava povjerenje investitora da će Italija nastaviti putem fiskalne suzdržanosti. Također sugerira skepticizam prema spremnosti Francuske da obuzda potrošnju.
Analitičari primjećuju da ova transformacija nije samo simbolična. Ako Francuska počne plaćati više zaduživanja od Italije, psihološki utjecaj na tržišta mogao bi biti značajan. To bi dovelo u pitanje dugogodišnje pretpostavke o financijskoj hijerarhiji eurozone i potencijalno preoblikovalo tokove kapitala unutar Europe.
Bolna istina za Pariz
Za francuske kreatore politike, usporedba je neugodna. Le Monde priznaje da je „Francuzama bolno čuti“ da se Italija sada smatra ravnopravnom – ili čak i višom – od Francuske po fiskalnoj vjerodostojnosti. Pa ipak, iz perspektive globalnih investitora, brojke govore same za sebe.
Ono što ostaje neizvjesno jest hoće li se ova promjena pokazati privremenom ili trajnom. Politički i ekonomski izazovi Italije nisu nestali, ali vladina disciplina joj je osigurala predah. Francuska se, u međuvremenu, suočava s pritiskom da obnovi svoju fiskalnu sliku prije nego što tržišta nametnu strože uvjete.
Narativ eurozone promijenio se na neočekivane načine. Prije deset godina, Italija je bila sinonim za nestabilnost, dok je Francuska utjelovljivala stabilnost. Sada se uloge preispituju. Za Italiju je ovo priznanje prekretnica: dokaz da dosljedno smanjenje deficita i fiskalna disciplina mogu prevladati povijest skepticizma. Za Francusku je to upozorenje: jednom izgubljeni kredibilitet skupo je vratiti.
Alessandro Fiorentino