Subscribe
Rim vodi, obalni gradovi rastu, a strani posjetitelji dominiraju – podaci ISTAT-a otkrivaju geografiju talijanskog turizma
Posljednjih tjedana turizam je postao vruća tema u talijanskoj politici. Oporbene osobe tvrde da si mnogi Talijani više ne mogu priuštiti odmor, dok se članovi vlade Giorgie Meloni hvale rekordnim dolascima. Trgovačka udruženja, sa svoje strane, izvijestila su o padu u boravku na plažama i u hotelima. Budući da su službeni podaci iz tekuće sezone još uvijek nepotpuni, velik dio rasprave počiva na percepciji. No, statistika ISTAT-a za 2024. godinu nudi jasniju sliku o tome kamo turisti idu, koliko dugo ostaju i koliki utjecaj turizam ima na lokalne zajednice.
Zemlja koncentriranog turizma
Italija je 2024. godine dočekala 139 milijuna turista, koji su ostvarili 466 milijuna noćenja. Međutim, te brojke nisu ravnomjerno raspoređene.
Samo Rim je ostvario 9,2% svih noćenja, potvrđujući svoju ulogu neospornog talijanskog magneta za međunarodne putnike. Milano (3%) i Venecija (2,8%) slijedili su s određenom razlikom, dok su Firenca, Rimini i skupina primorskih gradova u pokrajini Venecija – Cavallino-Treporti, San Michele al Tagliamento i Jesolo – zaokružili vrh.
Zajedno, prvih deset općina privuklo je četvrtinu ukupnog turizma, iako predstavljaju samo 9% talijanskog stanovništva. Prvih 100 općina ugostilo je 53% noćenja, što naglašava ekstremnu koncentraciju turizma u relativno malom dijelu zemlje.
Osim velikih gradova, glavni tokovi bili su usmjereni i prema Južnom Tirolu (pokrajine Bolzano i Trento), toskanskom selu, obali Emilia-Romagne, Apuliji, dijelovima Sicilije i dolini Aoste.
Koliko dugo turisti ostaju
Prosječna duljina boravka u Italiji u 2024. godini bila je 3,4 noći, ali obrasci su se dramatično razlikovali.
Obalna ljetovališta: oko tjedan dana.
Planinske destinacije poput Trentina-Alto Adigea i dijelova Toskane: između 3 i 6 noćenja.
Apulija: oko 3 dana.
Gradovi: kraći boravci, s prosjekom od 4,2 noći u Rimu, 2,3 u Veneciji i Firenci, te 2,2 u Milanu i Bologni.
Izvanredne vrijednosti ilustriraju raznolikost talijanskog turističkog gospodarstva. Pieve Emanuele, blizu Milana, zabilježio je zapanjujući prosječni boravak od 24 noći, što odražava dugoročne rezervacije vezane uz određene objekte. S druge strane, Parma, Bergamo i Matera izvijestili su o boravcima kraćim od dvije noći, ističući njihovu ulogu kao brzih međuslijetanja.
Strani posjetitelji pokreću tržište
Privlačnost Italije za međunarodne putnike i dalje je jaka. Strani turisti činili su 55% noćenja u 2024. U nekim pokrajinama i gradovima njihova dominacija je ogromna:
Rim: 73% stranaca
Venecija: 87% stranaca
Firenca: 83% stranaca
Milano: 74% stranaca
Napulj: 58% stranaca
Među glavnim talijanskim urbanim središtima, samo je Torino ostao većinski talijanski, sa samo 42% stranaca.
Zanimljivo je da u određenim regijama postoji suprotan obrazac. U gradovima diljem Južnog Tirola – poput Caldara, Tirola, Lane i Scene – preko 94% noćenja ostvarili su Talijani. Ostala domaća uporišta uključuju Sorrento na Amalfijskoj obali i Gardu u Venetu, oba s preko 90% talijanskih posjetitelja.
Turistički pritisak: Kada posjetitelji brojčano nadmašuju lokalno stanovništvo
Intenzitet turizma – omjer noćenja i stanovnika – otkriva stvarni pritisak na lokalnu infrastrukturu. Na nacionalnoj razini, Italija je 2024. godine zabilježila 8 noćenja po stanovniku, ali lokalne razlike su zapanjujuće.
U Trentinu-Alto Adigeu, neki planinski gradovi dosegnuli su 500 noćenja po stanovniku. Rekord pripada Limone sul Gardi, gdje je zabilježeno 1,2 milijuna noćenja u odnosu na samo 1110 stanovnika – zapanjujući omjer od 1097 prema 1.
Među većim općinama, Venecija prednjači s 53 noćenja po stanovniku, a slijede Rimini (46), Firenca (26) i Fiumicino (25). Nasuprot tome, Rim (16), Milano (10), Napulj (4,2) i Torino (4,2) imaju daleko niži omjer u odnosu na svoju veličinu, iako apsolutni brojevi ostaju golemi.
Iznad politike: Što brojke znače
Rasprava u Rimu možda se usredotočuje na to tko si može priuštiti odmore i može li vlada tvrditi da je ostvarila “rekordni turizam”, ali temeljni podaci sugeriraju nijansiraniju sliku. Italija nije jednoliko prepuna turista: nekolicina gradova i odmarališta snosi najveći teret, dok ogromna područja zemlje bilježe daleko manji protok turista.
Rastući intenzitet turizma, posebno u krhkim povijesnim središtima i malim planinskim selima, izaziva zabrinutost oko održivosti. U međuvremenu, dominacija stranih posjetitelja u urbanim središtima pojačava ovisnost Italije o međunarodnim trendovima putovanja, čineći sektor ranjivim na globalne šokove.
Dok se ISTAT priprema za objavu ažuriranih podataka za 2025. godinu, kreatori politika suočit će se s poznatim pitanjima: Kako Italija može ravnomjernije rasporediti turizam po svom teritoriju? Kako lokalne zajednice mogu uravnotežiti ekonomske koristi s kvalitetom života? I najvažnije, kako jedna od najvažnijih industrija u zemlji može ostati konkurentna i održiva dugoročno?
Alessandro Fiorentino