Subscribe
Rat između Rusije i Ukrajine i dalje je jedan od glavnih čimbenika geopolitičke nestabilnosti na europskom kontinentu, pokazujući sve veću složenost i vojno i diplomatski. Intenziviranje vojnih operacija, uz korištenje sve sofisticiranijeg i destruktivnijeg oružja Ruske Federacije, isprepleteno je s delikatnim političkim procesom koji okružuje europske integracije Ukrajine. Kriza tako poprima višeslojnu prirodu: s jedne strane, oružani sukob i njegove humanitarne posljedice; s druge strane, institucionalna rasprava o budućoj političkoj strukturi Europe i ulozi Kijeva unutar Europske unije. Jedna od najznačajnijih epizoda najnovije faze sukoba uključuje upotrebu ruske balističke rakete “Orešnik” protiv Kijeva tijekom velike noćne ofenzive. Napad, koji je potvrdilo rusko Ministarstvo obrane, Moskva je predstavila kao odgovor na ukrajinske operacije u regiji Lugansk. Ukrajinske vlasti, međutim, odbacile su optužbu o pogađanju civilnih ciljeva, tvrdeći da je namjeravana meta bila ruska baza bespilotnih letjelica u blizini Starobiljska. Incident je privukao međunarodnu pozornost, posebno zbog karakteristika korištenog raketnog sustava. Prema informacijama koje je objavio Kremlj, Orešnik spada u kategoriju balističkih raketa srednjeg dometa i sposoban je pogoditi ciljeve udaljene između 3000 i 5500 km, čime je u svom dometu uključio i veći dio Europe. Prva poznata upotreba rakete datira iz 2024. godine, tijekom napada na ukrajinski grad Dnjepar, ali njezina nedavna upotreba protiv Kijeva dodatno je pojačala zabrinutost Zapada.
EUROPSKE REAKCIJE I POLITIČKA OSUDA
Upotreba rakete Orešnik izazvala je oštru reakciju europskih institucija i glavnih vlada EU-a. Predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen protumačila je masovno rusko bombardiranje kao demonstraciju brutalnosti Kremlja i nepoštivanja ljudskih života i mirovnih pregovora. Prema riječima europske čelnice, napadi na civile nisu demonstracija snage, već znak rastućih političkih i vojnih poteškoća Rusije. Von der Leyen također je ponovila spremnost EU-a da nastavi podržavati Kijev, posebno jačanjem ukrajinskih sposobnosti protuzračne obrane. Visoka predstavnica EU-a za vanjsku politiku, Kaja Kallas, također je oštro osudila napade, nazvavši ih terorističkim činovima protiv civilnog stanovništva. Kallas je tvrdila da je Moskva, našavši se u vojnoj pat poziciji, namjerno odabrala ciljati urbana središta. Estonska diplomatkinja smatrala je upotrebu rakete Orešnik posebno ozbiljnom, tumačeći je kao oblik nuklearne ucjene i strateškog pritiska na Europu. Slične stavove zauzeli su i glavni europski čelnici. Talijanska premijerka Giorgia Meloni izrazila je solidarnost s ukrajinskim narodom, naglašavajući potrebu za nastavkom suradnje s međunarodnim partnerima na promicanju pravednog i trajnog mira. Njemački kancelar Friedrich Merz nazvao je napad opasnom eskalacijom sukoba, dok je francuski predsjednik Emmanuel Macron naglasio da nova bombardiranja civilnih ciljeva pokazuju i strateške poteškoće Rusije i rizik od eskalacije rata.
EUROPSKI PUT UKRAJINE
Paralelno s vojnim razvojem sukoba, nastavlja se diplomatska rasprava o budućem odnosu između Ukrajine i Europske unije. Predsjednik Volodimir Zelenski nedavno je odbacio prijedlog njemačkog kancelara Friedricha Merza da se Kijevu dodijeli status “pridruženog člana” bez prava glasa tijekom dugog procesa pristupanja EU. Prema Merzovom planu, Ukrajina bi mogla sudjelovati na europskim samitima, imati vlastitog predstavnika u Europskoj komisiji i koristiti dio proračuna EU, ali bez punih političkih prava unutar institucija EU. Zelenski je, međutim, ponovio da doprinos Ukrajine obrani Europe od ruske invazije opravdava punu političku integraciju. U svom svakodnevnom obraćanju, ukrajinski predsjednik tvrdio je da istinski ostvaren europski projekt ne može postojati bez prisutnosti Ukrajine kao punopravne članice. Službeni zahtjev za članstvo u EU podnesen je nekoliko dana nakon ruske invazije 2022. Kijev je potom dobio status kandidata, a formalni pregovori o pristupanju započeli su 2024. Međutim, proces ostaje izuzetno složen i zahtijeva godine pregovora o ekonomskim, pravnim i institucionalnim pitanjima, od poljoprivrede do poštivanja vladavine prava. Jedna od glavnih prepreka pregovorima bilo je protivljenje bivšeg mađarskog premijera Viktora Orbána. Njegov odlazak s političke scene, međutim, potaknuo je ukrajinske nade u ubrzanje pregovaračkog procesa. Međutim, mnoga unutarnja pitanja ostaju kritična, uključujući problem korupcije. To pokazuje kako europski put Ukrajine ovisi ne samo o vojnom razvoju sukoba, već i o njezinoj sposobnosti provedbe dubokih institucionalnih reformi.