Subscribe
S 352 000 potpisa i obnovljenim političkim zamahom, Italija ponovno otvara raspravu o ukidanju sezonskog mijenjanja sata, ističući potencijalne koristi za energiju, okoliš i javno zdravlje.
Italija poduzima odlučan korak prema trajnom uvođenju ljetnog računanja vremena. U ponedjeljak, 17. studenog, Zastupničkom domu formalno je predstavljen prijedlog za istragu o činjenicama, koji je podržalo 352 000 potpisa građana. Inicijativa, koju potiču Talijansko društvo za medicinu okoliša (SIMA), Consumerismo No Profit i zastupnik Andrea Barabotti, nastoji pokrenuti parlamentarni proces koji bi u konačnici mogao okončati dvogodišnje prebacivanje između standardnog i ljetnog računanja vremena. Ako bude odobren, zakonodavni prijedlog mogao bi biti spreman do 30. lipnja 2026.
Dugogodišnja europska debata
Ovaj potez oživljava širu raspravu koja je započela na razini EU-a prije nekoliko godina. Europska komisija je 2018. provela javne konzultacije koje su privukle rekordnih 4,6 milijuna ispitanika. Ogromnih 84% podržalo je potpuno ukidanje sezonskih promjena sata. Reagirajući na to, Europski parlament je 2019. podržao nacrt direktive kojom se svakoj državi članici daje sloboda da usvoji trajno ljetno računanje vremena ili trajno standardno vrijeme.
Međutim, proces je ubrzo nakon toga zastao. Pandemija COVID-19 promijenila je političke prioritete, odgodivši pregovore, dok su se države članice mučile dogovoriti o koordiniranom vremenskom okviru. EU je izvorno predviđao konačnu odluku do 2021., ali od tada nije postignut konačan dogovor.
Zašto odabrati trajno ljetno računanje vremena?
Iako se standardno vrijeme tehnički smatra „prirodnim“ sustavom – usklađenim s najvišom točkom Sunca u podne – poticaj za trajno ljetno računanje vremena prvenstveno je potaknut ekološkim, ekonomskim i društvenim razlozima. Zagovornici tvrde da pomicanje dodatnog sata dnevnog svjetla u večer generira opipljive koristi.
Ušteda energije najčešće je navedena prednost. Prema Terni, talijanskom nacionalnom operateru električne mreže, zemlja je uštedjela 310 milijuna kWh između ožujka i listopada 2025. zahvaljujući ljetnom računanju vremena, što je ekvivalentno godišnjoj potrošnji energije otprilike 120 000 kućanstava. Te su se uštede pretvorile u preko 90 milijuna eura smanjenih troškova energije. Jednako važno, smanjena potrošnja električne energije spriječila je procijenjenih 145 000 tona emisija CO₂.
Promatrajući širu vremensku perspektivu, utjecaj je još značajniji: između 2004. i 2025. ljetno računanje vremena pomoglo je Italiji uštedjeti više od 12 milijardi kWh, što je donijelo gotovo 2,3 milijarde eura ekonomskih koristi. Ove brojke ističu zašto mnogi stručnjaci za održivost tvrde da bi produljenje ljetnog računanja vremena tijekom cijele godine moglo podržati nacionalne ciljeve dekarbonizacije, a istovremeno smanjiti troškove energije za kućanstva i poduzeća.
Stoljeće pomicanja sata
Ljetno računanje vremena nije ništa novo u Italiji. Uvedeno je 1916. tijekom Prvog svjetskog rata radi uštede goriva i boljeg korištenja dnevnog vremena, a u sljedećim desetljećima primjenjivano je s prekidima. Otprilike dvadeset godina njegova primjena varirala je jer su ga vlade naizmjenično ukidale i vraćale. Stabilnost je konačno stigla 1966., kada je Zakonom br. 1144 konačno uspostavljeno ljetno računanje vremena i pomicanje sata za jedan sat svakog ljeta.
Međutim, danas se više ne postavlja pitanje treba li imati ljetno računanje vremena, već ima li njegovo sezonsko izmjenjivanje sa standardnim vremenom još uvijek smisla u modernom, energetski intenzivnom društvu.
Zašto je prijedlog EU zastao
Europska debata, unatoč širokoj javnoj podršci, naišla je na tri glavne prepreke.
Prvo, pandemija je zamrznula gotovo sve nehitne zakonodavne procese, uključujući reformu promjene sata.
Drugo, dopuštanje svakoj zemlji da bira između trajnog ljetnog računanja vremena ili trajnog standardnog vremena stvorilo je izazov koordinacije. Šarene vremenske zone diljem EU mogle bi zakomplicirati prekogranična putovanja, trgovinu, rasporede emitiranja i vozne redove prijevoza.
Treće, stručnjaci se nisu slagali oko toga koja bi opcija – ljetno računanje vremena ili standardno vrijeme – trebala postati norma. Dok trajno ljetno računanje vremena može optimizirati potrošnju energije i smanjiti emisije, standardno vrijeme se više usklađuje s prirodnim cirkadijalnim ritmovima. Ta je napetost otežala usklađivanje.
Dimenzija javnog zdravstva
Znanstvena istraživanja sve više ukazuju na zdravstvene utjecaje dvogodišnjih promjena sata. Poremećaji ciklusa spavanja i buđenja mogu uzrokovati umor, smanjenu koncentraciju i razdražljivost, posebno tijekom prvih dana nakon prijelaza. Neke studije također sugeriraju korelaciju između pomicanja vremena i povećanog kardiovaskularnog rizika, uključujući privremeni porast srčanih udara.
Ovi nalazi potkrepljuju argument da bi ukidanje sezonskih promjena sata moglo koristiti javnoj dobrobiti, bez obzira na to naginje li konačni izbor ljetnom ili standardnom vremenu.
Što slijedi
Obnovljena talijanska inicijativa signalizira snažan nacionalni interes za rješavanje rasprave koja se godinama odugovlači na europskoj razini. Naredni mjeseci odredit će hoće li prijedlog dobiti dovoljno političke podrške za napredak i hoće li se Italija pridružiti sve većem broju zemalja koje preispituju važnost sezonskih promjena vremena.
Ako parlamentarna istraga uspije, Italija bi uskoro mogla preuzeti vodeću ulogu u oblikovanju budućnosti mjerenja vremena u Europi – one u kojoj satovi ostaju mirni, a dnevno svjetlo zauzima središnje mjesto.
Alessandro Fiorentino