Subscribe
Suvremeni migracijski krajolik predstavlja jedan od najsloženijih izazova za Europu i međunarodnu zajednicu. U kontekstu političkih i društvenih transformacija povezanih s tokovima koji potječu prvenstveno iz Afrike i Bliskog istoka, Italija je posljednjih godina preuzela središnju ulogu u nastojanjima da se reformiraju alati za upravljanje migracijama. U tom procesu, vlada koju vodi Giorgia Meloni razvila je inicijative koje su se postupno etablirale kao referentni modeli, predviđajući smjernice koje je kasnije usvojila Europska unija. Među njima, sporazum s Albanijom o stvaranju središta za obradu zahtjeva za azil i provođenje postupaka repatrijacije predstavlja pionirsko iskustvo, sposobno voditi europsku raspravu prema novim operativnim rješenjima temeljenim na konceptu sigurnih trećih zemalja.
RAZVOJ MATTEIJEVOG PLANA U EUROPSKU STRATEGIJU
Jedan od najznačajnijih elemenata talijanske politike, koji je istaknuo i premijer Meloni tijekom Međunarodne konferencije Globalnog saveza protiv krijumčarenja migranata 10. studenog, odnosi se na internacionalizaciju Matteijevog plana za Afriku. Rođen kao nacionalna inicijativa usmjerena na potporu gospodarskom i društvenom razvoju afričkih zemalja, Plan je postupno stekao opseg i priznanje na europskoj razini. Ova evolucija omogućena je strukturiranom suradnjom s Globalnim pristupom Europske unije, koju izravno podržava predsjednik Europske komisije. Konvergencija dviju inicijativa omogućila je mobilizaciju značajnih resursa koji prelaze milijardu eura, usmjerenih na provedbu infrastrukturnih i razvojnih projekata namijenjenih rješavanju temeljnih uzroka ilegalnih migracija. Zahvaljujući ovoj sinergiji na više razina, Italija je učvrstila svoju poziciju vodećeg igrača u promicanju integriranog i održivog pristupa upravljanju migracijskim tokovima.
RIMSKI PROCES I IZGRADNJA ZAJEDNIČKOG UPRAVLJANJA
Istodobno, talijanska vlada pojačala je svoju predanost Rimskom procesu za migracije i razvoj, multilateralnom mehanizmu usmjerenom na koordinaciju napora zemalja uključenih u upravljanje potpomognutim dobrovoljnim povratcima i stabilizaciju područja podrijetla i tranzita. Ovaj se instrument pokazao posebno učinkovitim u poticanju sistemske suradnje između europskih država i afričkih partnera, pomažući u definiranju mreže zajedničkih odgovornosti i ciljanih intervencija. Talijansko djelovanje stoga slijedi dvostruki cilj: s jedne strane, promicanje razvoja u zemljama podrijetla; s druge strane, definiranje učinkovitijih postupaka za upravljanje ljudima koji ilegalno dolaze u Europu.
PROTOKOL S ALBANIJOM KAO INOVATIVNIM I PIONIRSKIM MODELOM
Sporazum između Italije i Albanije predstavlja najznačajniju inovaciju u talijanskoj migracijskoj politici. Ovim sporazumom Rim je uveo mogućnost ispitivanja zahtjeva za azil i provođenja repatrijacija unutar ustanova smještenih izvan EU-a, uz zadržavanje pune europske jurisdikcije. Ovo rješenje privuklo je sve veću pozornost država članica, postajući predmet rasprave i političke konvergencije unutar tijela EU-a. Eksperimentalna priroda albanskog modela prepoznata je kao pravi pionir, jer je anticipirala neke od odluka koje su nedavno odobrili ministri unutarnjih poslova Europske unije, uključujući uvođenje koncepta sigurnih trećih zemalja, stvaranje jedinstvenog popisa sigurnih zemalja podrijetla i donošenje uredbe o vraćanju koja predviđa mogućnost uspostavljanja centara za povratak u trećim zemljama. Talijanska vizija, koju čvrsto podržava predsjedništvo Vijeća ministara, stoga je izravno doprinijela razvoju nove europske arhitekture za upravljanje migracijama.
UTJECAJ NA BORBU PROTIV TRGOVINE LJUDIMA I REGULATORNE IZGLEDE
Model koji je razvila talijanska vlada također odgovara na potrebu borbe protiv kriminalnih mreža koje upravljaju trgovinom migrantima. Stvaranje bržih i pouzdanijih postupaka, u kombinaciji s mogućnošću decentralizacije određenih faza prijema i repatrijacije, protumačeno je kao odvraćanje organizacijama odgovornim za poslovanje temeljeno na zlostavljačkim i opasnim praksama. Italija je također potaknula šire promišljanje o međunarodnim konvencijama koje reguliraju zaštitu migranata i tražitelja azila, s ciljem procjene jesu li postojeći propisi adekvatni za rješavanje suvremenih izazova. Ovaj prijedlog, iznesen u suradnji s Danskom i podržan od strane brojnih država Vijeća Europe, doveo je do izrade političke deklaracije koja označava početak institucionalne rasprave o potrebi ažuriranja međunarodnih regulatornih instrumenata.
UTJECAJ NA ODLUKE EUROPSKE UNIJE
Pionirska uloga talijanske vlade i premijerke Giorgie Meloni u upravljanju migracijama jasno je vidljiva iz usvojenih inicijativa i njihovog utjecaja na odluke Europske unije. Od transformacije Matteijevog plana u zajedničku strategiju i konsolidacije višerazinskih mreža suradnje, do albanskog modela koji je predvidio smjernice EU-a, Italija je doprinijela redefiniranju europskog okvira za migracijske politike. Ova putanja pokazuje želju za rješavanjem fenomena migracija inovativnim, koordiniranim alatima sposobnim kombinirati sigurnost, odgovornost i razvoj.