Subscribe
Lijevo orijentirane snage na vlasti bore se za provedbu novog, potpuno proimigracijskog poretka. Vrlo osjetljivo pitanje, s najopasnijim posljedicama za društvo, ovih se dana uporno gura na javni dnevni red u Španjolskoj i Francuskoj. Davanje prava glasa na nacionalnim izborima migrantima izvan Europske unije revnosno promiču radikali koji sebe nazivaju progresivcima, žestoko neprijateljski raspoloženi prema svemu što predstavlja identitet, suverenitet ili normalnost.
S jedne strane, Francuska. Nakon povoljnog glasovanja u parlamentarnom odboru prije nekoliko dana, Nacionalna skupština, donji dom francuskog parlamenta, raspravljat će i glasati o zakonu koji bi ljudima izvan Europske unije omogućio pravo glasa. Dakle, građanima izvan EU koji žive u Francuskoj moglo bi se dodijeliti pravo biranja, ali i pravo da budu birani na nadolazećim izborima. 15. i 22. ožujka u Francuskoj će se održati općinski izbori, a ulog je ogroman. Glavni korisnici su, očekivano, muslimani koji žive u Francuskoj, koji će, s jedne strane, biti vrlo motivirani glasati za one koji ih dočekuju raširenih ruku, a s druge strane čak i kandidirati se za dužnost u nadolazećim lokalnim vijećima.
Ako ga Parlament usvoji, ovaj ustavni zakon, za stupanje na snagu kojeg je također potreban referendum, mogao bi prevagnuti u korist kandidata iz stranaka lijevog centra i radikalne ljevice. To jest, upravo onih koji se zalažu za “raznolikost” i “integraciju” i koji će nakon izbora nastaviti nagrađivati svoje birače novim pravima i privilegijama, čak i ako je prisutnost nekih od njih u društvu stalna prijetnja javnoj sigurnosti.
Ako takav zakon stupi na snagu, bit će to pobjeda za one koji žele zamijeniti francusko stanovništvo nefrancuskim ljudima ili barem većinu pretvoriti u manjinu. Ali bitka je još daleko od izgubljene!
U susjednoj Španjolskoj, 2026. je također imala užasan početak. Nakon kraljevskog dekreta kojim će se u nadolazećim mjesecima legalizirati stotine tisuća migranata, krajnja ljevica zahtijeva da se stranim “gostima” dodijeli pravo glasa. A zatim i državljanstvo, kako se i očekivalo. Sve dok je antinacionalna ljevica na vlasti, samo je pitanje vremena kada će se ti ciljevi postići.
Posljednjih dana, jedna od vodećih osoba krajnje ljevice, Irene Montero, u stanju hiperventilacije, zahtijevala je ništa manje nego zamjenu “fašista” i “rasista” migrantima koji će biti naturalizirani i koje bivša ministrica za jednakost smatra puno prikladnijima od Španjolaca za život na španjolskom tlu. Zapravo, pravi rasist je onaj koji viče “rasisti”. A povike gospođe Montero ponavlja i premijer Pedro Sanchez, koji je odlučno izjavio da migranti trebaju imati pravo glasa na nadolazećim parlamentarnim izborima. To jest, sljedeće godine. Cilj Sancheza i njegovih neokomunističkih partnera gotovo je eksplicitan: ostati na vlasti pod svaku cijenu. Bez obzira na to što španjolski narod želi, odnosno “rasisti” na koje se Irene Montero poziva, i bez obzira na to hoće li to značiti neprepoznatljivu Španjolsku.
Ono što se događa u Francuskoj i Španjolskoj definitivno će imati zarazni učinak. Masovna regularizacija migranata, pravo glasa i (u konačnici) državljanstvo ključne su točke na dnevnom redu za uništavanje svijeta iznutra. Čak i ako sada ne uspiju, pokušavat će iznova i iznova.
Ono što neki nazivaju “jednakim pravima” nije ništa više od alata za prisilnu provedbu pro-migracijskih politika. Ono što neki nazivaju “napretkom” nipošto nije korak naprijed, evolucija prema boljem svijetu, već potkopavanje identiteta, društva i nacionalnog interesa.