Subscribe
Od uvodnih scena irskog predsjedanja Vijećem Europske unije, jasno je da irska vlada namjerava prikazati Smaragdni otok kao priču o uspjehu EU. S praznim obećanjima da će Irska utrkivati štafetu do cilja u pregovorima o proširenju EU s Ukrajinom, Makedonijom, Moldavijom i Albanijom, oholost irske koalicijske vlade ne može biti očitija.
Već se u otočkim medijima javlja nostalgija koja raspravlja o irskom “europskom trenutku” i samohvali progresivnom putu. Zapravo gledamo kako irski vladini savjetnici za odnose s javnošću rade prekovremeno kako bi konstruirali narativ za koji vrlo dobro znaju da je lažan.
No, osim ružičaste eurofilije koju potiče irska politička klasa, ostaje temeljna istina – da nitko kod kuće ili u inozemstvu istinski ne vjeruje u nju. Ovo bi mogao biti trenutak u kojem će Europska unija jasno otkriti da je irska vlada previše dobra u davanju obećanja, a vrlo loša u njihovom ispunjavanju. Iako su irski birači to iskusili s toliko omraženim Univerzalnim socijalnim zahtjevom i dosljednim gaslightingom Fianna Faila i Fine Gaela da će ga ‘jednog dana’ nestati, sada se to emitira na europsku scenu.
Irska povijest predsjedanja Vijećem Europske unije bila je povijesno sretna – držala je tu poziciju usred pada Berlinskog zida i vala pristupanja istočne Europe 2004. godine. Irsko iskustvo jedinstveno je obojeno nostalgijom nakon Hladnog rata. Danas se Michael Martin, koji je po svemu sudeći s oduševljenjem iščekivao europsko predsjedanje, suočava s možda najnapetijim razdobljem u kojem je Irska ikada imala vodeću ulogu u Europskoj uniji. Dok je Transatlantski savez naizgled pod pritiskom, deindustrijalizacija Europe naštetila je kontinentu, rastući troškovi energije ograničavaju poslovne potencijale, a demografska kriza ne pokazuje znakove jenjavanja. Čini se da se sva ludost proteklog desetljeća vraća na vidjelo, sve tijekom Martinovog vremena da zablista.
Jednostavna je istina da je irska sposobnost upravljanja vlastitom birokracijom u najboljem slučaju sklerotična i da će pritisak vođenja pregovora za Vijeće Europske unije uzrokovati vladi i državnoj službi neizrecive probleme. A da ne spominjemo sklonost irskih političara diplomatskim gafovima, što će nesumnjivo narušiti već ionako lošu sliku Irske u Europi. Čovjek se pita koliko je državnih službenika premješteno iz svojih izvornih ministarstava samo da bi pratili paradu raskoši EU Michaela Martina?
Bez obzira na to, Irska će se teško predstaviti kao uzorna država članica EU kada europski dužnosnici dođu u bliski kontakt sa svojim irskim kolegama tijekom ostatka irskog predsjedanja. Sposobnost samoobmane je izvanredna. Tijekom ciparskog predsjedanja nijedan političar ili medijska skupina nije ni trepnula okom, ali 1. srpnja Irska je nekako preuzela najveću odgovornost i vodeću ulogu Europske unije?
Irska vlada nije se pozabavila temeljnim krizama stanovanja, migracija i troškova života unatoč svom odvratnom mandatu na vlasti. Zapravo, Irska se više čini kao studija slučaja političkih i političkih neuspjeha Europske unije nego kao priča o uspjehu. Irski politički čelnici su dosljedno najdogmatičniji po pitanju imigracije, obnovljivih izvora energije i društveno progresivnih ciljeva. Sve unatoč velikom javnom preziru prema takvim stavovima. Pa ipak, Fianna Fail i Fine Gael će odbaciti prijetnju izborne žrtve zbog svog ogromnog lobističkog sektora nevladine organizacije Quango koji je do sada držao zatvorenom političku Pandorinu kutiju populističke desnice s dosljedno smanjenim prinosima.
Zapravo, irski su se dužnosnici možda nedavno probudili i shvatili svoju sliku „super juniora“ u europskoj politici. Vijeće ministara za zapošljavanje i socijalna pitanja trebalo se održati u Ballini, okrug Mayo, tijekom dva dana – jedan od prvih ministarskih sastanaka irskog predsjedanja Vijećem. Pa ipak, niti jedan važniji europski ministar nije se pojavio na događaju, koji je, smiješno, održan u lokalnoj srednjoj školi. Nema sumnje da su se političari iz Fianna Faila prisjetili iskustava iz ere Bertieja i Haugheyja kada su se europski događaji mogli iskoristiti za preplavljivanje svojih birača financiranjem i podrškom za podršku njihovim kandidaturama za reizbor. Pa ipak, čini se da stara formula više ne funkcionira na strukturalnoj razini, jer Irska sada nije sposobna organizirati sastanak s ljudima koje želi! Sramota i oholost pomisli da bi se sastanak „na visokoj razini“ mogao održati u srednjoj školi daleko od bilo kojeg većeg irskog grada šokantna je, ali ne i iznenađujuća. Skeptično je hoće li Fianna Fail, stranka koja sebe smatra poznatom po svom kaubojskom mentalitetu “pucanja iz kuka”, zbog svoje kaubojske kulture, uopće moći organizirati pišanje u pivovari.
Europski dužnosnici će u nadolazećim mjesecima otkriti humoristične i katastrofalne osobitosti irskog političkog establišmenta. Irski političari poznati su po svojoj ljubavi prema nejasnoćama i zamagljivanju. Nešto što bi moglo otežati postavljanje dnevnog reda na sastancima na europskoj razini. A da ne spominjemo činjenicu da mnogi irski političari imaju tendenciju samouvjereno govoriti prije nego što odluče mogu li djelovati ili ne. Drugim riječima, usta im rade u petoj brzini dok im mozak stoji u neutralnom položaju.
Također su otporni na sramotu. Razmotrimo, na primjer, da je jedan irski diplomat komentirao nedolazak visokih dužnosnika u Ballinu rekavši da je ‘šteta ako ljudi ne dolaze jer je to prekrasan dio zemlje’. Trik s Ballinom možda bi upalio na senilnog Joea Bidena tijekom njegovog državnog posjeta Irskoj, ali Europljani neće tolerirati da se od njih pravi predstava zbog sitnih političkih interesa. Možda bi se njihovi europski prijatelji udostojili doći da se sastanak nije održao u srednjoj školi u ruralnoj Irskoj. Bez obzira na tu činjenicu, to pokazuje da Irska zapravo nije u stanju ispuniti obveze koje su joj dodijeljene tijekom predsjedanja Vijećem. Zbog toga bismo mogli očekivati da se nijedan od irskih ciljeva ne postigne tijekom Martinovog mandata kao ‘kralja Europe’.
Tu je i problem da je irska raskošna predstava koštala značajno preusmjeravanje policijskih resursa kako bi se zadovoljio beskrajni niz sastanaka na visokoj razini i tajnih razgovora za posao koji su se trebali održati u Dublinu i Corku. Tijekom razdoblja međunarodne pozornosti, poput posjeta Joea Bidena Dublinu i Ballini, policija niče poput gljiva iz zemlje tamo gdje nikada prije nije patrolirala. Samo za troškove policije tijekom irskog predsjedanja izdvojeno je 125 milijuna eura. Ipak, nakon što ti događaji završe, ulice Dublina vratit će se u svoje bučno, propadajuće i antisocijalno stanje.
Nadalje, ulaganje u obranu od dronova samo za ovih šest mjeseci odražava nedostatak brige irske političke elite za ulaganje u dugoročnu infrastrukturu ili obranu. Iz straha od ponavljanja dronova uočenih iznad Irskog mora tijekom Zelenskijevog posjeta Dublinu, sada su postavili obranu od dronova u unutrašnjosti na aerodromu Casement umjesto da pronađu prikladnu lokaciju duž irske obale koja bi zapravo mogla odgovarati potrebama njihove obrane.
Jasno je kao dan da se Irska nije pripremila za svoje predsjedanje Vijećem i da ponašanje irskih političara tijekom tog razdoblja neće biti oblikovano interesom za obranu europskih interesa ili pregovaranje o složenim proračunskim ili programima proširenja. Umjesto toga, bit će to svakodnevni, bezizražajan prikaz irske političke oholosti koji će nesumnjivo iritirati našu europsku braću dok ih se bude vozilo diljem Irske na demonstracije u izbornim jedinicama bolesnog i propalog političkog režima.