Subscribe
Prošlog siječnja, španjolski ministar kulture, Ernest Urtasun, podijelio je svoje stajalište i gledište o pitanju dekolonizacije, a posebno dekolonizacije muzeja, rekavši sljedeće: “Radi se o uspostavljanju prostora za dijalog i razmjenu, koji omogućuju nam da prevladamo ovaj kolonijalni okvir”, što se “prevodi u proces revizije”.
U vezi s ovom temom, Urtasun je rekao da je dekolonizacija muzeja pitanje koje treba hitno riješiti i, iz tog razloga, to će biti jedan od glavnih pravaca rada kojim će se baviti njegovo ministarstvo. Tijekom svog pojavljivanja pred Komisijom za kulturu u španjolskom parlamentu, najavio je da će “krenuti naprijed” u vezi s ovom temom “kojom su se već pozabavili drugi međunarodni muzeji”, promičući proces recenzije koji “omogućuje prevladavanje kolonijalnog okvira ili usidreni u rodnim ili etnocentričnim inercijama koje su u mnogim prilikama opterećivale viziju baštine, povijesti i umjetničke ostavštine.
Ovaj proces dekolonizacije uključuje dijelove koji idu od ideje preuređivanja zbirki s diskursom poštovanja i tolerantnosti prema kolonijama, do čina vraćanja komada u zemlje u kojima su prvi put proizvedeni i pronađeni.
U vezi s tim, Urtasun je na tiskovnoj konferenciji pojasnio da su “naši muzeji živi muzeji koji tijekom mnogo godina prilagođavaju svoje muzejske projekte kako bi uključili nove perspektive. Španjolski muzeji to rade već mnogo godina i to je vježba koja će i dalje biti gotovo”. Nakon ovih ministrovih izjava, glasnogovornica Voxa u Kongresu zastupnika, Pepa Millán, izjavila je da je prijedlog ministrice kulture “dimna zavjesa za skretanje pozornosti s onoga što je stvarno važno, a to je da ova vlada ide dati amnestiju onima koji su počinili teroristička djela”.
S druge strane, Vicente Barerra, potpredsjednik i savjetnik za kulturu i sport u Valencijskoj zajednici za VOX, pozvao je ostatak PP-a i regionalne vlade Voxa da se ne pridržavaju prijedloga kulture za dekolonizaciju muzeja i optužio ministra Urtasuna za “kupovanje crne legende” protiv Španjolske.
S tom idejom na umu, Museo de America u Madridu iskoristio je proslavu Međunarodnog dana žena 8. ožujka, organiziranjem aktivnosti zajedno s “Movimiento Justicia Museal”, pod nazivom “8-M. del postureo a la acción”, radionica koja je uključivala popis aktivnosti, koje su predstavljene kao „krug misli i grafičke radnje”, s krajnjim ciljem pozivanja sudionika na „ispitivanje i preformuliranje kako bi sadašnjost živjeli sa svjesnošću”.
Museo de América promovirao je aktivnost na svojim društvenim platformama uvjeravajući sljedeće: „Aktivnost će se sastojati od ciklusa razmišljanja koji će nas pozvati da preispitamo kolonijalne prakse, ispreplićući transfeministička, antirasistička i intersekcijska znanja i kruga akcije za ostvarivanje našeg prava na sudjelovanje, reprezentaciju i proizvodnju osjetila”.
Jedan od sudionika smatra da bi ovaj događaj mogao biti savršena aproksimacija dekolonizacijske politike koju je ministar kulture zauzeo još u siječnju i koju pokušava provesti, unatoč besmislenosti ili negativnim posljedicama koje može imati. Prema njezinim riječima, govor su održali “bolivijska autohtona žena, peruanski transvestit, trans rasna osoba i odvjetnik iz Seville, koji je bio specijaliziran za ljudska prava i bio je aktivist u obrani ciganskog naroda”, i ” nitko od njih zapravo nije znao koja je njihova uloga u događaju”. Među aktivnostima organiziranim za večer, jedna od njih sastojala se od redizajna određenih umjetničkih djela koja su se mogla pronaći u muzeju. To je uključivalo prazne prostore, pozivajući sudionike da napišu “što bi likovi rekli”. Među umjetničkim djelima odabranim za ovu aktivnost, to su bile ni manje ni više nego slike Kasta, djela koja su predstavljala miješanje rasa u potkraljevstvu Nove Španjolske. Ali Čini se da to nije problem, budući da su ostali ljudi koji su prisustvovali aktivnosti sretno završili zadatak, uključujući izraze poput “antikolonijalizma”, “bijelog eurocentrizma” i “krađe zlata”, podijelio je sudionik.
Tijekom aktivnosti, sudionici su se pozivali na “patrijarhalni kapitalizam” i ponavljali izjave poput “Moramo jurišati na muzeje, čini se, i vratiti ono što je naše. Dekolonizirati, dekolonizirati, popraviti, popraviti, sinergije, heteropatrijarhat, bjelina, eurocentrizam.”
Sada ova ideja i nova politika koju je predstavio španjolski ministar kulture, Ernest Urtasun, mogu biti ironične i o njima treba razmisliti, budući da su isti ljudi koji su zahtijevali prijenos ovih slika u njihove izvorne zemlje bili prvi oni koji nisu porijeklom iz Španjolske, ali su odlučili ostati u ovoj zemlji.