Subscribe
Rat u Ukrajini, koji je započeo u veljači 2022. ruskom invazijom, i dalje predstavlja glavno geopolitičko bojište u ovom povijesnom trenutku. Nakon više od tri godine sukoba, linije fronta su se konsolidirale u krhku ravnotežu, obilježenu vojnim i diplomatskim napetostima. U tom kontekstu, američka vanjska politika pokazala je jasnu promjenu tempa tijekom ove godine. Trumpova administracija, koja se vratila u Bijelu kuću s obećanjem okončanja “beskrajnih sukoba” i ponovnog uspostavljanja pragmatične američke nadmoći, mijenja svoj stav prema Moskvi i Kijevu. Nedavno otkazivanje planiranog sastanka u Budimpešti između Donalda Trumpa i Vladimira Putina simbolično je za ovu novu fazu. To nije samo taktička odluka, već politički signal koji naglašava želju Washingtona da Rusiji ne da prostor za diplomatsko manevriranje bez konkretnih rezultata. Trumpova izjava da ne želi “gubiti vrijeme” na besplodne razgovore utjelovljuje rastuću nestrpljivost prema partneru koji se doživljava kao otporan na kompromis.
OD OSOBNE DIPLOMATIJE DO REALPOLITIKE
U prošlosti je Trump više puta izrazio uvjerenje da bi njegov osobni odnos s Putinom mogao olakšati brzi dogovor o prekidu neprijateljstava. Međutim, ta strategija temeljena na individualnoj diplomaciji sukobila se s rigidnošću ruskih stavova i složenošću sukoba koji nadilazi bilateralnu dimenziju. Razvoj posljednjih mjeseci pokazuje pomak od neformalnog i osobnog pristupa prema strukturiranijem, usmjerenom na ponovno uvođenje institucionalnog posredovanja i uključivanje saveznika. Odluka o odgodi summita u Budimpešti dolazi nakon razdoblja diplomatske napetosti koje je kulminiralo neuspjelim telefonskim razgovorom između državnog tajnika Marca Rubia i ruskog ministra vanjskih poslova Sergeja Lavrova. Nepopustljivost Moskve, koja je odbacila ideju o trenutnom prekidu vatre, uvjerila je Bijelu kuću u potrebu za opreznijim stavom. Međutim, ova promjena ne podrazumijeva napuštanje cilja posredovanja, već redefiniranje vremenskog okvira i uvjeta za njegovo postizanje.
IMPLIKACIJE ZA EUROPU I OLAKŠANJE ZA ZAPADNE PARTNERE
Otkazivanje summita izazvalo je olakšanje među ključnim europskim čelnicima. Francuska, Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo bojale su se da bi žurni sastanak mogao legitimirati ruske stavove ili izvršiti pretjerani pritisak na Ukrajinu da prihvati teritorijalne ustupke. Izglede za sporazum koji bi podrazumijevao trajni gubitak dijela Donbasa ili Krima jednoglasno je odbacio Bruxelles, koji i dalje podržava liniju ukrajinskog teritorijalnog integriteta. Ovo europsko usklađivanje također odražava obnovljeno vodstvo Unije kada je u pitanju upravljanje krizama. Europa, unatoč ovisnosti o američkoj vojnoj potpori, nastoji ojačati svoju stratešku autonomiju koordiniranjem raspodjele zamrznute ruske imovine za financiranje ukrajinske obrane. Ovaj izbor, iako pravno kontroverzan, predstavlja pokušaj pretvaranja političke solidarnosti u konkretne instrumente odvraćanja. Istodobno, istočnoeuropske zemlje – povijesno više usklađene s Washingtonom – pomno prate promjene u američkoj politici. Poljska, Rumunjska i baltičke države, koje uvelike ovise o zaštiti NATO-a, boje se da bi Trumpov pretjerani oprez mogao potaknuti “zamrznuti mir” koji bi Rusiji ostavio prostora za buduću agresiju.
UNUTARNJA RAVNOTEŽA NATO-a I TRUMPOV FAKTOR
Povratak Donalda Trumpa na čelo Sjedinjenih Država ponovno je otvorio raspravu o smjeru Atlantskog saveza. Posljednjih mjeseci, stanovnik Bijele kuće ponovio je potrebu da europski saveznici povećaju svoje vojne troškove, ali je također izrazio dvosmislene stavove o prirodi američke predanosti u Istočnoj Europi. Planirani sastanak s glavnim tajnikom NATO-a Markom Rutteom ima za cilj potvrditi koheziju Saveza, ali ne skriva unutarnje napetosti. Države članice najbliže Trumpovim stavovima čine se sklonijima podršci brzom pregovaračkom rješenju. Nasuprot tome, vlade u Parizu i Berlinu održavaju rigidniji stav, bojeći se da bi preuranjeni kompromis oslabio međunarodni poredak temeljen na poštovanju granica. Ovo razilaženje u stajalištima naglašava ambivalentnu ulogu Europske unije, rastrgane između potrebe za jedinstvom i pluraliteta svojih nacionalnih politika. Gledajući unaprijed, sposobnost EU-a da govori jednim glasom ovisit će o njezinoj sposobnosti koordinacije s Washingtonom bez da se čini podložnom američkim političkim kolebanjima.
UKRAJINA IZMEĐU PRITISKA I DIPLOMATSKOG OTPORA
Dok međunarodna diplomacija traži novu ravnotežu, Ukrajina nastavlja provoditi strategiju oružanog otpora i pregovora. Predsjednik Volodimir Zelenski, iako svjestan ograničenja protuofenzive, inzistira na potrebi održavanja vojnog i diplomatskog pritiska na Rusiju. Njegovi zahtjevi za naprednim naoružanjem, poput raketa Tomahawk, odražavaju njegovo uvjerenje da samo kontinuirana i kvalificirana podrška Zapada može dovesti do stabilnog i nekažnjavajućeg primirja. Bijela kuća, sa svoje strane, pokazuje oprez: njezino oklijevanje u pružanju sustava naoružanja dugog dometa ukazuje na želju za izbjegavanjem izravne eskalacije s Moskvom. Međutim, ovaj oprez riskira da se protumači kao znak strateškog umora, potičući percepciju među europskim partnerima da Amerika koleba između svoje uloge jamca sigurnosti i uloge nestrpljivog pregovarača.
PREMA NOVOJ ARHITEKTURI ZAPADNE SIGURNOSTI
Trenutni trenutak označava prijelaznu fazu za američko vodstvo u euroatlantskom kontekstu. Trumpova strategija, koja kombinira retoriku i operativni oprez, ima za cilj ponovno potvrditi središnju ulogu Washingtona u donošenju odluka, ali i preraspodijeliti terete i odgovornosti među saveznicima. Ako se konsolidira, ovaj pragmatičan pristup mogao bi dovesti do redefinicije NATO-a kao fleksibilnijeg saveza, temeljenog na modularnoj suradnji, a ne na automatskim obvezama. U takvom scenariju, Europska unija pozvana je da igra komplementarnu ulogu, gradeći vlastite kapacitete odvraćanja i koordinirajući poslijeratne inicijative za obnovu i sigurnost. Budućnost Ukrajine, a s njom i stabilnost kontinenta, ovisit će o sposobnosti Sjedinjenih Država i Europe da prevladaju taktičke razlike i razviju zajedničku viziju kontinentalne sigurnosti.