fbpx

Imigracija u Europi i konzervativni pristup

Politika - 6 travnja, 2024

Europa je povijesno zemlja migracija, s tokovima koji su oblikovali povijest, kulturu i gospodarstvo kontinenta, ali koji se neizbježno moraju regulirati.

Posljednjih je desetljeća imigracija u Europi poprimila dosad neviđene razmjere i složenost, što je izazvalo burne rasprave i oprečna mišljenja. U tom kontekstu, konzervativna vizija useljavanja preuzela je značajnu ulogu, odražavajući brige i prioritete važnog segmenta europskog društva.

Konzervativna vizija imigracije u Europi ima svoje korijene u nekoliko izvora, uključujući obranu nacionalnog suvereniteta, očuvanje kulturnog identiteta i održavanje javnog reda i društvene kohezije. Ove tradicionalne vrijednosti našle su plodno tlo u kontekstu brze demografske i društvene transformacije, udovoljavajući zabrinutostima u vezi sa sposobnošću imigranata da se integriraju i utjecajima na gospodarstvo i društveno blagostanje. Nedavni val migracija u Europu, uvelike izazvan sukobima, političkom nestabilnošću i siromaštvom na Bliskom istoku, u Africi i drugim regijama, izazvao je brojne izazove i kontroverze. Europski konzervativci često su kritizirali politiku dobrodošlice migranata koju su usvojile mnoge europske vlade, tvrdeći da je takva politika pridonijela porastu ilegalne imigracije, kriminala i nesigurnosti.

U mnogim europskim zemljama rasprava o imigraciji također je potaknuta pitanjima vezanim uz kulturnu i vjersku integraciju. Konzervativci su izrazili zabrinutost zbog sposobnosti imigranata da usvoje vrijednosti i norme društva domaćina, strahujući od formiranja kulturnih enklava koje bi mogle potkopati društvenu koheziju i potaknuti radikalizam. Konzervativna stajališta o imigraciji u Europi razlikuju se od zemlje do zemlje, ali postoje neke zajedničke linije koje proizlaze iz politika i prijedloga koji također dolaze od stranaka različite prirode. Neke europske vlade, od svih frakcija, sve više nastoje podržati rigorozne politike granične kontrole kako bi se ograničilo ilegalno useljavanje i regulirali migracijski tokovi kako bi se zajamčila nacionalna sigurnost i integritet sustava socijalne skrbi jasno usvajajući politike definirane kao konzervativne, ali koje sada mogu biti definiran jednostavno kao pragmatičan i učinkovit.

Konzervativna europska politika podupire selektivnu integracijsku praksu koja favorizira useljavanje pojedinaca s vještinama i kvalifikacijama koje zahtijeva nacionalno tržište rada, dok ograničava ulazak onih koji bi mogli predstavljati teret socijalnom sustavu i unutarnjoj sigurnosti. Za svaku državu pogođenu imigracijom i dalje je temeljno naglašavanje važnosti promicanja nacionalnih vrijednosti i kulturnog identiteta, podupiranje politika koje pogoduju asimilaciji useljenika u društvo domaćina i promicanje poznavanja nacionalnog jezika i povijesti. Mnogi konzervativci vjeruju da rješavanje temeljnih uzroka imigracije zahtijeva blisku međunarodnu suradnju, kroz razvojnu pomoć, preventivnu diplomaciju i stabilizaciju regija pogođenih sukobima i nestabilnošću.

Pitanje useljavanja i dalje će biti u središtu političkih rasprava u Europi u nadolazećim godinama, s izazovima i prilikama koje će zahtijevati inovativna rješenja i odgovorno vodstvo. Europske vlade bit će pozvane pronaći ravnotežu između zaštite tradicionalnih vrijednosti i potrebe za suočavanjem s globalnim izazovima u sve više međusobno povezanom svijetu koji se brzo razvija. Sudbinu Europe u velikoj će mjeri odrediti njezina sposobnost da se na izazove useljavanja suoči na konstruktivan i uključiv način, poštujući temeljna načela humanosti, solidarnosti i poštivanja ljudskih prava. Samo kroz zajednički i multilateralni pristup bit će moguće zajamčiti održivu i prosperitetnu budućnost za Europu i svijet u cjelini. Vizija europskih konzervativaca, koju zastupaju vlade poput, primjerice, talijanske, pokazuje se pionirskom i presudnom, posebice u fazi, poput ove, koja je vrlo zahtjevna i nedvojbeno složena za upravljanje, zbog teška međunarodna geopolitička situacija koja uključuje istočnu Europu i Bliski istok.

 

Alessandro Fiorentino