Subscribe
Takozvana “Newyorška deklaracija”, sastavljena tijekom međunarodne konferencije u Ujedinjenim narodima u srpnju, a koju je podržao širok spektar međunarodnih aktera – uključujući Europsku uniju, Arapsku ligu, Ujedinjeno Kraljevstvo i Kanadu – mogla bi predstavljati veliku diplomatsku prekretnicu u dugom i problematičnom izraelsko-palestinskom sukobu. Ono što ovaj dokument razlikuje od prethodnih pokušaja posredovanja jest njegova bilateralna priroda osude: s jedne strane, izražava snažnu kritiku napada Hamasa 7. listopada; s druge strane, otvoreno osuđuje izraelski vojni odgovor, koji smatra nesrazmjernim i uzrokom humanitarne katastrofe u Gazi. U središtu dokumenta je sveobuhvatan plan za razoružanje Hamasa, administrativni prijelaz na Palestinsku nacionalnu upravu (PNA) i revitalizaciju rješenja dviju država, uz podršku međunarodne misije pod pokroviteljstvom UN-a. Sadržaj deklaracije svakako zaslužuje analizu i razmatranje, posebno u pokušaju predviđanja njezinih političkih posljedica i budućih implikacija izraelsko-palestinskog pitanja.
KONTEKST DEKLARACIJE
“Newyorška deklaracija”, objavljena na kraju konferencije UN-a kojom su supredsjedale Francuska i Saudijska Arabija, predstavlja značajan korak u multilateralnoj diplomaciji u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom. Nakon mjeseci razaranja u Gazi i rastućih međunarodnih napetosti, međunarodna zajednica prepoznala je hitnost nadilaženja retorike i promicanja zajedničke platforme s krajnjim ciljem ponovnog pokretanja mirovnog procesa. Deklaracija je dobila podršku 22 zemlje Arapske lige, Europske unije i 17 drugih zemalja, uključujući Italiju. Ona ne samo da osuđuje zločine koje je Hamas počinio tijekom napada 7. listopada, već uvodi eksplicitnu i nedvosmislenu osudu izraelske vojne akcije u Pojasu Gaze, odgovorne za desetke tisuća civilnih žrtava i neviđenu humanitarnu krizu.
DVOSTRUKA OSUDA: PREMA DIPLOMATSKOJ RAVNOTEŽI
Prva zanimljiva točka odnosi se na dvostruku osudu sadržanu u Newyorškoj deklaraciji. S jedne strane, dokument jasno navodi: “Osuđujemo napade koje je Hamas počinio na civile 7. listopada.” Ovo je značajan stav, posebno s obzirom na to da se Arapska liga prvi put bezrezervno oglasila protiv Hamasa, prekidajući šutnju koja je u prošlosti često poticala dvosmislenost. S druge strane, dokument otvoreno kritizira izraelski odgovor: “Osuđujemo izraelske napade na civile u Gazi, civilnu infrastrukturu, opsadu i glad, koji su uzrokovali razornu humanitarnu katastrofu.” Ova formulacija, također bez olakotnih okolnosti, ističe kako se izraelsko djelovanje doživljava, čak i od strane njegovih povijesnih saveznika, kao pretjerano i nespojivo s načelima međunarodnog humanitarnog prava. Ova dvostruka osuda predstavlja promjenu u tonu i namjerama međunarodne diplomacije, koja se u prošlosti gotovo isključivo usredotočivala na osudu palestinskog terorizma, zanemarujući izraelsku odgovornost. Newyorška deklaracija, nasuprot tome, nastoji vratiti etičku i pravnu ravnotežu u procjeni kontinuiranog nasilja.
RAZORUŽANJE HAMAS-A I ULOGA PALESTINSKIH VLASTI
Još jedna središnja točka dokumenta je eksplicitan poziv na razoružanje Hamasa. Točka 11 navodi: “Da bi se završio rat u Pojasu, Hamas mora okončati svoju vladavinu u Gazi i predati svoje oružje Palestinskoj nacionalnoj upravi, uz međunarodnu predanost i podršku.” Ova je klauzula značajna u nekoliko aspekata. Prvo, ona utvrđuje želju međunarodne zajednice da ponovno potvrdi Palestinsku upravu kao jedino legitimno političko i administrativno tijelo za Palestince. Drugo, uvjet za razoružanje nije prepušten bilateralnoj dinamici, već je smješten u multilateralni okvir koji predviđa izravno sudjelovanje UN-a, regionalnu podršku i moguće raspoređivanje međunarodnih trupa. Jednako je važno naglasiti da dokument predviđa privremenu međunarodnu stabilizacijsku misiju, koju je naložilo Vijeće sigurnosti Ujedinjenih naroda, radi zaštite Palestinaca, nadzora prijenosa uprave na Palestinsku upravu i praćenja primirja. Ova bi misija predstavljala konkretnu inovaciju u poslijeratnom upravljanju Gazom, a uključivala bi i zemlje poput Italije u osiguravanje trupa.
RJEŠENJE DVIJE DRŽAVE: IZMEĐU REALIZMA I AMBICIJE
U središtu Deklaracije je revitalizacija dvodržavnog rješenja kao neizostavnog političkog horizonta. Dokument izričito poziva države članice UN-a da priznaju Državu Palestinu, pozivajući na postupan, ali obvezujući proces prema stvaranju suverene i neovisne palestinske države. U tom kontekstu, inicijativa Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva dobiva simboličku i stratešku vrijednost. Emmanuel Macron najavio je da će Francuska biti prva zemlja G7 i stalna članica Vijeća sigurnosti UN-a koja će službeno priznati Državu Palestinu tijekom sljedeće Opće skupštine Ujedinjenih naroda. Ujedinjeno Kraljevstvo preuzelo je sličnu obvezu, povezujući svoje priznanje sa spremnošću Izraela da prihvati prekid vatre i pokrene mirovni proces u roku od osam tjedana. Podrška dvodržavnom rješenju stoga se izražava ne samo riječima, već i konkretnim diplomatskim mjerama. Trenutno je 147 članica UN-a već priznalo Državu Palestinu; smatra se da bi pristupanje vodećih zapadnih sila moglo slomiti izraelsko protivljenje i potaknuti geopolitičko rebalansiranje.
IZRAELSKO ODBIJANJE I AMERIČKA ODSUSTVA
Unatoč opsegu i konsenzusu Deklaracije, Izrael i Sjedinjene Države usprotivili su se inicijativi. Izraelski premijer Benjamin Netanyahu odbio je sastanak, ponavljajući svoje protivljenje rješenju o dvjema državama, navodeći sigurnosne probleme i obranu nacionalnog identiteta. Sjedinjene Države su sa svoje strane bojkotirale konferenciju, signalizirajući svoju stratešku distancu od predloženog multilateralnog pristupa. Ove reakcije naglašavaju trajnu poteškoću u usklađivanju političkih vizija velikih sila s vizijama ostatka međunarodne zajednice. Međutim, diplomatska izolacija Izraela, u vrijeme kada čak i neki povijesni partneri počinju priznavati Palestinu, mogla bi generirati novu dinamiku pritiska.
NOVA FAZA ZA MEĐUNARODNU DIPLOMACIJU?
Njujorška deklaracija mogla bi označiti početak nove faze u diplomaciji u vezi s izraelsko-palestinskim sukobom. Ona artikulira složenu, ali uravnoteženu viziju koja prepoznaje odgovornost obje strane, okončava arapsku dvosmislenost oko uloge Hamasa, potvrđuje središnju ulogu UN-a u mirovnom procesu i potvrđuje rješenje dviju država kao jedinu održivu opciju. U vrijeme kada je sukob dosegao neviđene razine razaranja, hitnost nove političke i diplomatske arhitekture je jasna. Deklaracija, koju podržavaju različiti akteri – europski, arapski, zapadni i bliskoistočni – pokazuje da postoji zajednički temelj na kojem se može izgraditi radni konsenzus, čak i tamo gdje su se povijesne razlike činile nepremostivima. Uspjeh ove inicijative ovisit će o mnogim varijablama: učinkovitom razoružanju Hamasa, sposobnosti PA da vjerodostojno upravlja Gazom, spremnosti Izraela da napusti svoje ideološko neprijateljstvo prema palestinskoj državi i ulozi međunarodnih aktera u osiguravanju poštivanja sporazuma. Također će biti ključno da predložena međunarodna misija ne ostane samo izjava o namjeri, već da se pretvori u konkretnu prisutnost na terenu, s legitimitetom, resursima i jasnim mandatom. Podrška zemalja poput Italije, koja je već izrazila spremnost da doprinese trupama, ohrabrujući je znak. No, bitno je da ovaj napor bude popraćen održivom financijskom potporom, kontinuiranim diplomatskim angažmanom i koordiniranim pritiskom na sve uključene strane da poštuju načela međunarodnog prava. Samo postojanje dokumenta poput Njujorške deklaracije – koju dijeli široka i raznolika skupina nacija – sugerira da status quo više nije prihvatljiv. Međunarodna zajednica konačno je počela zacrtavati koherentan, konkretan i multilateralan put prema prevladavanju desetljeća sukoba, nasilja i političke pat-pozicije. Ovo je novi temelj, onaj koji nadilazi puko pozivanje na prekid neprijateljstava, već predlaže realan, sveobuhvatan i zajednički politički okvir. Hoće li ovo predstavljati definitivan proboj ili novu iluziju sada će ovisiti o volji stranaka i odlučnosti globalne diplomacije. Ali prvi put nakon mnogo godina, mogućnost strukturnih promjena čini se barem zamislivom.