Subscribe
Zamislite živahnog 22-godišnjaka koji je upravo završio srednju školu u Bukureštu i traži posao na web stranicama koje su sablasno tihe. Nema povratnih poziva, nema intervjua, samo mnoštvo oglasa za slabo plaćene poslove koji jedva pokrivaju stanarinu. To nije distopijski roman. To je svakodnevni život stotina tisuća mladih Rumunja koji su zaglavljeni u najgoroj europskoj noćnoj mori nezaposlenosti.
Od sredine 2025. godine, Rumunjska ima najvišu stopu nezaposlenosti mladih u EU, s 25,3% nezaposlenih osoba mlađih od 25 godina – gotovo dvostruko više od prosjeka bloka od 14,8%.
Berlinski mladi stručnjaci dobro se snalaze, a amsterdamski startupovi bruje, ali rumunjski sanjari zaostaju, što uzrokuje tihi egzodus koji iscrpljuje resurse zemlje. Brojke pričaju tužnu priču. Prema Eurostatu, stopa nezaposlenosti mladih u Rumunjskoj porasla je na 23,9% do kraja 2024. i ostala je visoka do 2025., čak i viša od švedske, koja je u to vrijeme iznosila 24,6%.
Ali NEET-ovi, koji nisu u školi, ne rade ili se ne osposobljavaju, pričaju pravu priču. Stopa nezaposlenosti u Rumunjskoj za osobe u dobi od 15 do 29 godina viša je od 11% u EU. U jugoistočnoj regiji, na primjer, izgubljeno je 29,9% mladih, što je jedna od tri osobe.
Mlade žene imaju lošije rezultate, sa stopama NEET-a koje u nekim područjima dosežu čak 37,7% – 2,1 bod više nego kod muškaraca.
Ovo nisu samo brojke; to su ukradene budućnosti, od programera koji rade besplatno na Fiverru do umjetnika koji crtaju odgođene snove. Još gore, kriza utječe na škole, gdje tinejdžeri napuštaju fakultet kao da je to najnoviji trend. Rumunjska ima 16,8% učenika koji rano napuštaju školu, što je gotovo dvostruko više od 9,4% u EU. 32% mladih u dobi od 15 do 19 godina nije ni u kakvom formalnom obrazovanju, u usporedbi sa 16% u OECD-u.
Samo 23,2% mladih odraslih osoba ima fakultetsku diplomu, što je polovica od 44,1% u EU i najniža razina u uniji.
U akademskoj godini 2024.-2025. samo je 568.600 studenata bilo upisano u visokoškolski program, a samo 10% osoba u dobi od 25 do 29 godina potrudilo se da ga pohađa. To je puno manje nego u Poljskoj ili Mađarskoj. Krivite nefunkcionalan sustav koji proizvodi diplomante s “papirnatom” diplomom koji nisu spremni za današnje poslove, nastavne planove i programe koji ne prate tehnološki procvat i postpandemijsko izgaranje gdje TikTok popularnost pobjeđuje udžbenike. Jedno izvješće OECD-a kaže da rumunjsko obrazovanje sve manje postaje “put iz siromaštva”.
Ovo povlačenje se ne događa samo jednoj osobi; to je bure baruta za imploziju rumunjske radne snage i odljev mozgova. OECD-ove utočišta poput Njemačke odvode 244 000 ljudi iz zemlje svake godine (36% migranata), kradući medicinske sestre, inženjere i inovatore koji su mogli ubrzati lokalni rast.
Više od polovice mladih Rumunja želi napustiti zemlju na više od šest mjeseci zbog niskih plaća (u prosjeku 800 eura mjesečno u usporedbi s 2000 eura na Zapadu) i nestabilnih gospodarstava.
Rumunjska ima treći najveći gubitak stanovništva u EU zbog niske stope nataliteta, starenja stanovništva i odlaska ljudi iz zemlje. Zbog toga je 63% ljudi radne dobi bez posla, u usporedbi sa 70% u OECD-u.
To je začarani krug: mladi ljudi koji su bez posla stvaraju nestabilne obitelji, što prazni sela i stavlja EU na teret troškova socijalne skrbi Rumunjske, dok Njemačka dobiva sve talente. To je slično grčkom slomu 2010-ih ili talijanskoj malaksalosti 2000-ih, ali veličina Rumunjske čini to hitnijim. Kohezijski fondovi EU-a i dalje pristižu, ali bez promjena u strukovnom osposobljavanju, naporima protiv korupcije i centrima za mlade, krvarenje se nastavlja.
Rumunjska ne gubi samo ljude; gubi potencijal, što bi moglo dugo štetiti istočnom krilu Europe. Hoće li se Bruxelles i Bukurešt probuditi prije nego što izgubljena generacija postane najveća europska pogreška?