Subscribe
Danas se puno govori o političkoj radikalizaciji mladih muškaraca. Muškarci se kreću udesno, postaju konzervativni, postaju nacionalisti.
Možda je, međutim, došlo vrijeme da se ukaže na to da i mlade žene trenutno prolaze kroz političku radikalizaciju.
Nedavno izdanje progresivnog časopisa „The New Statesman“ bavi se sve jasnijom lijevom političkom opredijeljenošću mladih žena. Naslov izdanja je „Ljute mlade žene“ i odnosi se na „novi feminizam koji oblikuje Britaniju“.
No zanimljivo je da se novi radikalizam mladih žena ne odnosi samo na njihove stavove o političkim pitanjima poput imigracije, rodne ravnopravnosti, prava manjina ili klimatske politike. Radi se i o njihovim stavovima o muškarcima.
Ovdje bismo trebali imati na umu da kada govorimo o radikalizaciji mladih muškaraca, često uključujemo takozvanu „manosferu“ gdje kritički stavovi o ženama općenito često cvjetaju. Manosfera ne okuplja samo mlade muškarce koji imaju konzervativne ili možda čak antifeminističke stavove. Prije svega, riječ je o muškarcima kojima je zajedničko da imaju fundamentalno negativan stav prema spremnosti i sposobnosti žena da ispune različite uloge koje su funkcionirale kao ljubavne partnerice, supruge ili majke.
Izraz koji se ovdje često ponavlja je „inceli“: mladići koji su odustali od nade da će upoznati ženu i umjesto toga počinju gledati na žene s mržnjom i prezirom. Drugi uobičajeni izraz ovdje je „crni pilled“, što znači da je netko ne samo prozreo ono što vidi kao varljivu prirodu žena, već je i odustao od svake ideje da bi im ijedna žena mogla željeti dobro.
Mladi, radikalizirani muškarci stoga ne vole žene. Ali – a to se sada pojavljuje u The New Statesmanu koji se smatra progresivnom publikacijom – prema novom istraživanju, ispada da mlade žene u Velikoj Britaniji imaju znatno negativniji stav o muškarcima nego mladi muškarci o ženama. Kaže se da 72 posto muškaraca mlađih od 30 godina ima pozitivnu sliku o ženama. I to možda zvuči malo. Ali ono što je izvanredno jest da samo oko 50 posto mladih žena ima odgovarajuće pozitivnu sliku o muškarcima.
Istraživanje je predstavljeno u videu na YouTubeu u kojem Scarlett Maguire, osnivačica i direktorica tvrtke za ankete i istraživanja Merlin Strategy, i Emily Lawford, online urednica u The New Statesmanu, raspravljaju o rezultatima. Izvanredno je, kažu obje, da se toliko govori o muškoj toksičnosti i o mržnji mladih muškaraca prema ženama u isto vrijeme kada se ispostavi da mlade žene imaju znatno negativniju sliku o muškarcima nego obrnuto.
Ovo je osjetljiva tema. Mnogi ljudi se ne žele ni dotaknuti te teme. Razlog je vjerojatno taj što sve što se može shvatiti kao kritika žena ili kao problematizacija ženskog načina života i razmišljanja u našim modernim društvima riskira da bude klasificirano kao mizoginija. No, evo dvije žene koje se čine dijelom relativno progresivnog intelektualnog okruženja, a koje ističu ono što se može opisati kao izvanredni rezultati.
Već smo znali da mlade žene u većoj mjeri glasaju za progresivne stranke nego muškarci. Ali sada također vidimo da žene imaju negativniju sliku o muškarcima nego muškarci o ženama. A to se posebno odnosi na novu generaciju.
Istovremeno, znamo da mnoge žene podržavaju nove konzervativne snage koje se pojavljuju u EU i općenito u zapadnom svijetu. Snažne ženske osobnosti poput Marine Le Pen, Marion Maréchal ili Giorgie Meloni primjeri su žena koje nisu odabrale novi progresivizam.
No činjenica ostaje da često čujemo da su mladi muškarci radikalizirani udesno i da se njihova radikalizacija donekle izražava u odbojnosti prema ženama. Istovremeno, ispada da su i mlade žene politički radikalizirane te da je njihova antipatija prema suprotnom spolu jača.
Kako je moguće da smo o tome tako malo govorili? Može li to biti zato što našu javnost danas donekle karakterizira ne samo progresivno već i žensko razmišljanje?