Subscribe
Tijekom protekla dva desetljeća, sudjelovanje žena u znanosti i tehnologiji u Europi doživjelo je značajan napredak, iako je i dalje obilježeno trajnim strukturnim neravnotežama. U 2024. godini, više od 73,8 milijuna ljudi u dobi od 25 do 64 godine bilo je zaposleno u sektorima znanosti i tehnologije u Europskoj uniji, što potvrđuje stratešku važnost tih područja za konkurentnost kontinenta. Unutar ovog fonda radnih mjesta, prisutnost žena značajno je porasla: broj znanstvenica i inženjerki povećao se s 3,4 milijuna u 2008. na 7,9 milijuna u 2024. godini, prema podacima koje je objavio Eurostat. Ovo povećanje pokazuje strukturni pomak u sastavu znanstvene radne snage, ali još uvijek ne znači postizanje jednakosti. Vertikalna i horizontalna segregacija i dalje karakteriziraju europski sustav istraživanja i inovacija, kako je istaknuto u izvješćima She Figures 2024 i She Figures 2025, koje je objavila Europska komisija. Usporedba dvaju izdanja otkriva složenu sliku u kojoj specifična poboljšanja koegzistiraju s trajnim nejednakostima.
ZAPOSLENOST U ZNANSTVU I SEKTORSKI JAZI
Analiza raspodjele žena u različitim sektorima istraživanja i inovacija otkriva raznolik obrazac. U visokom obrazovanju, istraživačice čine 44%, dok u državnom sektoru udio raste na 45%. Međutim, u poslovnom sektoru, prisutnost žena ograničena je na 22%, što ukazuje na značajnu nedovoljnu zastupljenost u privatnom sektoru, gdje su koncentrirana ulaganja, patenti i transfer tehnologije. Dodatno kritično pitanje odnosi se na samozapošljavanje u sektorima znanosti, inženjerstva te informacijske i komunikacijske tehnologije, gdje su samo 25% stručnjaka žene. Ova asimetrija sugerira postojanje prepreka pristupu znanstvenom i tehnološkom poduzetništvu, s izravnim implikacijama na inovacije i konkurentnost Europe. Na teritorijalnoj razini, podaci otkrivaju značajne razlike između država članica i regija. Najveći postoci znanstvenica i inženjerki nalaze se u Latviji (50,9%), Danskoj (48,8%) i Estoniji (47,9%). Nasuprot tome, Finska (30,7%), Mađarska (31,7%) i Luksemburg (32,4%) imaju znatno niže razine. Podaci za južnu Italiju posebno su značajni, gdje udio znanstvenica i inženjerki iznosi 31,1%, što južnu Italiju svrstava među područja s najnižom zastupljenošću žena u Europi. Ova brojka, niža od europskog prosjeka, ističe dvostruki nedostatak: rodni i regionalni. U nekim europskim regijama, poput Kanarskih otoka (58,8%), Azora (57,3%) i Madeire (56,4%), žene brojčano nadmašuju muškarce u znanstvenim ulogama, što pokazuje da je jednakost ostvariv cilj.
GEOGRAFSKO PODRIJETLO I ŽENSKO SUDJELOVANJE
Još jedan faktor koji razlikuje radnice odnosi se na podrijetlo radnica. Žene rođene izvan Europske unije imaju manju vjerojatnost da će biti zaposlene kao znanstvenice i inženjerke (36%) nego žene rođene u drugoj državi članici (43%) ili u zemlji u kojoj rade (42%). U Luksemburgu i Nizozemskoj postoci žena rođenih izvan EU zaposlenih u znanosti posebno su niski, s 21% odnosno 26%. Ovaj nalaz skreće pozornost na presjek spola i migracija, što sugerira postojanje višestrukih prepreka.
OBRAZOVANJE I AKADEMSKI PUTOVI
Oba izvješća She Figures (izdanja iz 2024. i 2025.) potvrđuju da žene predstavljaju otprilike polovicu doktoranda u EU. U 2025. udio iznosi 48%, nepromijenjen u odnosu na 2021. Međutim, u područjima znanosti i inženjerstva postotak pada na 37%, što je povećanje od samo jednog postotnog boda u usporedbi s prethodnim istraživanjem. Ovaj jaz ukazuje na trajnu disciplinarnu segregaciju. U sektoru informacijskih i komunikacijskih tehnologija, samo 22% doktorata dodijeljeno je ženama u 2024. Ovaj nedostatak izravno utječe na dostupnost naprednih vještina u strateškom području za digitalnu transformaciju Europe. Usporedba dvaju izdanja pokazuje da je zastupljenost žena među znanstvenicima i inženjerima stabilna na 41%, dok među istraživačima blago pada na 34% u 2025., što je smanjenje od jednog postotnog boda u usporedbi s 2021. To sugerira da ukupno brojčano širenje ne znači automatski jačanje prisutnosti žena u istraživačkim ulogama.
VERTIKALNA SEGREGACIJA I AKADEMSKO VODSTVO
Raspodjela žena u akademskoj hijerarhiji potvrđuje fenomen takozvanog “rodnog jaza”. U 2025. godini žene predstavljaju 47% istraživača s razinom C, što je ekvivalentno postdoktorskim istraživačima, 41% istraživača s razinom B, što je ekvivalentno izvanrednim profesorima, i samo 30% istraživača s razinom A, tj. redovitih profesora. Iako je potonja kategorija zabilježila porast od četiri postotna boda u odnosu na 2021. godinu, jaz ostaje velik. Situacija je još izraženija u znanstvenim i inženjerskim disciplinama, gdje žene na pozicijama s razinom A čine samo 20%. Ovi podaci pokazuju da stakleni strop i dalje posebno snažno djeluje u STEM područjima. Nadalje, u 2024. godini istaknuto je da je samo 9% izumitelja u EU bilo žene i da 98% europskih istraživanja nije uključilo rodnu dimenziju. U 2025. godini manje od jedne od deset patentnih prijava podnijet će žene, što predstavlja udio od 9%, što je blagi pad u odnosu na 2021. godinu. To potvrđuje uporno isključivanje žena iz procesa ekonomske valorizacije istraživanja.
PUBLIKACIJE, UPRAVLJANJE I FINANCIRANJE
Što se tiče znanstvenih publikacija, žene predstavljaju 34% autora u 2025., što je povećanje od tri postotna boda u odnosu na 2021. Ovaj napredak ukazuje na veću vidljivost u znanstvenoj produkciji, ali još ne i na ravnotežu. Zastupljenost žena u upravnim odborima i na vodećim pozicijama dosegla je 38%, što je značajan porast od sedam postotnih bodova. Pozitivni znakovi pojavljuju se i u europskim programima financiranja: preko 51% sudionika u odborima i stručnim skupinama programa Obzor Europa su žene, a 81% poziva bavi se rodnom dimenzijom. Istraživačice predstavljaju 38% sudionika u financiranim projektima, a udio konzorcija koje vode žene porastao je s 23% na 31%. Međutim, stopa uspješnosti prijava za financiranje i dalje je niža za žene, na 32%, bez poboljšanja u odnosu na 2021. Ova razlika naglašava postojanje prepreka koje još nisu u potpunosti prevladane u mehanizmima evaluacije i odabira.
AUTOMATIZACIJA, UMJETNA INTELIGENCIJA I RIZIK NA POSLU
Prema zajedničkoj studiji Međunarodne organizacije rada i NASK-a, u zemljama s visokim dohotkom, gotovo 10% radnih mjesta u kojima dominiraju žene moglo bi se zamijeniti automatizacijom, u usporedbi s 3,5% radnih mjesta u kojima dominiraju muškarci. Taj jaz odražava koncentraciju žena u administrativnim i repetitivnim ulogama koje su više izložene umjetnoj inteligenciji. Istodobno, između 42% i 66% europskih radnika boji se negativnog utjecaja umjetne inteligencije na svoja radna mjesta. U kontekstu kroničnog nedostatka tehnoloških vještina, s između 500.000 i 800.000 slobodnih radnih mjesta u tehnološkom sektoru svake godine do najmanje 2035. godine, odlazak otprilike 60.000 žena svake godine iz tehnološkog sektora zbog nedostatka karijernih izgleda predstavlja značajan gubitak ljudskog kapitala.
ULOGA EUROPSKIH POLITIKA I IZGLED ZA ITALIJU
Od 2012. godine, rodna ravnopravnost prioritet je Europskog istraživačkog prostora. Uvođenje Plana za rodnu ravnopravnost kao uvjeta za program Obzor Europa i cilj od 50% zastupljenosti žena u odborima predstavljaju konkretne alate za promjenu. Međutim, za Italiju izazov poprima specifičnu teritorijalnu dimenziju. Brojka od 31,1% znanstvenica i inženjerki u južnoj Italiji označava značajno zaostajanje u usporedbi s europskim prosjekom od 41%. Ovaj jaz sugerira potrebu za ciljanim politikama koje integriraju mjere rodne ravnopravnosti sa strategijama regionalnog razvoja, kako bi se spriječilo da teritorijalne nejednakosti pojačaju rodne nejednakosti. Usporedba između She Figuresa za 2024. i 2025. pokazuje da Europa sporo napreduje, s poboljšanjima u područjima kao što su vodstvo i sudjelovanje u programima financiranja, ali stagnacija ili nazadovanje u drugim područjima, kao što su zastupljenost među istraživačima i u patentima. Izazov nije samo povećati broj, već strukturno transformirati istraživačke i inovacijske sustave kako bi se u potpunosti iskoristio ženski talent.
POSTUPNA, ALI NEPOTPUNA PROMJENA
Zajednička analiza najnovijih podataka ističe putanju postupne, ali nepotpune promjene. Povećanje broja znanstvenica i inženjerki, poboljšano vodstvo i integracija rodne dimenzije u europske programe ohrabrujući su znakovi. Međutim, stalna nedovoljna zastupljenost u STEM područjima, patentima i višim pozicijama, u kombinaciji s novim rizicima povezanim s automatizacijom, zahtijeva jačanje javnih politika. Za Italiju, a posebno za južnu Italiju, prioritet je smanjiti jaz s europskim prosjekom, istovremeno rješavajući rodnu i regionalnu dimenziju. Samo integriranim pristupom, sposobnim kombinirati osposobljavanje, uključivanje, inovacije i profesionalnu prekvalifikaciju, bit će moguće transformirati kvantitativni napredak u istinsku suštinsku jednakost u europskom sustavu istraživanja i inovacija.