Subscribe
Na Svjetski dan izbjeglica 2025., novi dokazi otkrivaju rastuće zlostavljanje i zanemarivanje maloljetnika na granicama EU-a
Dok se Europska unija priprema za provedbu novog Pakta o migracijama i azilu, alarmantna svjedočanstva djece izbjeglica bacaju svjetlo na sve gore uvjete s kojima se suočavaju na europskim granicama. U jednom upečatljivom izvještaju, 17-godišnji egipatski dječak ispričao je o svom dolasku u Grčku: „Počeli smo plivati prema otoku. Kad smo stigli tamo, počeli su pucati na nas – oko 70 metaka.”
Takve riječi slikaju strašnu sliku sustavnih kršenja prava počinjenih nad nekim od najranjivijih pojedinaca na svijetu: izbjegličkom i migrantskom djecom bez pratnje. Ovogodišnji Svjetski dan izbjeglica, koji se obilježava 20. lipnja, naglašava kako trenutne granične prakse EU-a – intenzivirane čak i prije nego što novi Pakt stupi na snagu 2026. – ne uspijevaju ispuniti međunarodne obveze u pogledu zaštite djece. Novoobjavljeno izvješće, temeljeno na intervjuima s više od 30 maloljetnika koji su ušli u EU preko Grčke, Italije, Španjolske, Poljske i Finske, otkriva dosljedan obrazac zlostavljanja. Djeca su navodno bila upucana, odvojena od obitelji, pogrešno identificirana kao odrasli i zatočena u objektima koji nisu prilagođeni njihovoj dobi ili potrebama. Među njima je i Amin, 16-godišnji sirijski dječak koji sada živi sam u Grčkoj nakon što je odvojen od roditelja tijekom prelaska mora. „Sam sam i nedostaje mi obitelj”, podijelio je. Nakon što je četiri dana spavao na ulici, pronašao je utočište u centru za maloljetnike bez pratnje. „Sada se osjećam sigurno, ali ponekad ljudi glasno kucaju na vrata noću bez ikakvog razloga. Volio bih da se to nije dogodilo.”
Takvi izvještaji nisu izolirani. Izvješće detaljno opisuje brojne slučajeve u kojima su maloljetnici smješteni u centre za pritvor odraslih, ostavljeni bez pravnog zastupanja i podvrgnuti graničnim praksama koje daju prioritet odvraćanju nad dobrobiti djece. U nekim slučajevima, graničari navodno nisu proveli odgovarajuće procjene dobi, što je rezultiralo time da su tinejdžeri lišeni zaštite koja se pruža maloljetnicima. Trenutna putanja je duboko zabrinjavajuća, posebno u kontekstu Pakta EU o migracijama i azilu. Iako Pakt obećava uravnoteženje jačih granica s pravednim postupcima azila, rana provedba od strane država članica pokazuje zabrinjavajući naglasak na ograničenjima. Sve veća upotreba pritvora djece i ograničen pristup postupcima azila odražava politike koje izjednačavaju kontrolu migracija s nacionalnom sigurnošću – često na štetu temeljnih prava.
Willy Bergogné, direktor organizacije Save the Children Europe, izdao je oštro upozorenje: „Nijedno dijete ne bi trebalo biti prisiljeno trpjeti posljedice politika koje daju prednost odvraćanju nad zaštitom. Kažnjavanje djece zbog traženja sigurnosti izdaja je EU-ovih deklariranih vrijednosti humanosti i solidarnosti. Ako se trenutne prakse nastave, novi Pakt mogao bi institucionalizirati ta kršenja.” Izvješće poziva države članice EU-a da ispune svoje pravne obveze prema Konvenciji UN-a o pravima djeteta, Povelji EU-a o temeljnim pravima i Europskoj konvenciji o ljudskim pravima. Naglašava hitnu potrebu za graničnim praksama osjetljivim na djecu, uključujući:
Točne i traumi utemeljene procjene dobi koje provode multidisciplinarni timovi uz doprinos neovisnih stručnjaka i kulturnih medijatora.
Poboljšani uvjeti prihvata, posebno proširenje skloništa i centara za prvi odgovor prilagođenih djeci.
Regrutiranje i osposobljavanje volonterskih skrbnika za podršku maloljetnicima bez pratnje i osiguranje zaštite njihovih zakonskih prava.
Obvezna obuka za granične vlasti kako bi prepoznale i reagirale na specifične ranjivosti djece, posebno one izložene nasilju ili iskorištavanju.
Italija se posebno potiče da bude primjer. Progresivni pravni okvir zemlje, posebno Zakon 47/2017 o maloljetnicima bez pratnje, pruža čvrstu osnovu za zaštitu djece izbjeglica. Ipak, provedba je i dalje neujednačena. Jačanje i standardizacija postupaka određivanja dobi, proširenje programa dobrovoljnog skrbništva i osiguravanje nacionalne koordinacije usluga podrške mogli bi pretvoriti Italiju u model zaštite djece unutar EU-a. Dok se EU približava provedbi reforme migracijskog sustava, Svjetski dan izbjeglica 2025. služi kao ključni podsjetnik: djeca izbjeglice nisu prijetnje granicama – oni su nositelji prava kojima je potrebna zaštita. Politike se moraju preusmjeriti kako bi odražavale ovu istinu, inače riskiraju nanošenje štete koja bi mogla trajati cijeli život.
Alessandro Fiorentino