Subscribe
Danas se puno govori o gospodarskom rastu. Tako je već dugo. Ali rasprava se intenzivirala nakon što su pandemije, vojni sukobi i tarifni ratovi utjecali na gospodarski razvoj diljem svijeta.
O toj se temi raspravlja i budući da zemlje EU već nekoliko godina zaostaju za SAD-om u gospodarskom rastu. U posljednjem desetljeću SAD je ostvario veći rast produktivnosti i veći gospodarski rast od europskih zemalja.
O razlozima se može raspravljati.
Stručnjaci i političari iz različitih političkih tabora, što ne iznenađuje, ističu različite razloge. Međutim, mnogi desničarski mislioci u Europi smatraju da propisi poslovnog sektora, vođeni klimatskim i rodnim pitanjima, koče gospodarski razvoj na starom kontinentu. Također se sve više govori o disfunkcionalnom tržištu kapitala u Europi i nedovoljnom ulaganju u istraživanje i razvoj.
Nakon što su Kina i Rusija postale dio međunarodnog kapitalističkog gospodarstva, postalo je još jasnije da je ekonomski mišić ujedno i politički i vojni mišić. Košta naoružavanje, košta vođenje rata i košta sukob s moćnim ekonomskim interesima.
Ali. I ovo je važno „ali!“.
Ekonomska utrka u naoružanju koja je trenutno u tijeku i pritisci na gospodarski rast koje su pandemija i vojni sukobi prouzročili riskiraju da nas zaslijepe pred nedostacima gospodarskog rasta.
Rast teško da je problem. Upravo suprotno. Vrijedi ponoviti da je gospodarski rast preduvjet za prosperitetno društvo. Bez rasta neće biti resursa za ulaganje u obranu, obrazovanje, zdravstvo, kulturu. No ipak, moramo se usuditi raspravljati o tome je li gospodarski rast jedini faktor koji stvara dobro društvo.
U određenim političkim krugovima, gospodarski rast povezuje se s rastom stanovništva. I to je svakako opravdano. Ako gospodarstvo treba rasti, rastuća populacija može biti jedan od nekoliko pokretača. A ako se rast po glavi stanovnika povećava unatoč povećanju ukupnog broja ljudi u određenoj zemlji, sve je u redu i krasno.
Ali možda moraju postojati granice koliko brzo to može ići.
Između 2000. i 2025. godine, na primjer, stanovništvo Švedske poraslo je s nešto manje od 8,9 milijuna ljudi na nešto više od 10,6 milijuna. Ovaj dramatičan porast – uglavnom zbog imigracije – bio je jedan od nekoliko čimbenika koji su potaknuli gospodarski rast. Ljudi koji dolaze u novu zemlju rade i doprinose, troše robu i usluge, potrebna im je zdravstvena skrb i obrazovanje. Potrebno je izgraditi nove stambene objekte; potrebno je razviti infrastrukturu.
No možda su švedski političari i ekonomisti bili previše slijepi na rast. Jer sada se sve više ljudi počinje pitati kako Švedska može biti zemlja u kojoj ljudi ne samo rade već i uživaju. Švedska ima stalni nedostatak stambenog prostora, a izgrađeni stanovi često su vrlo skupi. Infrastruktura i javni prijevoz podvrgnuti su teškim kušnjama i potrebno ih je obnoviti.
A kada rast stanovništva odjednom nije tako intenzivan jer je nova desničarska vlada Švedske pooštrila imigraciju istovremeno s time da se rađa manje djece, u sustavu nastaje neravnoteža jer se, na primjer, škole sada moraju zatvoriti, a novodiplomirani učitelji ostaju bez posla.
Dakle, naravno da bismo trebali imati rast. Inače bi Europa upala u stagnaciju i siromaštvo. Ali ponekad može imati svoju vrijednost da je rast ravnomjerno raspoređen tijekom vremena. Pogotovo ako je rast taj koji pokreće velike demografske promjene i promjene u radnom životu. Društvo jednostavno mora biti u stanju pratiti. Rast je važan, ali iz zapadne konzervativne perspektive, dugoročnost, održivost i predvidljivost su jednako važni.
Europa nije SAD ili Kina, a možda ne bismo trebali biti ni jedno ni drugo. Mi Europljani imamo povijesnu baštinu koju moramo njegovati. Moramo se brinuti o svojim gradovima, svojoj prirodi, svojoj infrastrukturi, svom stanovništvu, svom okolišu i svojoj kulturi. Naši gradovi trebaju biti lijepi i ugodni. Razvoj naših društava trebao bi se odvijati u simbiozi s našom poviješću i kulturnim i duhovnim potrebama našeg stanovništva.
Pravi i održivi europski konzervativizam ne može dopustiti da gospodarski rast bude iznad svega ostalog.