Subscribe
Dana 12. svibnja, nekoliko dana nakon izbora na papinsko prijestolje, novi papa Lav XIV. sastao se s predstavnicima međunarodnih medija pozivajući ih da u svom radu budu pravi mirotvorci: ‘razoružajmo riječi i pomozimo razoružati zemlju’, rekao je Papa. Istovremeno, proširila se vijest o telefonskom razgovoru između Svetog Oca i ukrajinskog premijera Zelenskog, koji se navodno usredotočio na potrebu postizanja pravednog mira za Kijev, kao i na oslobađanje zatvorenika i povratak ukrajinske djece deportirane u Rusiju. O tom pitanju, navodno je Zelenski zatražio i izravnu pomoć vatikanske diplomacije kako bi se otvorio kanal i omogućio povratak. Slično tome, navodno je premijer objasnio Papi uvjete 30-dnevnog primirja, kao i ponovio apsolutnu spremnost Kijeva da nastavi s pregovorima u bilo kojem obliku, čak i izravnim razgovorima. Ovo nije samo ritualni dijalog, pogotovo ako ga smjestimo u međunarodnu dinamiku koja se odvija u ovim satima i koja bi – u nadolazećim danima, ili vjerojatnije u nadolazećim tjednima – mogla ispisati novo poglavlje u povijesti sukoba između Rusije i Ukrajine.
PRIMIRE
Ovo je pitanje koje nije ograničeno na nacionalne granice, već snažno utječe na granice i karakteristike međunarodne ravnoteže. S posljednjim ‘vrhom voljnih’ i prijedlogom 30-dnevnog primirja, trebao se otvoriti novi kanal, zajedno s novom mogućnošću dijaloga i susreta kako bi se krenulo putem rješavanja sukoba. Nažalost, kao što se često događa u takvim slučajevima, situacija je mnogo složenija nego što se može zamisliti. Rekli bismo da nalikuje partiji pokera, ali s obzirom na to da su među igračima u aferi Rusija Vladimira Putina i SAD Donalda Trumpa, možda je metafora šaha puno prikladnija.
ŠAHOVSKA PARTIJA
Početak igre svakako predstavlja poziv na bezuvjetno 30-dnevno primirje, koji je izravno uputio francuski premijer Emmanuel Macron nakon što je postigao dogovor s njemačkim kancelarom Friedrichom Merzom, njegovim britanskim kolegom Keirom Starmerom i poljskim premijerom Donaldom Tuskom. Odluka koju ovaj put, nakon mjeseci neodlučnosti i promatranja sa strane, podržavaju i Sjedinjene Države. Ruski protumjer svakako je diktirao ovaj novi prestroj, gotovo spajanje Atlantskog saveza koje se toliko dovodilo u pitanje posljednjih mjeseci. Vladimir Putin želio bi malo dalje pogurati pitanje (iako će se morati vidjeti hoće li riječi biti popraćene djelima) podizanjem mogućnosti početka izravnih pregovora s Ukrajinom već ovog tjedna uz posredovanje turskog premijera Recepa Tayyipa Erdogana. Rusija kao da želi otkriti svoju stranu, zbog čega su SAD nakon poziva odmah savjetovale Zelenskom da prihvati, kako bi testirale stvarne namjere Kremlja.
ULOGA TURSKOG
Naravno, Putinov izbor da uključi turskog premijera nije slučajan. Prije svega, treba se sjetiti kakav je bio Erdoganov stav prema Moskvi tijekom sukoba. Osim što je bio puno bliži svom trgovinskom savezniku, turski premijer u ovom trenutku mogao bi biti koristan Putinu i u smanjenju američke prisutnosti na međunarodnoj sceni, kako s obzirom na izravno sudjelovanje predsjednika Trumpa, tako i na ulogu (koja se smatra marginalnom) koju je do sada imao izaslanik Bijele kuće Steve Witkoff.
REZULTATI PRIBLIŽAVANJA
Svakako je poželjno da se pregovori nastave, a neprijateljstva (iako privremena) zaustave. Vremenski okvir ovog prekida vatre i mogućih sastanaka na vrhu trenutno nije dobro definiran, niti su strane koje bi igrali različiti akteri. Ono što je sigurno jest da će Samit voljnih nekako pokušati izboriti svoju ulogu, koja bi, međutim, mogla biti marginalizirana zbog obnovljenog interesa SAD-a ili istaknutosti – koju prenosi Rusija – turskog premijera.