Subscribe
Europska unija (EU) stoljećima je bila odredište tražitelja azila iz različitih dijelova svijeta, ali upravljanje povezanim postupcima i dalje je iznimno teško.
Trenutačna situacija tražitelja azila u različitim državama članicama EU-a stalno se razvija i predstavlja znatne izazove. Razlozi zbog kojih ljudi traže azil u Europi su brojni i uključuju sukobe, politički progon, nasilje, ekonomsku nestabilnost i druge izvanredne situacije. Tijekom godina migracijski tokovi su se razlikovali, s razdobljima povećanja i smanjenja zahtjeva za azil u različitim europskim zemljama.
Jedan od glavnih problema u upravljanju tražiteljima azila u EU-u diferenciran je pristup koji su usvojile različite države članice. Dok su neke zemlje, poput Njemačke i Švedske, posljednjih godina primile velik broj tražitelja azila, druge su zemlje donijele restriktivnije politike, susrećući se s neizbježnim diplomatskim sukobima sa samom Europskom zajednicom i drugim državama članicama. Neke zemlje žele promicati ravnopravniju raspodjelu tražitelja azila u svim članicama EU-a, dok druge smatraju da bi odgovornost trebala ostati prvenstveno na zemljama početnog odredišta, koje se često nalaze u južnim i istočnim dijelovima EU-a.
Osim sukoba i progona, klimatske promjene su još jedan čimbenik koji utječe na položaj tražitelja azila u EU-u. Porast razine mora, ekstremne vremenske prilike, dezertifikacija i nedostatak resursa tjeraju sve više ljudi na migraciju u potrazi za boljim životnim uvjetima. Te migracije u području okoliša dodatno dovode u pitanje europske sustave azila jer tražitelji azila koji bježe od posljedica klimatskih promjena ne spadaju nužno u tradicionalne političke kategorije azila, što dovodi do važnih pitanja o pravima i pravnom statusu onih koji traže azil iz ekoloških razloga.
Upravljanje vanjskim granicama EU-a još je jedan od ključnih aspekata položaja tražitelja azila u EU-u. Države članice obvezale su se ojačati sigurnost vanjskih granica kako bi bolje kontrolirale migracijske tokove, potičući tako osnivanje Agencije za europsku graničnu i obalnu stražu (Frontex) za koordinaciju operacija nadzora i kontrole granica. Međutim, o učinkovitosti tih mjera raspravljalo se jer neki tvrde da je potrebna veća sigurnost granica kako bi se spriječio ulazak nezakonitih migranata, za razliku od onih koji smatraju da bi te mjere mogle ometati pristup onima koji traže legitiman azil i koji bi mogli biti žrtve trgovine ljudima.
Jedan od gorućih izazova u upravljanju tražiteljima azila u EU-u odnosi se na uvjete prihvata i integraciju. Mnoge europske zemlje, a posebno Italija, posebno posljednjih mjeseci, suočene su s problemima s iznimnim poteškoćama povezanima s prenapučenošću prihvatnih centara, nedostatkom resursa za jamčenje odgovarajućih usluga i integracijom tražitelja azila u društvo. Integracija je složen proces koji zahtijeva vrijeme i resurse, ali ključno je osigurati da tražitelji azila mogu pozitivno doprinijeti društvu i ne ostati na marginama. Istinska i učinkovita integracija uključuje učenje jezika, pristup obrazovanju i radu, kao i razumijevanje vrijednosti i normi društva domaćina.
Upravljanje postupcima azila još je jedan od ključnih aspekata za sve države članice koje su prisiljene rješavati znatan broj zahtjeva za azil, što opterećuje njihove sustave. Jedan je od glavnih ciljeva ubrzati postupke azila kako bismo mogli pravodobno odgovoriti podnositeljima zahtjeva, ali uz jamstvo da se postupci pravedno i točno provode kako bi se izbjegle nepoštene ili proizvoljne odluke.
Stvaranjem zajedničke politike azila i podjelom odgovornosti može se osigurati učinkovitiji i pravedniji odgovor na položaj tražitelja u EU-u. Solidarnost se može očitovati financijskom potporom zemljama koje su najviše pogođene priljevom tražitelja azila, razmjenom dobrih praksi u postupcima upravljanja i prihvaćanjem obveznih kvota tražitelja azila među državama članicama.