Središnja banka Irske i Gaze

Irska fiksacija na sukob u Gazi i njezin neumoljivo kritički stav prema Izraelu dosegli su točku gotovo opsesije u njezinoj političkoj sferi.

Nedavna rasprava u Dáil Éireannu 11. lipnja 2025. o ulozi Središnje banke Irske u olakšavanju prodaje izraelskih obveznica studija je slučaja u ovom iskrivljenom fokusu. Prijedlog, koji je tog dana pokrenuo zastupnik Cian O’Callaghan iz Socijaldemokrata, dodatno ilustrira kako irska politička klasa sve više ne prati svoje glavne partnere iz EU i Sjedinjenih Država usvajanjem stava koji je ne samo jednostran, već i riskira potkopavanje njezine međunarodne vjerodostojnosti i ekonomskih interesa.

Rasprava u Dáilu posebno se usredotočila na prijedlog za zaustavljanje odobravanja izraelskih obveznica od strane Središnje banke Irske (CBI), za koje su zastupnik O’Callaghan i drugi tvrdili da financiraju izraelske vojne akcije u Gazi.

U prijedlogu se Izrael optužuje za genocid, ratne zločine i etničko čišćenje, pozivajući se na izvješća Međunarodnog suda pravde (ICJ), Amnesty Internationala i Human Rights Watcha. Tvrdi se da Irska, kao potpisnica Konvencije o genocidu, ima pravnu i moralnu obvezu spriječiti CBI da odobri prospekte izraelskih obveznica, koje se prodaju kao podrška izraelskim ratnim naporima.

Rasprava je bila emocionalno nabijena, a većina zastupnika pozivala se na potresne slike palestinske patnje, uključujući izvješća ministarstva zdravstva Hamasa o navodnih 54 500 smrtnih slučajeva u Gazi od listopada 2023. U raspravi se nadalje tvrdilo da su 65% tih smrtnih slučajeva bile žene i djeca.

Vladin odgovor, koji je predvodio ministar financija Paschal Donohoe, uzvratio je amandmanom kojim se naglašava irska osuda izraelskih postupaka, njezina humanitarna pomoć Palestincima (88 milijuna eura od siječnja 2023.) i njezini diplomatski napori, poput podrške reviziji Sporazuma o pridruživanju između EU i Izraela.

Donohoe je tvrdio da je uloga CBI-a ograničena na procjenu prospekata prema pravu EU, a ne na odobravanje ili prodaju obveznica, te da bi jednostrano djelovanje prekršilo obveze EU-a i riskiralo pravne izazove. Amandman je usvojen, ali je rasprava otkrila duboku podjelu.

Dok su oporbene stranke zahtijevale hitnu akciju, vlada je dala prioritet pravnim i diplomatskim kanalima.

Kao što je gore navedeno, stav Irske o Izraelu, kako je prikazano u ovoj raspravi, dovodi je u sukob s glavnim državama članicama EU i Sjedinjenim Državama. Iako se Irska pozicionirala kao glasni zagovornik palestinskih prava, njezina retorika i predložene akcije, poput zabrane izraelskih obveznica ili donošenja restriktivnih financijskih mjera, oštro se razlikuju od uravnoteženijih pristupa zemalja poput Njemačke, Francuske i Ujedinjenog Kraljevstva. Ove nacije, iako kritiziraju određene izraelske politike, održavaju snažne diplomatske i ekonomske veze s Izraelom, prepoznajući njegovu stratešku važnost i pravo na samoobranu.

Njemačka je, na primjer, dosljedno podržavala sigurnost Izraela, istovremeno se zalažući za humanitarnu pomoć i rješenje s dvije države. Njemačka je 2024. godine osigurala 1,3 milijarde eura razvojne pomoći Palestincima, ali se suzdržala od jednostranih sankcija ili zapaljive retorike kojom se Izrael optužuje za genocid. Francuska je, slično tome, osudila širenje izraelskih naselja, ali održava snažne trgovinske odnose, a bilateralna trgovina dosegla je 3,2 milijarde eura u 2023. godini. Ujedinjeno Kraljevstvo, čak i pod svojom novom laburističkom vladom, zauzelo je odmjeren pristup, sankcionirajući određene izraelske pojedince uključene u nasilje doseljenika (kao što je navedeno u raspravi u Dáilu), ali izbjegavajući široke ekonomske mjere koje bi mogle destabilizirati odnose.

Sjedinjene Države, najbliži saveznik Izraela, godišnje osiguravaju 3,8 milijardi dolara vojne pomoći i dosljedno su stavljale veto na rezolucije Vijeća sigurnosti UN-a koje se smatraju pretjerano kritičnima prema Izraelu. Iako su SAD izrazile zabrinutost zbog civilnih žrtava u Gazi, naglašavaju sasvim razumno pravo Izraela da se suprotstavi Hamasu, kojeg su SAD, EU i drugi proglasili terorističkom organizacijom.

Također raste osjećaj da iako je Irska osudila Hamasove postupke 7. listopada 2023., ona također uspijeva održati stav koji je nesrazmjerno neprijateljski nastrojen prema Izraelu.

Irska usmjerenost na izraelske obveznice posebno je indikativna. Nijedna druga zemlja EU nije poduzela usporediv pritisak za zaustavljanje financijskih transakcija s Izraelom na nacionalnoj razini. Uloga CBI-a, naslijeđena nakon Brexita, tehnička je prema Uredbi o prospektu EU-a, koja zahtijeva odobrenje prospekata obveznica radi potpunosti, a ne potvrde.

Druge države EU, poput Nizozemske ili Luksemburga, u kojima se nalaze značajni financijski sektori, nisu izdvojile izraelske obveznice za pomnu analizu. Irski pokušaj donošenja zakona protiv ovog procesa riskira izolaciju unutar EU, gdje se sankcije utemeljene na konsenzusu (npr. protiv Rusije) preferiraju u odnosu na jednostrane akcije.

Još jedna značajna značajka nedavne rasprave u Dáilu bila je koliko se oslanjala na optužbe za genocid, pozivajući se na nalaz Međunarodnog suda pravde iz siječnja 2024. o „uvjerljivim pravima” na zaštitu od genocida u Gazi i savjetodavno mišljenje iz srpnja 2024. kojim se izraelska okupacija proglašava ilegalnom.

Ove tvrdnje, koje su ponovili zastupnici poput Garyja Gannona i Jennifer Whitmore, zapaljive su i previše pojednostavljuju složen sukob. Također potpuno ignoriraju pravnu stvarnost da su presude Međunarodnog suda pravde preliminarne i neobvezujuće u slučaju savjetodavnog mišljenja. Iako se često citira kao da jest, sud zapravo nije zaključio da se događa genocid.

Slično tome, iako je Međunarodni kazneni sud (ICC) tražio naloge za uhićenje izraelskih čelnika, oni su zbog konkretnih navodnih ratnih zločina, a ne genocida. Ta je razlika gotovo izgubljena u irskoj parlamentarnoj retorici.

Ova jednostrana naracija također zanemaruje širi bliskoistočni kontekst. Iran, glavni podupiratelj Hamasa i Hezbollaha, potaknuo je regionalnu nestabilnost, no Dáil se rijetko time bavi.

Sirijski građanski rat, u kojem je poginulo više od 500.000 ljudi, ili tekući sukob u Jemenu, sa 150.000 smrtnih slučajeva, također dobivaju samo malo pažnje u usporedbi s Gazom. Postoji legitiman osjećaj da je irska politička klasa vrlo selektivna u svom ogorčenju.

Također treba reći da irski pritisak za zabranu izraelskih obveznica i uvođenje restriktivnih mjera, kako je predloženo u Dáilu, nosi značajne rizike.

U vladinom protuprijedlogu ispravno je navedeno da bi takve radnje mogle kršiti pravo EU-a, posebno članke 63. i 215. Ugovora o funkcioniranju EU-a, koji uređuju slobodno kretanje kapitala i sankcije. Pravni savjet državnog odvjetnika, na koji se poziva Donohoe, naglašava da bi jednostrane mjere izložile Irsku pravnim izazovima, potencijalno potkopavajući njezin ugled stabilnog financijskog središta. Irsko gospodarstvo, koje uvelike ovisi o stranim ulaganjima i članstvu u EU, ne može si priuštiti kršenje propisa zbog simboličnih gesti.

Iako je Irska možda na pravom mjestu, s obzirom na njezinu povijest ugnjetavanja i gladi, i dalje je istinito reći da takva empatija mora biti ublažena realizmom.

Dáilov fokus na izraelske obveznice, iako emocionalno uvjerljiv, odvraća pažnju od učinkovitijih mjera. Irska bi mogla ojačati svoje zagovaranje ciljanih sankcija unutar EU-a, poput onih protiv nasilja doseljenika, koje je UK proveo. Mogla bi se jače zalagati za humanitarni pristup i prekid vatre, kako je naglašeno u Donohoeovom protuprijedlogu, umjesto simboličnih gesta koje vjerojatno neće preživjeti pravnu provjeru.

Izrael nije bez greške. Njegova politika širenja naselja i blokade pogoršava palestinsku patnju, a civilne žrtve u Gazi su neopravdane. Ali irsko odbijanje da prizna sigurnosne probleme Izraela potkopava njegov moralni autoritet.

Irska politička opsesija Gazom, o čemu svjedoči debata u Dáilu 11. lipnja 2025., odražava istinsku želju za rješavanjem ljudske patnje, ali je narušena jednostranim narativom i nepraktičnim prijedlozima.

Fiksirajući se na izraelske obveznice i optužujući Izrael za genocid bez jednake kontrole Hamasa, Irska se u tom pogledu otuđuje od glavnih država EU i SAD-a, a vladin protumjer, s naglaskom na diplomaciji i pravnim ograničenjima, nudi pragmatičniji put, čak i ako mu nedostaje emocionalna rezonancija retorike oporbe.

Irska mora usmjeriti svoju strast u učinkovito, kolektivno djelovanje unutar EU-a i UN-a, umjesto u jednostrane mjere koje riskiraju ekonomsku i diplomatsku izolaciju. Samo tada može poštovati svoje humanitarno nasljeđe bez žrtvovanja svog globalnog ugleda.