Subscribe
Sud EU-a potvrđuje da države članice mogu zahtijevati pravednu naknadu za digitalno korištenje novinarskih publikacija
Dugotrajna bitka između digitalnih platformi i tradicionalnih medijskih tvrtki dosegla je prekretnicu u Europi. U značajnoj odluci, Sud Europske unije potvrdio je da države članice EU-a imaju pravo uvesti pravila koja od online platformi zahtijevaju da izdavačima isplate pravednu naknadu za digitalno korištenje novinarskog sadržaja. Presuda predstavlja veliku pobjedu za Italiju i za šire europske napore za jačanje ekonomske održivosti profesionalnog novinarstva u digitalnom dobu.
Slučaj je nastao zbog pravnog spora koji je Meta podnijela protiv talijanskog zakonodavstva kojim se provodi europski okvir za autorska prava za jedinstveno digitalno tržište. Meta je osporila talijanski sustav koji je osmislila Agencija za jamstva u komunikacijama (Autorita per le Garanzie nelle Comunicazioni), tvrdeći da pravila krše europsko pravo koje uređuje prava izdavača u online okruženju.
Spor je isprva ispitao Regionalni upravni sud Lazia, koji je odlučio predmet uputiti Europskom sudu pravde kako bi provjerio je li talijansko zakonodavstvo u skladu s pravom EU. Ishod je sada pružio jasnu naznaku smjera u kojem Europa namjerava ići u pogledu odnosa između tehnoloških divova i izdavača vijesti.
Prema Sudu, načelo pravedne naknade za izdavače u potpunosti je kompatibilno s europskim pravom, pod uvjetom da plaćanje predstavlja naknadu za odobrenje dano platformama za korištenje uredničkog sadržaja na internetu. Drugim riječima, izdavači moraju zadržati pravo odlučiti hoće li odobriti korištenje svog materijala, u potpunosti ga odbiti ili ga čak dopustiti besplatno. Važno je da izdavači zadrže kontrolu nad ekonomskim iskorištavanjem svog novinarskog rada.
Presuda pojačava jedno od temeljnih načela uvedenih Direktivom EU o autorskim pravima za jedinstveno digitalno tržište: digitalne platforme generiraju ogromnu vrijednost od cirkulacije vijesti, a izdavači ne bi trebali biti isključeni iz ekonomskih koristi koje proizlaze iz te aktivnosti.
Tijekom posljednjeg desetljeća, tradicionalne medijske organizacije diljem Europe sve su više tvrdile da su online platforme izgradile visoko profitabilne oglašivačke ekosustave oko novinarskog sadržaja bez odgovarajuće naknade onima koji ga proizvode. Društvene mreže i tražilice često prikazuju naslove, najave i ulomke koji potiču angažman korisnika i prihode od oglašavanja, dok se novine i medijske grupe suočavaju s padom pretplata i smanjenjem oglašivačkih tržišta.
Sud se također bavio jednim od najkontroverznijih aspekata talijanskog zakonodavstva: obvezom nametnutom platformama da pregovaraju s izdavačima. Prema talijanskom okviru, digitalne tvrtke dužne su ući u pregovore usmjerene na određivanje pravične naknade i zabranjeno im je smanjivanje vidljivosti sadržaja izdavača tijekom tog procesa.
Nadalje, platforme moraju pružiti podatke potrebne za izračun odgovarajuće naknade. Meta je tvrdio da te obveze nameću nesrazmjerna ograničenja slobodi poslovanja. Međutim, europski suci zaključili su da su takva ograničenja opravdana jer teže legitimnim ciljevima priznatim pravom EU.
Prema Sudu, ove mjere doprinose osiguravanju pravilnog funkcioniranja i pravednosti tržišta autorskih prava unutar Europske unije. Najvažnije je da pomažu izdavačima da povrate ulaganja u proizvodnju visokokvalitetnog novinarstva – što je sve teži zadatak u digitalnom ekosustavu kojim dominiraju globalne tehnološke tvrtke.
Odluka stoga odražava širi pokušaj Europe da postigne ravnotežu između konkurentskih temeljnih prava i ekonomskih interesa. S jedne strane stoji poduzetnička sloboda velikih online platformi; s druge strane su prava intelektualnog vlasništva, medijski pluralizam i zaštita neovisnog novinarstva.
Sud je naglasio da su pregovaračke obveze nametnute digitalnim platformama proporcionalne jer im je cilj uspostaviti pravednu ravnotežu između tih interesa. Jačanje pregovaračke moći izdavača smatra se ključnim za očuvanje medijske raznolikosti i osiguravanje ekonomske održivosti profesionalnog novinarstva u demokratskim društvima.
Presuda bi mogla imati posljedice i izvan Italije. Nekoliko europskih zemalja već je uvelo ili razmatra slične sustave koji od platformi zahtijevaju da kompenziraju izdavačima korištenje online sadržaja. Odluka Suda pravde sada pruža jaču pravnu sigurnost za te inicijative i mogla bi potaknuti druge vlade da usvoje usporedive mjere.
Za Metu i druge velike tehnološke tvrtke, presuda predstavlja još jedan znak da su europski regulatori sve spremniji nametnuti strože obveze digitalnim platformama. Posljednjih godina Europska unija proširila je svoj regulatorni pristup mjerama poput Zakona o digitalnim tržištima, Zakona o digitalnim uslugama i strožeg provođenja antimonopolskih propisa.
Istovremeno, slučaj naglašava širu transformaciju u odnosu između velikih tehnoloških tvrtki i medijske industrije. Digitalne platforme više se ne smatraju samo neutralnim posrednicima, već moćnim akterima sposobnim utjecati na distribuciju informacija, tržišta oglašavanja i samu javnu raspravu.
U konačnici, odluka Suda šalje jasnu političku i ekonomsku poruku: proizvodnja pouzdanih vijesti ima vrijednost, a ta se vrijednost ne može neograničeno izvlačiti bez pravedne naknade. U eri koju sve više oblikuju algoritmi, umjetna inteligencija i digitalni monopoli, Europa se čini odlučnom osigurati da novinarstvo ostane ne samo slobodno, već i financijski održivo.
Alessandro Fiorentino