Subscribe
Od pada komunističkog režima 1989. godine, Rumunjska je dosegla najveći vanjski dug u svojoj povijesti. Za Rumunjsku je prošla godina šlag na torti ekonomske stvarnosti, izuzetno bolne stvarnosti koja je, uz proračunski deficit od 9,3% BDP-a i zaduživanje od 200 milijardi eura (50 milijardi eura samo u 2024.), učinila Rumunjsku najzaduženijom državom članicom EU. Aspekt koji se ne može zanemariti jest činjenica da je samo ove godine Rumunjska svakih 10 dana posuđivala milijardu eura (9 milijardi eura u prva 3 mjeseca). S ovim rekordnim proračunskim deficitom, Rumunjska se nalazi na vrhu nepoželjne ljestvice Europske unije, a slijede je Poljska i Francuska. Unatoč vladinim obećanjima, međunarodnim obvezama i jednokratnim mjerama koje je vladajuća koalicija provela sa zakašnjenjem, strukturna neravnoteža javnih financija nedavno se pogoršala, stvarajući klimu fiskalne nesigurnosti koja dovodi u pitanje ekonomsku stabilnost Rumunjske, koja riskira da u nadolazećim godinama dosegne junk rejting.
Visoki deficit je simptom ekonomske politike bez kompasa
Prema najnovijim službenim podacima, Rumunjska je 2024. godinu završila s procijenjenim proračunskim deficitom od 9,3% bruto domaćeg proizvoda (BDP-a). Kao što je gore spomenuto, to je najveći deficit u cijeloj Europskoj uniji. Zato ova proračunska neravnoteža nije samo jednostavan ekonomski pokazatelj jer odražava strukturne dubine, administrativne neučinkovitosti i, prije svega, kroničnu nesposobnost sadašnje političke klase da provede stvarne ekonomske reforme u napetoj izbornoj klimi. Tako visoki deficit ukazuje na to da rumunjska država troši daleko više nego što može prikupiti. To je rezultat populističke politike tijekom izborne kampanje, gdje obećanja o povećanju plaća i mirovina, zajedno s poreznim olakšicama za izbore, nisu potkrijepljena stvarnom i održivom prihodnom bazom. Problem dodatno pogoršava činjenica da je proračunski deficit Rumunjske povezan s ubrzanim povećanjem javnog duga. S razine od 35% BDP-a u 2019. godini, Rumunjska je u samo pet godina dosegla vanjski dug od gotovo 55%. Ako se ova putanja nastavi, bez značajnih prilagodbi, zemlja riskira probijanje kritičnog praga od 100% BDP-a u sljedećem desetljeću, što je opasna spirala koja bi mogla dovesti do financijske krize i gubitka povjerenja investitora.
Rumunjski ekonomski model je iscrpljen
Glavni izvor fiskalne neravnoteže je rumunjska ekonomska arhitektura. Model rasta vođen potrošnjom, podržan uvozom i strukturnim deficitima, pokazao je svoja ograničenja i implicitno ih je dosegao. Dok su druge zemlje u regiji kapitalizirale javna ulaganja i europske fondove za razvoj svoje infrastrukture i proizvodnih kapaciteta, Rumunjska nije uspjela transformirati impulse gospodarskog rasta u održivi razvoj. Kruti javni rashodi poput plaća u javnom sektoru i mirovina, posebno posebnih mirovina, potrošili su više od 90% tekućih državnih prihoda. To ostavlja malo prostora za ulaganja ili odgovor na krizu. Štoviše, odgađanje poreznih reformi, zbog straha od negativnog utjecaja na izbore na one na vlasti, pogoršava proračunsku ranjivost. Povećanje PDV-a ili uvođenje fiksne stope bez iznimki rješenja su koja vlade sustavno izbjegavaju, čak i ako se čini da će te mjere postati neizbježne u nadolazećem razdoblju.
Neuspjeh porezne reforme i troškovi odgađanja nepopularnih mjera
Rumunjska se obvezala Europskoj komisiji da će postupno smanjiti svoj deficit na ispod 3% BDP-a tijekom sljedećih sedam godina u zamjenu za proračunsku fleksibilnost koja će omogućiti ulaganja. No, fiskalna reforma, prvotno planirana za travanj 2025., već je odgođena (glavni uzrok su predsjednički izbori u svibnju) do siječnja 2026., što signalizira nedostatak političke volje i odsutnost koherentne strategije sadašnje vladajuće koalicije. Umjesto sveobuhvatnog paketa mjera, uvedene su manje promjene: povećanje poreza na dividende, poreza na dobit poduzeća i ograničavanje poreznih olakšica u određenim sektorima (IT, poljoprivreda i građevinarstvo). To je donijelo skromne prihode, nedovoljne za pokrivanje rupa uzrokovanih širenjem javne potrošnje.
Analize Erste banke i Fiskalnog vijeća upozoravaju da Rumunjskoj prijeti prava “krivulja žrtvovanja”, slična onoj iz 2009.-2010., ali ovaj put bez zaštite sporazuma s MMF-om. Agencije za kreditni rejting već su reagirale: sve tri glavne institucije – Fitch, Moody’s i S&P – snizile su izglede zemlje, što ukazuje na moguće snižavanje ocjene na status junk rejtinga.
Toksičan politički kontekst
Godinu 2024. obilježila je pojačana politička nestabilnost. Predsjednički izbori su otkazani što je dovelo do negativnih međunarodnih reakcija na vladavinu prava u Rumunjskoj, unutarnji skandali u vladajućoj koaliciji i fragmentirana oporba doveli su do odgode ekonomskih mjera. U takvoj klimi svaki pokušaj opsežne porezne reforme postaje izuzetno težak. Vlada, više zabrinuta za održavanje izborne podrške nego za makroekonomsku stabilnost, radije je odgađala teške odluke, potičući spiralu neizvjesnosti. Ova politička nestabilnost imala je izravne odjeke na međunarodnim financijskim tržištima: prinosi na državne obveznice porasli su, a Rumunjska se morala zaduživati po sve višim kamatnim stopama. Ekonomska prognoza za 2025. je sumorna. Potrebe za financiranjem premašuju 50 milijardi eura, što je ogroman iznos koji dodatno opterećuje ionako krhak proračun.
Rumunjska ima najveći deficit tekućeg računa u EU
Deficit tekućeg računa je druga tempirana bomba za rumunjsko gospodarstvo. Uz proračunski deficit, Rumunjska ima i najveći deficit tekućeg računa od 27 zemalja EU. Sve veći jaz između uvoza i izvoza ukazuje na duboku ranjivost realnog gospodarstva: nedostatak konkurentnosti i prekomjernu ovisnost o domaćoj potrošnji. Ovaj dvostruki nedostatak, fiskalni i vanjski, stvara alarmantnu sliku koja bi trebala mobilizirati vlasti da djeluju brzo i koherentno.
Scenariji za budućnost: bolna prilagodba ili ekonomska preobrazba
Rumunjska u biti ima dvije mogućnosti za rebalansiranje gospodarstva. Prva je stroga prilagodba, nametnuta izvana – kroz snižavanje rejtinga, uska grla u financiranju ili čak novu ekonomsku krizu poput one iz 2009. Ovaj scenarij uključuje naglo smanjenje potrošnje, povećanje poreza i nagli pad životnog standarda. Druga mogućnost je reforma u domaćem vlasništvu gdje vlada restrukturira proračun, pojednostavljuje naplatu poreza, smanjuje rasipanje i preusmjerava javna sredstva u produktivna ulaganja. Ova ekonomska preobrazba trebala bi imati tri stupa. Prvi stup bila bi reforma poreznog sustava, s ukidanjem izuzeća i rebalansiranjem poreznog tereta. Drugi stup bila bi digitalizacija javne uprave radi borbe protiv utaje poreza i povećanja učinkovitosti naplate. Treći stup ekonomske preobrazbe bio bi preusmjeravanje politika potrošnje s fokusom na ulaganja, obrazovanje i infrastrukturu.
Rumunjska u krhkom međunarodnom ekonomskom kontekstu
Na globalnoj razini, trgovinske napetosti oko tarifa sa SAD-om, geopolitičke rekonfiguracije i rastući protekcionizam utječu na izvoz i izglede za rast zemalja u razvoju. Za Rumunjsku, koja ovisi o trgovini i vanjskom financiranju, ovi događaji mogu pojačati rizike. Moody’s upozorava da bez ekonomske diverzifikacije i koherentne strategije privlačenja ulaganja Rumunjska riskira da postane sve ekonomski nebitnija u regiji. Predvidljiva kriza i povijesna prilika Rekordni deficit u 2024. nije samo brojka, već signal nadolazeće krize, već i prilika za resetiranje. Rumunjska može izbjeći katastrofu samo ako hrabro i odgovorno poduzme ekonomske reforme koje mogu biti bolne, ali nužne. Nedavna povijest pokazala je da izbjegavanje ekonomske istine vodi do kolapsa. Nasuprot tome, jasan pogled na stvarnost može vratiti povjerenje ulagača i nadu građana.
Predsjednički izbori u svibnju 2025. bit će test ne samo politički već i ekonomski. Hoće li Rumunjska moći nadmašiti trenutne interese i izgraditi održivi put? Ili ćemo ponovno odgoditi teške odluke, gurajući zemlju na rub? Odgovor na ovo pitanje odlučit će o budućnosti cijele jedne generacije.
Rumunjska 2009. protiv Grčke: dvije krize, dvije lekcije
Kako bismo u potpunosti razumjeli trenutne rizike i put kojim se Rumunjska kreće, bitno je osvrnuti se unatrag i analizirati kako su druge europske zemlje reagirale na slične krize. U tu svrhu razmotrili smo dva očita primjera: Rumunjsku u razdoblju 2009.-2010. i Grčku u razdoblju 2010.-2018. Iako su obje zemlje bile teško pogođene recesijom, donesene odluke i tretman koji su primijenili međunarodni vjerovnici bili su temeljno različiti.
Rumunjska se 2009.-2010. oslanjala na štednju, a ne na restrukturiranje. Globalna financijska kriza 2008. izuzetno je brzo pogodila rumunjsko gospodarstvo, koje se već suočavalo s rastućim proračunskim deficitom i krhkim ekonomskim modelom temeljenim na spekulativnoj potrošnji i ulaganjima. Kako bi oživjela gospodarstvo, rumunjska vlada je 2009. s MMF-om, Svjetskom bankom i Europskom komisijom potpisala ugovor o zajmu vrijedan oko 20 milijardi eura. U zamjenu za ta sredstva, vlada je bila obvezna provesti strogi program štednje. Ovaj program štednje uključivao je smanjenje plaća u javnom sektoru za 25%, zamrzavanje mirovina, povećanje PDV-a s 19% na 24% i ukidanje tisuća radnih mjesta u državnoj službi. Odluke donesene 2009. bile su prekretnica i bolne, ali kratkoročno su imale željeni učinak: deficit je smanjen, a financijska tržišta su ponovno stekla povjerenje. No, društvena cijena bila je ogromna. Životni standard je naglo pao, mnogi građani su emigrirali u zapadnoeuropske zemlje u potrazi za boljim životom, a povjerenje u državu je duboko narušeno. Rumunjska nije imala koristi od restrukturiranja duga kao druge zemlje EU. Dugovi su plaćeni u cijelosti, s kamatama. Štednja je bila rješenje koje je odabrala tadašnja vlada, s mješovitim rezultatima, ali bez alternative koja je ponuđena drugima u istom razdoblju.
Grčka: djelomični bankrot i otpis duga
Za razliku od načina na koji se Rumunjska nosila s ekonomskom krizom 2009.-2010., Grčka, koja je u to vrijeme bila u mnogo lošijoj ekonomskoj situaciji, na kraju je imala koristi od masovnog restrukturiranja duga. Tako je od 2010. grčka država primila tri paketa spašavanja u ukupnom iznosu većem od 300 milijardi eura od trojke MMF-ECB-EC. Paralelno s tim, 2012. godine dogodila se najveća rezanja duga u modernoj ekonomskoj povijesti: više od 100 milijardi eura grčkog javnog duga prema privatnim vjerovnicima izbrisano je iz knjiga. Ovo restrukturiranje, u kombinaciji sa strukturnim reformama i bolnim razdobljem prilagodbe, omogućilo je Grčkoj da izbjegne potpuni kolaps. Paradoksalno, iako su i ovdje politike štednje bile oštre – sa smanjenjem plaća, povećanjem poreza i masovnim privatizacijama – institucionalna podrška koju je Grčka primila bila je daleko veća od one ponuđene Rumunjskoj. MMF je bio spreman prihvatiti gubitke u Grčkoj, ali je u Rumunjskoj zadržao rigidnost. Zašto? Odgovor uglavnom leži u geopolitičkim i sistemskim ulozima. Grčka je bila u eurozoni, a potpuni bankrot bi uzdrmao cijelu jedinstvenu valutu. Rumunjska, kao članica izvan eurozone, tretirana je kao laboratorij za štednju, a ne kao pacijent sustava.
Što možemo naučiti iz ova dva slučaja?
Usporedba ističe dva modela upravljanja krizom. Rumunjska je pod svaku cijenu odabrala fiskalnu disciplinu, snoseći puni trošak prilagodbe. Grčka je dobila ogromne ustupke, unatoč domaćim politikama koje su smatrane populističkim i nestabilnim. Ova razlika mora izazvati ozbiljna pitanja među današnjim donositeljima odluka. Čini se da je Rumunjska ponovno na rubu proračunske litice, ali geopolitički kontekst je drugačiji i EU više neće lako odobravati financijsku pomilovanje. Važna je lekcija da bez stvarnih domaćih reformi nikakvo olakšanje duga neće spasiti rumunjsko gospodarstvo.