Subscribe
Dana 8. srpnja 2025. Zajednički odbor za umjetnu inteligenciju irskog parlamenta sazvao je raspravu s prvom irskom državnom ministricom za umjetnu inteligenciju, Niamh Smyth, kako bi istražio prvu irsku strategiju za umjetnu inteligenciju, AI: Here for Good, i njezino usklađivanje sa Zakonom EU o umjetnoj inteligenciji.
Potonji namjerava usvojiti okvir temeljen na riziku za regulaciju umjetne inteligencije, zabranjujući prakse poput socijalnog bodovanja i propisujući zaštitu od diskriminacije, dok irska provedba, koja bi trebala biti u potpunosti operativna do kolovoza 2026., usvaja ono što je nazvano distribuiranim modelom, s osam nadležnih tijela, uključujući Komisiju za zaštitu podataka i Irsku Komisiju za ljudska prava i jednakost, zaduženih za provođenje usklađenosti, posebno u vezi s temeljnim pravima.
Iako se rasprava Zajedničkog odbora, zamišljena kao „pregled stanja nacije“, dotaknula nekoliko ključnih pitanja, od ekonomske konkurentnosti do društvene transformacije, jedna se tema pokazala posebno spornom: korištenje umjetne inteligencije u kreativnim industrijama i njezine implikacije na prava intelektualnog vlasništva (IP).
Ovo pitanje, koje je oštro pokrenula socijaldemokratska zastupnica Sinéad Gibney, a ponovio zastupnik Paul Murphy, ne samo da je odražavalo rastuću napetost između poticanja inovacija i zaštite prava umjetnika i stvaratelja, već je otkrilo i pukotinu u irskoj strategiji umjetne inteligencije koja bi mogla imati duboke implikacije na ljudska prava.
Zastupnica Sinéad Gibney usredotočila se na korištenje umjetne inteligencije u marketingu i umjetnosti, dovodeći u pitanje kako se irska strategija bavi potencijalnom krađom intelektualnog vlasništva.
Napomenula je da se sustavi umjetne inteligencije, posebno generativni modeli, često oslanjaju na skupove podataka koji uključuju materijal zaštićen autorskim pravima preuzet s interneta bez pristanka autora. Tvrdila je da ova praksa riskira iskorištavanje umjetnika i potkopavanje njihovih ekonomskih i kreativnih prava.
Zastupnik Paul Murphy pojačao je ovu zabrinutost, navodeći nedavni slučaj s Conorom Kostickom, članom Irskog sindikata pisaca, koji je otkrio da je 52 njegova djela, uključujući 24 knjige, korišteno bez dopuštenja za treniranje Metinih modela umjetne inteligencije.
Murphy je pitao treba li dopustiti da takvi modeli djeluju izvan standardnih okvira autorskih prava, na što je ministar Smyth nedvosmisleno odgovorio: „Ne.“
Međutim, ova je razmjena iskristalizirala ključno pitanje ljudskih prava: pravo na kontrolu vlastitog kreativnog rada kao intelektualnog vlasništva nije samo ekonomska imovina, već temelj osobne autonomije i slobodnog izražavanja.
Doista, Opća deklaracija o ljudskim pravima, članak 27, priznaje pravo svakoga na „zaštitu moralnih i materijalnih interesa koji proizlaze iz bilo kojeg znanstvenog, književnog ili umjetničkog djela“.
Dopuštajući sustavima umjetne inteligencije da iskorištavaju materijal zaštićen autorskim pravima, Irska riskira kršenje ovog načela, potencijalno gušeći umjetničku slobodu i ekonomske izvore prihoda.
Kao dio svog odgovora na ove zabrinutosti, ministrica Smyth priznala je važnost zaštite intelektualnog vlasništva, ukazujući na odredbe Zakona EU o umjetnoj inteligenciji koje će od kolovoza 2025. zahtijevati od pružatelja tehnologije da se pridržavaju zakona o autorskim pravima i na zahtjev otkriju podatke o obuci regulatorima. Također je potvrdila da će do kolovoza 2026. daljnje obveze osigurati da se sadržaj generiran umjetnom inteligencijom može prepoznati u strojno čitljivim formatima, povećavajući transparentnost.
Međutim, kada ga je Gibney pritisnuo hoće li Irska razmotriti domaće zakonodavstvo za rješavanje nedostataka u Zakonu EU o umjetnoj inteligenciji, posebno u vezi s krađom umjetnina, Smyth je priznao da je „prerano za reći“, ali je izrazio otvorenost prema toj ideji.
Ovaj odgovor, iako pragmatičan, zabrinuo je neke članove odbora zbog neravnoteže u irskom pristupu, koji, čini se, daje prednost poslovnim inovacijama nad snažnom zaštitom kreatora.
Ovaj nedostatak konkretnih obveza za rješavanje problema krađe intelektualnog vlasništva posebno je upečatljiv s obzirom na irsku kulturnu baštinu, posebno kada se uzmu u obzir ogromni napori koji su uloženi u promociju književnih velikana poput Joycea i Heaneyja, kao ključnih ambasadora irskog kreativnog sektora.
Ipak, strategija AI: Here for Good, kako su istaknuli članovi odbora, naglašava poslovnu podršku, uz malo spomena zaštitnih mjera za umjetnike.
Tvrdnja strategije da Zakon EU o umjetnoj inteligenciji nameće „malo ili nimalo obveza“ tvrtkama koje koriste umjetnu inteligenciju za produktivnost time izaziva zabrinutost da bi kreativne industrije mogle biti ranjive na iskorištavanje od strane tehnoloških divova.
Šire implikacije su očite s obzirom na to da se rasprava o intelektualnom vlasništvu općenito ne odnosi samo na autorska prava; ona se prepliće sa slobodom govora i ekonomskom jednakošću.
Umjetnici se oslanjaju na svoj rad i za izražavanje i za egzistenciju. Ako sustavi umjetne inteligencije mogu slobodno prikupljati njihove kreacije, to riskira obezvređivanje njihovog rada i ušutkavanje njihovih glasova, jer im možda nedostaju resursi za natjecanje sa sadržajem generiranim umjetnom inteligencijom koji preplavljuje tržište.
Ova dinamika dotiče se i slobode govora jer ako tehnološke tvrtke dominiraju stvaranjem sadržaja potaknutog umjetnom inteligencijom, mogle bi oblikovati narative i estetiku na načine koji daju prednost komercijalnim interesima nad raznolikim glasovima.
Rasprava odbora o predloženom regulatornom sandboxu, čija je namjena pružiti startupima pravne smjernice i okruženje za testiranje, također je bila središnja točka rasprave.
Dok je ministar Smyth to uokvirio kao alat za poticanje inovacija unutar zakonskih granica, Gibney je doveo u pitanje kako će se nositi s rizicima povezanim s osobnim podacima uživo, što je zabrinutost povezana s pravima na privatnost.
Otvorenost ministra Smytha prema domaćem zakonodavstvu kako bi se ispravili ti nedostaci pozitivan je signal, ali potrebne su konkretne akcije kako bi se uvjerili umjetnici i zaštitila njihova prava.
Jedno potencijalno rješenje je jačanje provedbe autorskih prava unutar irskog okvira umjetne inteligencije. To bi moglo uključivati obvezno izričito pristajanje na podatke o obuci, zahtijevanje naknade za kreatore čiji se rad koristi i uspostavljanje transparentnog revizijskog traga za modele umjetne inteligencije.
Osim toga, Irska bi mogla iskoristiti svoje predsjedanje EU-om 2026. kako bi se zalagala za strožu zaštitu intelektualnog vlasništva na europskoj razini, pozicionirajući se kao prvak inovacija i ljudskih prava.
Javna svijest i obrazovanje, kako su naglasili brojni članovi odbora, također su ključni. Integracijom pismenosti u području umjetne inteligencije u škole i programe zajednice, Irska može osnažiti građane da se snalaze u digitalnom krajoliku i zalažu se za svoja prava.
Planirana kampanja za opismenjavanje starijih osoba o umjetnoj inteligenciji, usmjerena na 60 000 pojedinaca, korak je u pravom smjeru, ali potrebni su širi napori kako bi se premostio digitalni jaz.
Konačno, rasprava Zajedničkog odbora 8. srpnja 2025. otkrila je ambicioznu viziju Irske za umjetnu inteligenciju, ali i razotkrila ključnu slijepu točku: zaštitu intelektualnog vlasništva kao ljudskog prava.
Zabrinutost koju su izrazili zastupnici Gibney i Murphy naglašava potrebu za uravnoteženijim pristupom koji štiti stvaratelje, a istovremeno potiče inovacije.
Dok se Irska priprema za provedbu Zakona EU o umjetnoj inteligenciji i osnivanje nacionalnog ureda za umjetnu inteligenciju, mora osigurati da njezina strategija ne daje prioritet ekonomskim dobicima na štetu umjetničke slobode i ekonomske jednakosti.
Neuspjeh u rješavanju ovih problema riskira potkopavanje javnog povjerenja i produbljivanje nejednakosti, dovodeći u pitanje irske pretenzije na etičko vodstvo u području umjetne inteligencije. Put naprijed zahtijeva hrabre akcije, i zakonodavne i kulturne, kako bi se osiguralo da umjetna inteligencija služi općem dobru, kako obećava strategija ministra Smytha.
Rasprava se dotaknula i pitanja kapaciteta za provedbu zakona. Nekoliko zastupnika izrazilo je zabrinutost da bi irski distribuirani regulatorni model mogao razvodniti odgovornost, budući da je osam nadležnih tijela zaduženo za nadzor, ali nijedno tijelo ne snosi konačnu odgovornost. Kritičari su upozorili da takva fragmentacija riskira nedosljednu primjenu zakona i mogla bi ostaviti rupe u zakonu koje veće tehnološke tvrtke mogu iskoristiti s resursima za snalaženje u složenim nadzornim strukturama. Ovu zabrinutost pojačava irski uspjeh u provedbi zaštite podataka, gdje su kritičari optužili Komisiju za zaštitu podataka da presporo djeluje protiv multinacionalnih tvrtki sa sjedištem u Dublinu.
Još jedno neriješeno pitanje je financiranje. Strategija AI: Here for Good obvezuje Irsku na ambiciozne ciljeve, od poticaja za istraživanje do kampanja za opismenjavanje, ali bez jasnoće o održivoj financijskoj potpori. Članovi odbora doveli su u pitanje hoće li regulatori, sveučilišta i kreativne industrije dobiti odgovarajuća sredstva kako bi osigurali istinsku ravnotežu između inovacija i zaštite prava. Bez značajnih ulaganja, strategija riskira da postane uglavnom simboličan dokument, a ne praktičan okvir.
U tom smislu, rasprava je otkrila temeljnu napetost: hoće li Irska iskoristiti umjetnu inteligenciju kako bi ojačala svoj ekonomski položaj kao europsko tehnološko središte ili će rekalibrirati svoj model kako bi obranila i svoje kulturne obveze i obveze u pogledu ljudskih prava.