Irskoj se prijeti obračun Mercosura s Komisijom

Od studenog 2025., obnovljeni napori Europske komisije da osigura ratifikaciju sporazuma o slobodnoj trgovini između EU i Mercosura i dalje se suočavaju s trajnim otporom irskih poljoprivrednih interesa. Ono što je u Bruxellesu nekoć odbačeno kao politička buka, preraslo je u koordinirani front parlamentarne kontrole, sektorskih upozorenja i mobilizacije poljoprivrednika. Unatoč prividu beskonačnih rundi pregovora, Komisija je ustrajala s proceduralnim manevrima kako bi unaprijedila sporazum – potezi koji nisu prošli nezapaženo u Dublinu.

Glavni cilj sporazuma je jednostavan: proširiti trgovinu između EU-a i Mercosur bloka – Argentine, Brazila, Paragvaja i Urugvaja – smanjenjem carina na industrijsku robu, poljoprivredne proizvode i usluge. No, za Irsku, gdje poljoprivreda osigurava preko 100 000 izravnih radnih mjesta i usidrava ruralna gospodarstva, ovaj prijedlog zadire daleko dublje od uobičajenih prilagodbi carina. Presijeca se s domaćim proizvodnim strukturama, strogim propisima o zaštiti okoliša i nacionalnim mehanizmima nadzora koji su već pod pritiskom klimatske politike EU-a.

Zagovornici sporazuma ističu mogućnosti diversifikacije u sektorima kao što su farmaceutska industrija, mliječni sastojci i specijalizirana proizvodnja. No, okosnica ruralne Irske – sektor tovne proizvodnje govedine i krava dojilja – suočava se s mjerljivim rizicima. Ti rizici potaknuli su dosljednu i detaljnu suradnju između irskih kreatora politika i njihovih kolega u Bruxellesu.

Vladin izrečeni stav, koji se odražava u više rasprava Oireachtasa, naglašava uvjetovanu podršku širenju trgovine uparenu s eksplicitnom zaštitom ranjivih sektora. Ministar za poduzetništvo, trgovinu i zapošljavanje Peter Burke više je puta isticao strukturne asimetrije u sporazumu, posebno preferencijalne putove uvoza južnoameričke govedine koja ulazi na tržište EU bez usporedivih obveza u pogledu okoliša, veterinarstva ili sljedivosti. Ovaj stav usklađen je s Programom za Vladinu obvezu da se protivi sporazumu u nedostatku provedivih zaštitnih mjera. No, kako se mehanizam ratifikacije ubrzava, pojavila su se dublja trenja – trenja oko ekonomskih prioriteta, suvereniteta i ograničenja irskog utjecaja unutar institucionalne arhitekture EU.

Transkripti Oireachtasa pokazuju kako se zabrinutost pojačala od početka 2024. i konsolidirala u međustranačku intervenciju do kraja 2025. Tijekom velike rasprave u Dáilu u svibnju 2025., Tánaiste Simon Harris priznao je razmjere izazova, pozivajući na jedinstveni pregovarački stav EU-a kako bi se ponovno razmotrile sporne kvote – implicitno priznanje da će unutarnja politika EU-a odrediti imaju li irski prigovori ikakvu težinu. Naknadne sjednice donijele su široki dogovor da predložena kvota za govedinu nosi potencijal destabilizirati već krhko tržište.

Do jeseni se ton promijenio od opreza do hitnosti. U raspravi u Senatu 8. rujna 2025., govornici vlade istaknuli su ponovljene intervencije Irske u Vijeću ministara, tražeći obvezujuće obveze održivosti i provedive mehanizme praćenja. Članovi oporbe optužili su ministre za zaštitu od rizika, tvrdeći da kvota od 99.000 tona govedine – što je ekvivalentno otprilike 400.000 goveda godišnje – predstavlja egzistencijalnu prijetnju proizvođačima koji su obvezani standardima EU-a o dobrobiti, emisijama i korištenju zemljišta.

Parlamentarni pritisak ponovno se pojačao 4. studenog, kada su članovi Dáila proučili rasprave vlade s povjerenikom za trgovinu Marošem Šefčovičem, koji se nedavno sastao s predstavnicima poljoprivrednika u Dublinu. Zastupnici Fine Gaela i Fianna Fáila inzistirali su na pojašnjenju o predloženoj Komisijinoj „kočnici za nuždu“, zaštitnoj mjeri namijenjenoj privremenoj suspenziji kvota ako uvoz snizi cijene na tržištu EU za više od 10 posto. Sinn Féin najavio je hitan međustranački brifing za 11. studenog, upozoravajući da bi se glasovanje u Vijeću moglo održati prije Božića i pozivajući na jedinstveni irski veto. Neovisni irski zastupnik u Europskom parlamentu Ciarán Mullooly, govoreći na Nacionalnom prvenstvu u oranju, odbacio je zaštitne mjere kao „naknadne pravne lijekove“, nesposobne spriječiti strukturnu štetu na tržištu.

Ove parlamentarne intervencije temelje se na opsežnoj ekonomskoj analizi. Model Ministarstva poljoprivrede predstavljen u Dáilu procijenio je godišnji gubitak od 100 do 130 milijuna eura za izvoz irske govedine prema predloženim uvjetima, uzrokovan pomaknutim tržišnim udjelom i pritiskom na smanjenje cijena. Richard O’Donoghue, zastupnik u TD-u, upozorio je na potencijalnu eroziju cijena od 45 posto tijekom pet godina na tržištima visoke vrijednosti bez korektivnih mjera – projekcija koja se odražava u međustranačkim amandmanima koji zahtijevaju strožije praćenje kvota.

Poljoprivredne organizacije su uskladile parlamentarnu kontrolu s forenzičkim zagovaranjem. Irsko udruženje poljoprivrednika (IFA), koje predstavlja više od 24 000 članova, pozicioniralo je sporazum kao izravnu prijetnju održivosti sektora govedine. U izjavi od 3. rujna, predsjednica IFA-e Francie Gorman nazvala je pristup Komisije „licemjernim“, ističući kontradikciju između retorike EU o okolišu i olakšavanja uvoza iz regija s ograničenom kontrolom krčenja šuma. IFA-ino modeliranje predviđa gubitke od 75 do 95 eura po kravi dojilji – alarmantna brojka za sektor koji obuhvaća 768 000 životinja i ključan je za ruralne egzistencije.

Irsko udruženje dobavljača mlijeka za mliječne proizvode (ICMSA) iznijelo je svoje prigovore u smislu nedosljednosti politike. Potpredsjednik David Maguire opisao je sporazum kao „proračunatu izdaju“, tvrdeći da on potkopava strategiju EU-a od farme do stola favoriziranjem proizvodnje temeljene na količini iz jurisdikcija koje se ne pridržavaju propisa. Tijekom Šefčovičevog posjeta, delegati ICMSA-e predstavili su dokaze koji povezuju proizvodnju govedine Mercosura s deforestacijom stopama koje nisu u skladu s klimatskim obvezama EU-a.

Irsko udruženje uzgajivača goveda i ovaca (ICSA), usvajajući sličan pristup utemeljen na podacima, glasno je istaknulo neadekvatnost zaštitnih mjera Komisije. Predsjednik ICSA-e za govedinu, John Cleary, upozorio je da se zaštite aktivirane kvotama aktiviraju tek nakon što nastane „nepovratna“ šteta. Do listopada, ICSA se pridružila IFA-i i ICMSA-i u označavanju prijedloga kao onih koji nude „nultu zaštitu“, što je kulminiralo prosvjedom 13. studenog u Leinster Houseu s više od 500 poljoprivrednika koji su zahtijevali da vlada iskoristi svoje pravo veta. Analiza ICSA-e podnesena zastupnicima Europskog parlamenta predviđa smanjenje marže od 20 do 30 posto u roku od dvije godine za irsku govedinu hranjenu travom ako jeftin uvoz dobije na značaju.

Organizacije usmjerene na mlade, poput Macra na Feirme, naglasile su dugoročne strukturne utjecaje. Njihova peticija Komisiji ističe prijetnju poljoprivrednim obrazovnim programima i naukovanju, upozoravajući da će smanjenje u sektoru dojenja ubrzati demografski pad u već ranjivim ruralnim regijama.

Ove procjene svode se na zajednički zaključak: svaka liberalizacija koja potkopava irsku industriju govedine vrijednu 3,5 milijardi eura riskira destabilizaciju ruralnog gospodarstva koje podržava preko 250 000 radnih mjesta. Sustav dojenja, sa svojih 768 000 krava, hrani sektor tovne hrane koji ovisi o premium tržištima EU-a gdje irska govedina hranjena travom ima cjenovnu premiju od 20 posto. Kvota Mercosura – 99 000 tona godišnje uz sniženu carinu od 7,5 posto – uvodi izravnu konkurenciju hormonski tretirane govedine proizvedene pod daleko nižim regulatornim i troškovnim strukturama. Teagasc predviđa istiskivanje od 15 do 20 posto u ključnim izvoznim odredištima poput Italije i Njemačke. Implikacije za prihode poljoprivrednika su oštre: godišnji gubici izvoza u kombinaciji s volatilnošću nakon Brexita mogli bi prisiliti do 10 000 izlazaka stada do 2030., ispraznivši male i srednje obiteljske farme koje čine okosnicu sektora.

Dok Komisija tvrdi da godišnje uštedi na carinama na razini EU-a iznosi 4,26 milijardi eura, irska poljoprivreda će zbog svoje izvozne orijentacije i regulatorne izloženosti morati apsorbirati nesrazmjerne troškove. Sekundarni pritisci zbog kvota za perad i etanol dodatno pogoršavaju izazov.

Kontroverze su se pojačale nakon odluke Komisije od 3. rujna 2025. o razdvajanju sporazuma, čime su trgovinske odredbe označene kao isključiva nadležnost EU-a. Time se učinkovito zaobilazi nacionalna ratifikacija, prebacujući odobrenje na glasanje kvalificiranom većinom u Vijeću. Irski politički dužnosnici iz svih stranaka osudili su taj potez kao eroziju parlamentarnog suvereniteta – potez koji bi mogao izolirati Irsku ako veće države budu podržale ratifikaciju.

Širi argument Komisije jest da EU zahtijeva nova tržišta kako bi ostala globalno konkurentna. No irski dionici osporavaju tvrdnju da pristup tržištu ne može doći na štetu domaćih proizvodnih standarda ili ruralne stabilnosti. Zaštitne mjere koje se aktiviraju tek nakon pada cijena pružaju malo odvraćanja; ono što je potrebno su preventivne mjere – ograničenja količine povezana s tržišnim pokazateljima, neovisno praćenje i provedivi zahtjevi održivosti.

Irski angažman – kroz parlamentarno zagovaranje, mobilizaciju dionika i bilateralnu diplomaciju – bio je opsežan. Ipak, postoji sve veća percepcija da bi se njezini prigovori na kraju mogli zanemariti. To odražava trajnu strukturnu napetost u EU: teškoću usklađivanja nacionalnog suvereniteta s ekonomskim prioritetima većih država članica. ECR već dugo ističe ovu neravnotežu, tvrdeći da trgovinska politika mora osigurati lokalne industrije, a ne podređivati ​​ih geopolitičkim ambicijama.

Kako se mogućnost ratifikacije približava, odgovornost sada pada na irsku vladu da osigura obvezujuće koncesije koje će očuvati održivost njezinih ključnih poljoprivrednih sektora. Središnje pitanje ostaje neriješeno: može li Irska zaštititi svoje ruralno gospodarstvo, a istovremeno ostati usklađena s globalnom trgovinskom agendom EU-a, ili će se pristup inozemnim tržištima kupiti nauštrb domaće proizvodnje?